Arhiv tekstova

Kad su naši stari došli u ovaj kraj, počeli su živit u prilikama kake su ode pasirale stočarima sa blagom kojeg su ovamo dotirali. Ode su njim onda za taki život bile najpodesnije pustare prošarane velikim i mistimice močvarno-ritskim atovima (pašnjacima) i mlakama dolova. Guljaši (pastiri goveda) i čobani živili su danjom-noćom nuz josag na paši u atovima, a u Velikom atu po di koji i do sridine dvadeseti godina, odnosno do sridine četrdesti godina XX. vika.

Pastiri sa blagom prate podesnu pašu, ali moraje imat što bliže i stalnu nastambu za svoju obitelj, jel ih ona dvori i pomaže njim u poslu kojim se bave. Zato njim je onda u ovom kraju za nastambu bilo najbrže i najbolje napravit zemunicu. Čim su dospili, iskopali su i lagunicu (zakrilje) ili tor sa strijom za krupni josag.

 

Zemunica

 

Zna se da su ljudi od pamtivika što cigurnije zakrilje za život pravili onako kako njim je okoliš dopušto. Tako je u zemljavoj ravni, kaka je Panonska nizina i druge, od iskona  zemunica najpodesnije trajnije zakrilje od nevrimena. O zemunici i životu u njoj dosad se malo znalo iako je u povisti opisivana. Zato pouzdano znamo da je i u Panonskoj nizini narod živio u zemunicama već od starčevačke kulture iz neolita, prija oko 7000 g., do prid kraj XX. vika.

Zemunica je bila u pustarama prvi krov nad glavom bačkim bunjevačkim Hrvatima. Moje istraživanje i izgled sačuvani žitni jama u Tavankutu, pomogli su mi opisat izgled zemunice, pa je i to kamenčić dodat mozaiku saznanja o zemunicama.

Zemunice u subatičkom ataru spominju: Flatt Endre (1860.), Iványi István (zapis generala Marshiglia iz 1690.), Petar Pekić, Ivan Antunović, Mijo Mandić, Ive Prćić, Tormásy Gábor, Ante Sekulić i dr., te Gašpar Ulmer, Magyar László, Ante Rudinski, Bela Duranci i Beszédes Valéria koja je u đurđinskoj pustari našla ostatke jednodilni zemunica i lagunica pokriveni zemljom. Đurđinar Veco Jaramazović pokazo mi misto di je u gredi bila ukopana spominjana lagunica. Važan je opis i Kornelije Minichreiter o zemunicama otkrivenim 2008. u Galdovu kod Slavonskog Broda, iz ranoneolitskog vrimena, oko pet milenija pr. Kr.

Geza Mačković – Jordan iz Čikerije (rođ. 1919.) sića se na Božanovu zemunicu. Više puta je bio u njoj. Ukopana je na gredi velikog gazdaluka obitelji Barnabe Vidakovića - Božana, prid velikim čikerijanskim šorom. Zavaljena i zatravljena zemunica i danas se vidi. Iznutra je oko 4x3 m, visoka oko 1,80 m i pokrivena trskom. Grede i zidovi sa strane spolja ocigurani su od urona piska oblogom od trske i nagusto ukopanim dračovim okrugljačama. Iznutra je flasterovana cigljom. U nju se salazilo na 4-5 basamaga. Kod vrata u ćoši je otvoreno ognjište i šporelj sa odžakom.

Malo dalje od mista ove zemunice danas je vinski podrum Stipana Petrekanovića - Bibike, koju je njegov pradida napravio prija podrug vika, a posli su je udesili u podrum za vino. To je još i danas (2006.) podrum za vino. Zemunica-podrum je u pisku, s krovom od dračovi okrugljača, odozgor pokrivena piskom, a vrimenom se zatravnio.

Đula Rakić - Vizin (1923.) i Geza Mačković - Jordan sićaje se još jedne zemunice u tom kraju. Na početku puta iz Čikerije u Mirgeš s live strane, živio je Bruno Rudić sa obiteljom do početka šezdeseti godina.

Zemunice u Rusiji, u Sibiru, opiso je Ivan-Janika Moravčić iz Subotice (1921.). On  je u II. svickom ratu kao madžarski vojnik pao 1941. u rusko zarobljeništvo. Odveden je u logor kod grada Gorki (danas Nižnji Novgorod). Na piskavoj visoravni bilo je 16 baraka, zemunica, a da se pisak ne uronjava, strane su obložene otesanim drvima, a odozgor je pokrivena krovom od greda i nasipom od piska. Iznutra je oko 10x6 m, a visoka oko 2 m, ulaz je bio priko drveni basamaga ispod koji je pisak upio vodu od kiša.