Arhiv tekstova

Suvremena historiografija raspad Rimskog carstva na dva dijela računa od smrti cara Teodorika Velikog 359. godine.  Do danas traju rasprave je li do raspada došlo zbog unutarnje slabosti carstva ili uslijed napada barbarskih hordi. Tu se prije svega misli na napad iz središnje Azije, nomadskih Huna i njima pridruženih naroda, jer su, bježeći pred njima, germanski narodi, ponajviše Goti, navalili na granice zapadnoga dijela antičkog Rimskog carstva i vremenom se nametnuli kao vladalačka elita postojećem romanskom stanovništvu. 

 

Seoba naroda

 

Nomadi tursko-mongolskog podrijetla, nazivani Huni, su pokrenuli jedan proces koji se u  europskoj povijesti naziva seoba naroda. »Period seobe naroda predstavlja jedno od najdinamičnijih razdoblja europske povijesti u kojem su se odigrale najveće društvene, ekonomske i etničke promjene u svim krajevima koji su bili zahvaćeni velikim migracijskim kretanjima tog vremena. Promatrano sa stanovišta zapadnoeuropske povijesti, seoba naroda obuhvaća epohu od 375. godine do kraja VI. stoljeća, ali za naše historijsko-geografske prilike ona traje sve do propasti Avarskog kaganata, oko 800. godine, pa i dulje, upravo do stvaranja prvih južnoslavenskih država i stabilizacije Ugarske u Panonskoj niziji« tvrdi Danica Dimitrijević. 

 

Kratka, ali razorna vladavina Huna

 

Huni su se pojavili u Karpatskoj kotlini 405. godine. Hunsko osvajanje je bilo praćeno neviđenim razaranjem gradova i odvođenjem stanovništva u ropstvo. Sirmium je osvojen oko 440. godine. Iz Panonije, vjerojatno iz razorenog Sirmiuma, odvlačeno je kamenje za gradnju Atilina dvora pokraj Tise. Priskos retor spominje jednog zidara koji je zarobljen i odveden na Atilin dvor da tamo gradi terme po ugledu na terme u Sirmiumu. Vladavina Huna je trajala relativno kratko, jer nakon Atiline smrti (453. godine) uslijed borbe za prijestolje njegovih sinova, dolazi do ustanka naroda koji su bili podređeni Hunima i oni se, 469. godine, nakon poraza od ustanika povlače iz Panonije. Nakon povlačenja Huna, germanski narod Gepidi se pojavljuje 455. godine i na teritoriju nekadašnje provincije Dakije stvaraju »državu« Gepidiju, čija se zapadna granica poklapala s tokom Tise. Gepidi su držali vlast i u Sirmiumu.   

Drugi germanski narod, Longobardi se 525. godine naseljava na sjevernim rubovima Panonije, a između 546. i 547. godine zauzimaju i područje zapadnog podunavlja (Pannoniu Primu i Valeriju kao i dio Savie). Longobardi se zadržavaju relativno kratko u Panoniji. Nakon neuspjelog napada na gotsku »državu«, u savezništvu s Bizantom, 567. godine se preseljavaju u sjevernu Italiju u dio koji se po njima zove Lombardija.

 

Avarski kaganat, nova jaka »država« u susjedstvu ostatka rimskog imperija

 

Iza Huna na europskim stepama pojavljuje se novi tursko-mongolski narod Avari. Kao i u slučaju hunskog »imperija«  i u Avarskom kaganatu živi raznolik narod pod vrhovnom vlašću vojne elite. Oni se pojavljuju na poziv Longobarda i istočnog dijela carstva (Bizanta) u borbi protiv Gepida i udruženim snagama uništavaju gepidsku državu.

»U najkraćem roku, gotovo cijela karpatska kotlina našla se pod vlašću Avara. Umjesto niza manjih germanskih država, s kojima je Bizant u datom momentu ipak mogao naći zajednički jezik i koje su zbog svoje razjedinjenosti bile manje opasne, sada se na bizantskim granicama duž Dunava stvorila jedna nova snaga – Avarski kaganat.« (D. Dimitrijević, nav. dijelo str. 84.-85.) 

Avari osvajaju Sirmium 582. godine. Nakon mirovnog sporazuma cara istočnog dvora i Avara, rimski građani se iseljavaju iz nje u Dalmaciju i u provinciju Moesiu. Sirmium 583. godine nestaje u plamenu, a »život je nastavljen na ovom mjestu, no nestali su Rimljani ili oni koji su važili za rimske podanike; u Sirmiumu su živjeli narodi koje su dovele seobe. Oni su pripadali drugom kulturnom krugu i proći će više stoljeća prije no što će na mjestu staroga grada nastati nova urbana zajednica«, konstatira Miroslava Mirković.