Arhiv tekstova

U nedostatku zapisanoga, prašnjavi albumi mnogih sonćanskih obitelji čuvaju stare fotografije koje svjedoče o bližoj i daljnjoj prošlosti, o djelatnostima i odijevanju. Ponekad nam jedna takva fotografija može ispričati i cijelu priču o načinu života naših predaka. Tako i ova fotografija, izdvojena iz obiteljskog albuma Marka i Ruže Zlatar, starija od pola stoljeća, govori o industrijskom uzgoju konoplje u sonćanskom ataru.  

Konoplja je biljka od koje se dobiva veliki broj korisnih proizvoda. Iako se industrijski uzgojena konoplja rabi za proizvodnju papira, tekstila, ulja, konopca i platna, a siromašna je psihoaktivnom kemikalijom THC, njezin je uzgoj zabranjen u velikom broju zemalja. Uzgoj konoplje kao industrijske biljke ekonomski je vrlo isplativ, uspješno se može uzgajati na svakom zemljištu, europsko tržište nije zasićeno proizvodima od konoplje i sukladna je suvremenim ekološkim stajalištima. 

»Na fotografiji su moja svekrva Manda Zlatar i njezine susjede Rozika Mijić i Kata Đanić, danas sve tri pokojne. Ni suprug ni ja ne znamo tko je muškarac lica pokrivena šeširom. Ovo je, koliko mi je poznato, jedna od rijetkih fotografija u Sonti na kojoj je prikazano sječenje konoplje. Iz priča starijih znam kako se u našem ataru ova biljka uzgajala i u državnom i u privatnom sektoru. Kažu i kako je bila prilično isplativa, ali i da je s njom bilo dosta posla. U vrijeme kad je ova fotografija nastala, konoplja se sjekla i vezala u snoplje ručno, tek kasnije strojno«, kaže Ruža Zlatar. 

Po mnogobrojnim pričama najstarijih Sonćana, paori su konoplju uzgajali i za kućne potrebe. Uz pomoć jednostavnih naprava ta se konoplja u kućama i prerađivala, kako bi se dobila vlakna, koja su bila čvršća, ali i mekša od pamučnih, a trajala su dvostruko dulje. U toj kućnoj preradi od konoplje se ništa nije bacalo. Vlakna dobivena preradom žene su u dugim zimskim večerima, najčešće na prelima, na svojim preslicama upredale u konop, vrlo čvrst, ali vrlo mekan i pogodan za daljnju obradu. Od tog konopa na kućnim razbojima, »stativama«, tkalo se platno od kojega su kasnije izrađivani odijevni predmeti i dijelovi krevetnine, »perine i bubice«. Kako je stare Sonćane sirotinja naučila velikoj štedljivosti, isitnjeni ostaci stabljika koji su ostajali kao nusproizvod u preradi konoplje nisu bacani, ljudi su ih rabili za ogrjev u svojim limenim pećima, posebno izrađenim za grijanje ovom sirovinom, »puzderačama«. Tako je naše stare ova biljka uzgojena na relativno malim površinama i odijevala i grijala.  Kasnije su ovi ostaci od industrijske prerade rabljeni u proizvodnji papira, koji je kvalitetniji, trajniji i može se reciklirati više puta no drveni papir, a u proizvodnji papira od stabljika konoplje potrebno je i puno manje toksičnih kemikalija. Kako bi se drvo moglo koristiti u papirnoj industriji, mora rasti nekoliko godina, a konoplja je spremna za eksploataciju nakon 120 dana. Glavni  razlog zabrane pro-izvodnje ove biljke je rat koji se vodi protiv marihuane. Iako u industrijskoj konoplji nema THC-a, prisutan je strah da će uzgoj konoplje povećati uzgoj i uporabu marihuane. Velika je nepoznanica hoće li ikada biti realno sagledana situacija vezana uz  konoplju i njezinu uporabu u industriji. Dokle god postoje snažne organizacije koje zastupaju svoje interese, prije svega alkoholne i drvne, konoplja će biti marginalizirana. Ipak, u svijetu u kojem je sve manje drveća, sve je veća potreba za papirom i kvalitetnim tkaninama, a sve je manje polja povoljnih za uzgoj pamuka, konoplja će imati veliku priliku da se opet izbori za svoje mjesto pod suncem.