20.04.2012
O problemima radnika za skupštinskom govornicom
Za razliku od središnjice u Beogradu, koja ovih dana počinje drugi krug pregovora s političkim strankama odmjeravajući koju će poduprijeti na predstojećim izborima, Gradsko vijeće Samostalnog sindikata u Subotici odlučilo je ne poduprijeti ni jednu stranku na lokalnoj razini nego od nove vlasti tražiti tzv. sindikalnu stolicu u gradskoj Skupštini.
Sindikalna stolica u državnim i lokalnim parlamentima uobičajena je praksa u europskim državama, te se i Europska komisija prije pokretanja donošenja zakona, konzultira i redovito sastaje sa stručnjacima i organizacijama iz različitih sektora, uključujući industriju, javne službe, sindikate, grupe potrošača, nevladine udruge, jer se tako želi uvjeriti da će planirani zakon na odgovarajući način služiti građanima Unije. U subotičkom sindikatu kažu kako su tek jednom u prethodnom sazivu gradske Skupštine bili pozvani na sjednicu iznijeti svoj stav, te smatraju da će, budu li imali svoju stolicu, moći lobirati i možda utjecati na odluke o donošenju novih uredbi i propisa prije negoli prijedlozi postanu službeni.
»Sindikalna stolica u lokalnim i državnim parlamentima znači da Sindikat nema pravo glasa, ali može iskazati mišljenje i stav o bilo kom pitanju na skupštinskoj raspravi, te tako utjecati na zastupnike i vijećnike da eventualno zauzmu drukčiji stav od predloženog. Smatram da je lošije rješenje da sindikat uđe u vlast s političkim strankama, jer bi ovako mogao iznositi vlastito stajalište u odnosu na sve zastupnike u skupštini, ne pripadajući ni jednoj strani. To bi sigurno pomoglo u boljem rješavanju mnogih pitanja, u interesu građana i radnika«, kaže Milan Popović, predsjednik Gradskog vijeća Samostalnog sindikata Srbije.
Zasad je Pančevo jedini grad u Srbiji koji godinu dana u skupštinskim klupama ima i predstavnika sindikata što se pokazalo korisno. »Mi smo samo jednom bili pozvani u Skupštinu kada smo se usprotivili izdavanju poljoprivrednog zemljišta, jer Zakon o poljoprivrednom zemljištu nije bio dobar i odnosi nisu bili uređeni. Međutim, vijećnici su ipak izglasali predloženu odluku, a kasnije se pokazalo da smo bili u pravu. Naša je incijativa da imamo predstavnika u Skupštini kako bi javnost čula stavove sindikata i radnika i za skupštinskom govornicom, jer tamo se ne može govoriti bilo što nego činjenice i argumenti. Ako se različite situacije rješavaju za skupštinskom govornicom umjesto na ulici onda je to mnogo bolje i za vlast i za radnike«, kaže István Hugy, potpredsjednik subotičkog Sindikata.
On smatra da će unatoč tomu što lokalna samouprava ima vrlo malo nadležnosti u području gospodarstva upravo nepovoljni gospodarski uvjeti primorati gradsku vlast da prestane zatvarati oči pred problemima radnika. »Ni jedna lokalna samouprava neće moći više biti pasivna prilikom dolaska stranih investitora ili bilo kog gospodarskog problema koji se bude pojavio na tom teritoriju u privatizaciji ili drugim pitanjima. Gospodarska i socijalna situacija je napeta i gradska vlast će morati voditi računa o tome«, dodaje Hugyi.
Čelnici subotičkog Sindikata smatraju da će se također u postupku približavanja EU sve više inzistirati na tome da što više institucija i organizacija, kako na razini države tako i na razini lokalne zajednice, sudjeluju u rješavanju svih problema društva koje živi na tom području. »Kod nas još nije zaživjelo tzv. korporativno djelovanje i povezanost poduzeća s lokalnom zajednicom, obostrano pomaganje i razumijevanje kako bi to područje najbolje funkcioniralo. Posljednjih godina je lokalna zajednica počela nešto više raditi u tom smjeru, no činjenica je da će se problemi morati zajednički rješavati, a ne čekati da netko dođe iz Beograda i riješi nam problem u Subotici«, kaže Popović te dodaje kako zakoni više se priječe lokalnoj samoupravi da i sama bude inicijator osnivanja novih poduzeća te na taj način rješava problem nezaposlenosti na svom području.
»Dobar je primjer lokalnih samouprava u skandinavskim državama gdje one iniciraju i financiraju formiranje ekspertskog tima i izradu projekta za određenu granu djelatnosti u kojoj bi se mogao zaposliti veći broj ljudi s burze rada, a potom i investiraju u osnivanje poduzeća i to ne novcem iz proračuna nego kreditima. Poduzeće otplaćuje kredit iz vlastite proizvodnje, a poslije određenog vremena lokalna samouprava, kao vlasnik dionica, proda poduzeća koje onda nastavlja funkcionirati kao privatno. Zato su kod nas i napravljeni savjeti za zapošljavanje, ali od strane vlasti nisu još tako shvaćeni. Oni trebaju biti jedno kreativno tijelo koje predlaže lokalnoj vlasti, na temelju raspoložive radne snage i resursa koji postoje na lokalnoj razini, kako zaposliti ljude koji ne rade i što bi bilo dobro razvijati. To je mjesto gdje se rješavaju problemi, socijalna pitanja i pitanja odnosa između zaposlenih i lokalne samouprave, ukupnog razvoja te lokalne zajednice«, kaže Popović, te dodaje kako to ipak ne funkcionira tako jer vlast se ponaša kao da je sama sebi dovoljna. »Oni misle da je pamet samo u vlasti, a da nitko drugi ništa ne zna i zato ne žele da im se itko ‘petlja’. Sami su sebi dovoljni i nitko ne treba sudjelovati u tome«, kaže Popović.