Arhiv tekstova

Uspješan početak života jedne predstave

Velika dvorana Doma kulture u Sonti, u subotu 19. veljače, odjekivala je od pljeska oko 400 gledatelja i uzvanika, koji su na taj način izrazili zadovoljstvo ugođajem kojega im je pružila dramska sekcija KPZH »Šokadija«.
    Praizvedba dramsko-satiričnog komada »Novi knez nije knez« u sat i pol svoga trajanja, nije ostavila ravnodušnim nikoga u dvorani. Stariji gledatelji su se nostalgično prisjećali vremena u koje je smještena radnja, mlađi su uživali u čistoći stare, šokačke ikavice, kojom su se dijalozi odvijali. Praizvedbi su bili nazočni predsjednik Općine Apatin dr. Živorad Smiljanić, predsjednik HNV-a mr. Josip Ivanović, predstavnica Generalnog konzulata RH u Subotici Iva Aranjoš, načelnik za opću upravu i društvene djelatnosti SO Apatin Kamenko Rašeta, članovi Savjeta MZ Sonta na čelu s predsjednikom Zvonkom Tadijanom, predstavnici KUD »Šokadija« iz Budrovaca (RH), HKUPD »Dukat« – Vajska-Bođani, HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora i OKUD »Ivo Lola Ribar« iz Sonte.
PERFEKTNA UIGRANOST AKTERA: Dobar odabir glumaca, autentična oprema scene i osoba, vrckavi dijalozi i, iznad svega, perfektna uigranost svih aktera, ostavili su nas u nedoumici glede granica između amatera i profesionalaca.
    Radnja komada »Novi knez nije knez« smještena je u 1946. godinu u Sonti. U selu se bira nova, narodna vlast, pa tako »narodni delegati« biraju novoga kneza, koji to više i nije, već je »precednik opštine«. Izbor Tune opančara za kneza donosi niz peripetija, kako u selu, tako i u Tuninoj obitelji, a ponajviše kod samoga Tune. Ostale likove čine nezaobilazna stara-majka, kojoj smetaju »i mali i veliki«, stari dada, koji »neće nikomu ništa pisat dok ne umre«, njegova miljenica mala Maca, koju je Tunina kćer Ruža »rodila divojkom«, seoska spletkaruša, birov, te Tunina žena Kaja.
    Dramatizaciju ovoga komada, na temelju istoimene pripovijesti iz »Našeg kalendara« objavljene 1944. godine, potpisane pseudonimom »Joza«, uradio je Ivan Andrašić, pročelnik dramske sekcije »Šokadije«, koji je i redatelj predstave. Scenografiju i kostimografiju su uradili Ivan Vidaković, Zvonko Kuruc, Svetlana Zec i Agica Tomić a konferansu i zvučne efekte Ljiljana Tadijan. Kroz radnju su nas vodili glumci: Viktor Feher, Mato Zec, Božana Vidaković, Terezija Bukovac, Ivan Andrašić, Ana Miličić, Eva Lukić, Robert Lukić, Katarina Gal, Pavle Bukovac, Mario Jakšić, Ivan Vidaković, Zvonko Kuruc i šestogodišnja Maja Andrašić.
DALJNJI PLANOVI: Redatelj Ivan Andrašić zadovoljan je prvim nastupom: »Mislim da smo ovaj nastup odradili na zadovoljstvo gledatelja, koji su nas pozdravili glasnim pljeskom, što nam je najljepša nagrada za žestok tempo rada i trud uložen u ovu predstavu. Dramatizaciju sam uradio na temeljima pripovijesti, a dijaloge sam prilagodio zbivanjima u Sonti, o kojima sam podatke sakupio iz razgovora sa suvremenicima, od kojih sam ‘pokupio’ i puno starih šokačkih izraza uz objašnjenje njihovog znače-nja. Predstava je pokazala i da je odabir glumaca bio pun pogodak. Svi, od šestogodišnje Maje do šezdesetpetogodišnje Ane, dali su maksimum. Zahvalan sam im što su izdržali dva mjeseca pokusa, u početku pet, a u drugih mjesec dana tri pokusa tjedno. Ni hladnoća nam nije bila prepreka, sve smo podredili uspjehu. Već 25. veljače putujemo u Hercegovac, na XI. Dane pučkog teatra dijaspore. Uvjeren sam da ćemo se pokazati u najboljem izdanju i tako predstaviti Sontu i ‘Šokadiju’. Uostalom, cijela ekipa živi za tu smotru«.
    Na upit o daljnjim planovima za ovu sezonu, Andrašić je kazao kako je prioritet ansambla pokraj sudjelovanja na smotri u Hercegovcu i nastup na općinskoj smotri dramskog stvaralaštva. »Imamo nekoliko preliminarnih poziva za gostovanje, među kojima i poziv na Smotru u Ljutovu. Nakon Hercegovca ćemo sve pozive razmotriti i napraviti plan gostovanja. Trudit ćemo se da udovoljimo svima koji nas zovu«, zaključio je Andrašić.
M. V.