Arhiv tekstova
Šokačka tradicija
OSIJEK – Posni grah, ćoravi krumpir paprikaš, papula i papulina juha, tempani grah, supa kiselice, ajpren juha, zafrigana čorba, čorba od jabučica, juha od rajčica, flekice na rasolu, rizanci s makom, orasima, pekmezom i sirom, tašci s makom i orasima, čikovi, šuknudle, valjušci, trganjci, proja, pura, žganjci i ladnjača, samo su neka od jela koja su se našla na bogatoj šokačkoj korizmenoj siniji, u prvoj organiziranoj aktivnosti urbanih Šokaca i novoosnovane udruge »Šokačka grana« u Osijeku, kojom su uprizorili što se jelo diljem Šokadije u Korizmi.
»Veoma mi je drago da ste se okupili u tolikom broju, i da je dvorana Gradske četvrti Retfala premala da primi sve zainteresirane za ono što mi radimo, ali mi je također drago da su se naše Šokice i naši Šokci odazvali u tolikom broju i napunili slasnim delicijama ovu našu siniju. Što će nama, pokraj ovakvoga bogatstva, nekakav švedski stol, kad mi odvajkada imamo naš astal i našu siniju« rekla je Vera Erl, predsjednica »Šokačke grane«. »Ja Vam se od sveg srca zahvaljujem, a posebice brojnim novinarima, predstavnicima naših medija, koji će to zabilježiti i pridonijeti da otrgnemo od zaborava i ove stare šokačke običaje, vezane za kulinarstvo i bogatstvo šokačke tradicije, da stresemo prašinu sa starih kuharica i recepisa koje su koristile naše bake, da našoj dici i cilom svitu da se i uz post moglo raznovrsno i bogato jesti i u jelu i pilu uživati, i biti umjeren«.
STARI ZAPISI: Na stare nas je zapise poznatih šokačkih književnika, Joze Ivakića, Josipa i Ivana Kozarca, Ljube Lukića i župnika naših, Josipa Markovića i Josipa Lovretića, podsjetio Joza Jurušić, porijeklom iz Sikirevaca, jer oni su u svojim djelima zabilježili narodna jela ali i narodne izraze »pa tako osim bogatstva šokačkih jela imamo i bogatstvo narodnih naziva. Naša je želja bila da baš to bogatstvo dočaramo večeras ovdje, a već na prvom sastanku ideju su pozdravili svi nazočni, pa se ovoj aktivnosti odazvalo pedesetak Šokica, ali i Šokaca, i svjedoci ste, kako to sve lijepo izgleda«.
Pa tko sada može reći »od volje ti ko Šokcu post«, za nekoga tko radi nešto preko volje. Naši su osječki Šokci to naprosto demantirali i »djelom i jelom« i pokazali da je ta izreka zapravo neutemeljena.
Ali, da se mi još vratimo slasnim delicijama. Bilo je tu domaćega kruha, lepinja iz furune, crnoga kruva i slanine, s crnim i bijelim lukom, jer slanina se u Šokadiji jela tijekom cijele godine, pa i u Korizmi. Bilo je ribe, ko u priči, riblje juhe i ribljega paprikaša, do pržene ribe i pijanoga šarana. Bilo je valjušaka s krumpirom, grenadir marša, lučenja, hladnetine pa čak i popare.
A tek kolači, korizmeni. Lističi, listarići, poderane gaće, peretki slani i slatki i kuvani peretki, salenjaci s pekmezom i orasima, gužvare, s orasima i makom, s koricama i cimetom, pa uslatko, štrudle s jabukama i višnjama, bundevama, turkinjama, breskorkama, bijelim bundevama i račankama i da ne nabrajam više.
E, nije se u korizmi samo jelo. Ne daj Bože. I pilo se. Rakija i vino, a špricer, samo sa sodom, pa je i to bio neizostavni dio šokačke ponude.
Slavko Žebić
