Arhiv tekstova
Najvažnija je dobra koncentracija
Kada se spomene kuglanje, onda se prema uobičajenoj predrasudi misli o sportu koji je nastao iz čiste muške zabave. Ali da su i djevojke sposobne obarati čunjeve, pa često i bolje od muških, dokaz su kuglašice subotičkog »Pionira«, višestruke šampionke države sa zavidnim rezultatima. Jedna od njih je i Jasmina Vojnić Tunić (1984.) iz Starog Žednika, po godinama još uvijek juniorka, ali po svojim odličnim rezultatima ravnopravna članica prve postave ovog trofejnog sportskog kolektiva.
4Kada ste se i kako odlučili za pomalo neobičan sport kakav je kuglanje?
Za kuglanje sam se odlučila prije pet godina, kada sam pohađala prvi razred srednje škole, uz blagi utjecaj moje ujne Josipe Kujundžić koja je trenirala ova sport. Otišla sam na jedan njezin trening, više iz radoznalosti, dopalo mi se i ostala sam u kuglanju.
4Danas je kuglanje postalo nezaobilazni dio vašeg života i redovito trenirate nekoliko puta na tjedan. Koliko je potrebno treninga za uspješno bavljenje kuglaškim sportom?
Kako bi se ostvarili kvalitetniji rezultati, potrebno je konstantno trenirati. Mi treniramo tri puta na tjedan po sat i pol vremena.
4Vrlo brzo ste ostvarili i zapažene rezultate. Što biste izdvojili kao dosadašnje najveće uspjehe?
Kao svoj prvi uspjeh bih izdvojila ulazak u prvu ekipu »Pionira« i to već poslije samo dvije godine od početka aktivnijeg treniranja. Iako sam još uvijek po godinama juniorka (u kuglanju je juniorski status do 23 godine), natječem se u seniorskoj konkurenciji i dosad sam ostvarila treće mjesto na vojvođanskom prvenstvu, dok sam u natjecanju parova osvajala druga i treća mjesta.
4Ipak najveći uspjeh je jamačno ekipni naslov prvaka države.
S ekipom »Pionira« sam unazad dvije godine (2003., 2004.) osvajala ekipni naslov seniorskih prvakinja države, što je zasigurno najveći dosadašnji domet u mojoj kratkoj karijeri. Zahvaljujući ovim titulama 2003. godine smo sudjelovali na Svjetskom kupu u Češkoj i osvojili respektabilno peto mjesto, dok smo prošle godine izborili plasman za ovo natjecanje u Njemačkoj, gdje nažalost nismo ostvarili zapaženiji rezultat.
4Obzirom da je kuglanje poprilično nepoznato široj sportskoj javnosti, kako biste u najkraćem predstavili i pojasnili najvažnije segmente ove igre?
Ekipa broji šest igračica, uz dvije rezerve, jedan susret traje oko tri sata i igra se na četiri staze. U toku meča svaka igračica ima ukupno 120 hitaca, od čega se baca 60 kugli u puno, a 60 u tzv. »čišćenje«. Prema pravilu od prije dvije godine baca se po 30 hitaca na sve četiri staze.
4Koji je vaš osobni rekord, a koliko »rušite« u prosjeku na jednom ligaškom susretu?
Moj najbolji rezultat je 595 oborenih čunjeva koje sam »bacila« prije dvije godine u Kanjiži kada smo igrale u play offu. Što se tiče prosjeka po ligaškoj utakmici on se kreće oko 520-540 čunjeva.
4Što je, pokraj upornog treninga, najvažnije za uspjeh?
U ovom sport za najbolje rezultate potrebna je, prije svega, iznimna koncentracija koja često puta odlučuje u odsudnim trenutcima svakog susreta. Snaga se stiče vremenom, obzirom da kugla teži 3 kg, ali bez koncentracije ne predstavlja neku posebnu prednost.
4Kako se, pored klasičnog kuglačkog treninga, pripremate za tjelesne napore koje iziskuje višekratno izbacivanje kugle koja i nije baš laka?
Prije početka ligaškog natjecanja, za vrijeme ljetne pauze, obično imamo dva tjedna treninga aerobika i rada u teretani. Tijekom sezone, ovisno o individualnim afinitetima, nastojimo održati kondiciju dodatnim tjelesnim treningom. Ja tako idem dva puta tjedno na aerobik što u potpunosti, uz kontinuirani kuglaški trening tijekom sedmice, zadovoljava kvalitetnu pripremu za naporne kuglačke mečeve.
4Kako je vama kao mladoj igračici igrati uz velike i renomiranije igračice?
Nedavno smo u Kupu šampiona igrali protiv slovenske ekipe »Brest« za koju igra naša bivša igračica Brankica Pavlović, koja je stvarno velika kuglašica i kako sam igrala u stazi pored nje, iz početka sam imala i malu tremu. Ali kada sam počela igrati i kada mi je skočio adrenalin, onda više nije bilo problema. Igrati uz velike igračice za mlađe je ogroman poticaj i nadam se da ću ih, u budućnosti, i sama dostići. g
