Arhiv tekstova

Ovakve misli, što ih koriste čelnici koalicije SPS-PUPS-JS, u to nema sumnje, kao najrazumljiviji rječnik dekodirat će barem desetak posto pari ušiju koji svojom glavom budu zapovjedili ruci koji broj zaokružiti 6. svibnja. Autonomija Vojvodine – Da! Ali, samo ona koja nije uperena protiv interesa Srbije, poručio je u subotu (14. travnja) na konvenciji u subotičkoj Dvorani sportova ministar unutarnjih poslova, predsjednik Socijalističke partije Srbije i kandidat za predsjednika Srbije Ivica Dačić. Koristeći krunski argument iz nedavne »Deklaracije o Vojvodini« u kojoj se govori o potrebi podjele Srbije na dvije federalne jedinice Dačić je oko 1.500 nazočnih (od čega ih je u Suboticu stiglo u desetak autobusa) upozorio u što se, eto, priča o autonomiji može izroditi, samo ako država nije dovoljno budna. Da stvar bude zanimljivija, iskren je bio Dačić, zahtjevi za federalnu Vojvodinu ne stižu od Mađara, Slovaka ili Rusina nego od – ijuuu – Srba! Naravno, u tako strašnom scenariju mjesta nije ostalo i da se ispriča ponešto o tome za kakvu je onda autonomiju Vojvodine koalicija SPS-PUPS-JS. Kao ministar unutarnjih poslova Dačić je vjerojatno pravilno procijenio da to od njegovih pristaša ionako nikoga ne zanima. Jer, sudbina zemlje preča je od pravnog statusa njezinih građana u pojedinim dijelovima.

 

Ustavni zabavnik

 

O sudbini, zapravo interesima zemlje brinut će koalicija i nakon ovih izbora. Predsjednički kandidat je tako rekao kako Europska Unija jest cilj Srbije, ali samo ako se poklapa s njezinim interesima. Drugim riječima, rekao je Dačić, ukoliko Europska Unija bude od Srbije tražila priznanje Kosova, onda je odgovor jasan: »Malo Morgen«! Ako netko ima pravo na podjelu Kosova, onda je to upravo ministar Dačić koji je u više navrata izjavio kako je razgraničenje (između Srba i Albanaca) najpravednije rješenje za osjetljivo pitanje teritorijalnog integriteta Srbije. To što su takve izjave u suprotnosti s Ustavom, za čije se usvajanje zalagao i SPS, pitanje je za neku drugu priliku. Kao, uostalom, i sudjelovanje Ivice Dačića kao ministra unutarnjih poslova na »radnim doručcima« u SAD-u, gdje su, uzgred, bili i njegovi kolege s Kosova.

Nije predsjednički kandidat zaboravio ni radnike i njihova prava. Podsjetio je Dačić da je nedavno inozemne investitore upozorio da kada dođu u našu zemlju moraju poštivati domaće zakone. Jedno od temeljnih prava radničke klase je organiziranje u sindikate i to strani investitori moraju znati, a svaki onaj koji od stranih investitora bude uzeo i euro bit će uhićen i to osobno od samog Dačića! Jer, rekao je ministar policije, borba protiv korupcije jest nacionalni i državni interes.

 

Kuće od čokolade, prozori od marmelade

 

Lijepe vijesti stigle su i od predsjednika Jedinstvene Srbije Dragana Markovića Palme. Elokventno i poučno, kao što se da vidjeti i iz citata, Palma je – umjesto odsutnog gradonačelnika Saše Vučinića – poručio da će svaka subotička obitelj kojoj se rodi dijete od 1. srpnja ove do 1. srpnja 2013. iz gradskog proračuna dobiti po 1.200 eura kao konkretno oružje za borbu protiv »bijele kuge«. Učenici, kazao je Marković, neće plaćati autobusni prijevoz i ići će na more o trošku Skupštine grada. Pomogli bi, kaže Marković, članovi ove koalicije poljoprivrednicima, umirovljenicima, ubogima i bolesnima i dosada, ali, eto, nisu imali vijećnike u Subotici. Stoga, trebaju im vijećnici!

»Ne smije se isključiti struja onomu tko ne radi, a država i grad mu nisu pomogli zaposliti se. Mi smo koalicija koja štedi i to što uštedimo dat ćemo građanima Srbije koji glasuju za nas«, sklopio je Palma posao na mjestu gdje se i dogodio.

 

Zdravo zabačena varoš

 

Ništa manje inspiriran nije bio ni zamjenik i sin predsjednika PUPS-a Milan Krkobabić. Dapače, ovdašnjim je vremešnim ljudima natjerao sline na usne pričom o tome da samo u Beogradu 65.000 umirovljenika, od ukupno 370.000, prima »trinaestu penziju«. »Kad može Beograd danas, zašto ne bi ostatak Srbije mogao već sutra?«, zaključio je slavodobitno. Ali, taj novac, poentirao je Krkobabić Jr. (također umirovljenik), ne ide iz republičkog nego iz gradskog proračuna. E, sad, na temelju ovako jednostavnog primjera slijedi isto takvo pitanje o kojem, recimo, Vojvođani lupaju glavu već nekih 20 godina: zašto to može u Beogradu, a ne može kod nas? Istina, većina odgovor zna, ali kao fino odgojen svijet ne želi o tome pred svijetom. Jer, odgovor se i tako nalazi upravo u Beogradu. Koji, da se podsjetimo prošloga broja, ima za 27 posto veći proračun u odnosu na cijelu Vojvodinu.

Nisu, naravno, samo Dačić, Marković i Krkobabić Subotičanima (i oni koji to nisu) prenosili svoja iskustva, vizije i želje. Koalicija se za ovu priliku zaista pošteno odužila svojim simpatizerima, te ih je počastila prisustvom Slavice Đukić-Dejanović, predsjednice Skupštine Srbije i v. d. predsjednice Republike, Žarka Obradovića, ministra prosvjete i Dušana Bajatovića, predsjednika Pokrajinskog odbora SPS-a. Uz već iskusne i osvježene kadrove poput bivšeg carinika Duška Stipanovića, bivšeg predsjednika subotičkog JUL-a Milana Jerinkića, bivšeg direktora Vojvođanske banke Nenada Vunjaka, bivšeg direktora subotičke bolnice Rodoljuba Đurića, bivšeg predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije Tomislava Karadžića, bivšeg plemića socijalističkog opredjeljenja Mihálya Vermesa i bivšeg odbojkaškog reprezentativca Gyule Mestera bila je to predstava koja se od njih i