Arhiv tekstova
Bijela kuga i dalje hara
Paradoksalno zvuči činjenica, da se na vojvođanskim prostorima plodne ravnice i vjekovnog izvorišta najraznovrsnije hrane iz godine u godinu rađa sve manje djece. Za razliku od mnogo nerazvijenijih i krševitih krajeva, u kojima se kontinuirano vodi bitka s elementarnom prehranom stanovništva, a koji pritom prednjače u broju novorođenčadi, na bogatoj panonskoj crnici sve može »izrasti«. Sve osim djece.
Zašto su rubrike novorođenih sve oskudnije, a na žalost »umrlice« sve brojnije, pitanje je s kojim bi se trebalo najozbiljnije pozabaviti u bliskoj nam budućnosti? Zbog čega se, u današnje vrijeme, mladi roditelji odlučuju isključivo za jedno ili najviše dva djeteta? U svezi ovog problema, koji drastično utječe na statističku sliku prirodnog priraštaja, već dugo se vode polemike i znanstveno pokušavaju pojasniti razlozi višegodišnjih poražavajućih natalitetnih brojčanih pokazatelja. Kao temeljni razlog ove negativne društvene pojave navodi se, prije svega, »objektivna olakšavajuća okolnost« – niski društveni standard, oličen u mizernim primanjima i svakodnevna borba za golo ekonomsko preživljavanje. Prema toj postavci problema ljudi se ne odlučuju za višečlane obitelji iz bojazni da ih neće imati iz čega prehraniti, opterećeni prije svega neizvjesnom tranzicijskom budućnosti u kojoj im nitko ne može garantirati stalnost radnog mjesta na kojemu rade. U prilog tomu idu i sve veći troškovi života vidljivi u konstantnim poskupljenjima u gotovo svim sferama svakodnevnih životnih potreba. Također, usko povezano sa svim navedenim razlozima, masovna migracija u gradska okruženja dovela je do velikih promjena u načinu razmišljanja i koncipiranja obiteljske budućnosti. Život u skučenim prostorima stanova s manjom stambenom kvadraturom, znatno je doprinio velikom promišljanju glede mogućnosti odgajanja više od jednog ili pak najviše dva djeteta. Ali, s druge strane, interesantno je zamijetiti, da se i znatno bolje situirani ljudi, koji žive u većim stambenim površinama, neopterećeni navedenim bojaznima, vrlo rijetko odlučuju za brojnija dječja pokoljenja. I upravo tu dolazi do sukoba u pokušaju razjašnjenja »natalitetne misterije«, jer se »materijalistička teorija« dovodi u pitanje. Jedna druga, mnogo realnija, teorija daje i znatno istini bliži pokušaj odgovora na postavljena pitanja. Prema sve evidentnijim pokazateljima, ljudi modernog doba su jednostavno postali sebičniji i samoljubiviji, za razliku od svojih predaka koji su živjeli u vremenima mnogo jednostavnijih životnih pravila i usmjerenja. Razvitkom modernih tehnologija, oličenih u velikoj eksploziji znanosti na svim poljima, ljudima je otvorena mogućnost raznolikog usavršavanja u brojnim novim disciplinama. Nekada su fakulteti bili dostupni samo najužem krugu najimućnijeg sloja, poglavito muškim potomcima, što je ženama ostavljalo skučeni izbor životnog usmjerenja na kuću i obitelj. Povrh toga nisu radile i patrijarhalni kućanski odnos im je odredio ulogu majki i kućanica. Moderno doba donijelo je emancipaciju i žensko »oslobođenje od okova jednosmjernosti« u planiranju života, žene su počele raditi, studirati i planirati karijere. S druge strane, muškarci su, u velikoj većini, također odustali od želje za »pretjeranim dokazivanjem vlastite muškosti«, opravdavajući se svim već spomenutim razlozima. I tako, sagledavajući objektivne pokazatelje, i dalje nema pravog odgovora na pitanje – zbog čega »Bijela kuga hara i dalje«…
NEGATIVNA STATISTIKA: Iako često puta u životu statistički podaci ne predstavljaju realnu sliku stanja obrađene materije, kao što je to čest slučaj u brojnim društvenim pojavama, u konkretnom razmjeru nataliteta (broja rođenih osoba) i mortaliteta (osoba koje su preminule) brojke predstavljaju početnu osnovu djelomičnog sagledavanja problema »bijele kuge« na našim prostorima. Na primjeru subotičke općine u kojoj živi oko 150.000 stanovnika, prema riječima Marine Ajdarić, zamjenice matičara u prošloj 2004. godini bilo je 1774 upisa u matičnu knjigu rođenih, ali ni ta brojka nije vjerodostojni brojčani iskaz novorođene djece u subotičkoj općini, s obzirom da se vrši naknadni upis i djece koja su, primjerice, rođena na Kosovu ili u inozemstvu, te osoba koje su rođene na teritoriju bivših jugoslavenskih republika. Uzevši u obzir ove okolnosti, statistika ponovno ne daje točnu sliku, ali to su ipak zvanični podaci prema kojima se određuju parametri. Ali znakovito je kako je, primjerice, 1991. godine bilo »čak« 1914 upisa. Matičar Marko Šimić rado se prisjeća 1975. godine, kada je zabilježeno za naše podneblje impresivnih 2800 upisa novorođene djece, ali naglašava i okolnost kako se u to vrijeme vršio upis novorođenčadi i iz drugih, danas samostalnih općina poput Kanjiže, Sente i Bačke Topole. Djelatnica koja radi na upisu u matičnu knjigu umrlih Jovanka Kujundžić ističe nepromjenljivi trend većeg broja umrlih osoba u odnosu na rođene, pa navodi prošlogodišnju brojku od 1886 osoba koje su preminule tijekom 2004. godine, dok je 2000. godina zabilježila najvišu brojku od 2100 umrlih osoba.
Babica Mira Tumbas, uposlena u subotičkoj gradskoj bolnici, ističe da se u prosjeku rodi troje djece dnevno, uz slučajeve da nekada bude samo jedno ili dvoje, dok ima dana kada bude i 7-8 novih bebica. U prošloj 2004. godini na ovom odjelu rodilo se 1463 novorođenčadi, što je opet ispod nekog prosjeka koji se kreće između 1500-1600 novorođene djece.
POZITIVNI PRIMJERI: Pokraj navedenih statističkih podataka, ipak postoje pozitivni primjeri obitelji koje, unatoč svim navedenim protivnim indikacijama, imaju brojno potomstvo. Majka šestero djece Ivanka Stantić iz Đurđina ističe, kako je lijepo imati više djece u životu i da se toga ne treba »bojati«. »Mislim da se sa svakim djetetom može podjednako baviti i kada su mali, ili kada postupno odrastaju. I pokraj određenih odricanja, mislim da je odgajanje djece nadasve humani poziv.« Otac petero djece Franjo Dulić, također iz Đurđina – sela koje se može pohvaliti s nekoliko višečlanih obitelji, naglašava kako je lijepo vidjeti svoju djecu kako svakodnevno rastu i napreduju. »To je jedna karta više u čovjekovom životu, jedan čovjek više, a ljudsko biće je nešto najljepše na ovom svijetu«.
NEIZVJESNA BUDUĆNOST: Ukoliko se negativni trend u godinama koje slijede bude progresivno nastavljao, u budućnosti bi prirodni priraštaj na ovim (vojvođanskim) prostorima mogao biti ozbiljno ugrožen. Unatoč pozitivnim primjerima višečlanih obitelji koji nastoje »pokvariti« negativni prosjek, domaćinstva s jednim ili najviše dva djeteta ipak dominiraju općom slikom mjesnog stanovništva. Trpeći posljedice »bijele kuge« koja i dalje hara, vrtići i škole su sve prazniji i veliko je pitanje kada će biti optimalno popunjeni, ili, što bi ipak bilo najbolje, prepunjeni dječicom na kojoj svijet ostaje. g
