Arhiv tekstova

Le Tigre – »This Island« Strummer Records, 2004.

Ovo je treći album skupine iz New Yorka, Le Tigre, koja njeguje prilično čudan, ali inovativan zvuk. Naime, riječ je o prilično komunikativnoj fuziji mekog punk-rock zvuka, eklektičnog popa i lo-fi elektronike.
    Pjevačica Le Tigrea Kathleen Hanna, poznata je u svijetu alternativne glazbe iz zaleđa feminističko-pobunjeničkog rocka njezine prijašnje skupine Bikini Kill. Na hrvatskoj glazbenoj sceni ovakvoj pojavi namjernog minimalizma analognih synthesizera, kućne produkcije, jeftinije trash melodičnosti, kičaste estetike osamdesetih, doduše s oduzetim elementima gitara, odgovarao bi fenomen ženskog dua – Lollobrigida. Jer, priroda njihove glazbene igre jest poigravanje s bazičnim i elementarnim kompjuterskim programima za prizivanje banalnog ritma na koji kaleme banalne melodije i isto takve tekstove. Jednostavnost prije svega…
PUNK U STILU PLESNIH KLASIKA: Većina pjesama među četrnaest, koliko ih »This Island« sadrži, odlikuje ritmička različitost tako da se u zbiru albuma sudaraju primjerice punkoidne pjesme poput »Don’t Drink Poison« ili »Punker Plus« i nešto laganije varijante poput uvodne »On The Water« sve do »Viz« ili najsporije na albumu, »Tell You Now«. Na pjesmama poput »Nanny Nanny Boo Boo« se osjeća jaki breaks utjecaj, koji se manifestira prvenstveno kroz sami beat i groove pjesme, ali, ukoliko poslušate malo bolje, shvatit ćete da je cijela pjesma aranžirana i producirana na način na koji to rade producenti klupske glazbe. Također, neke od pjesama svojim zvukom i stilom jako podsjećaju na glazbu koju je njemačka electro diva Miss Kittin predstavila na svome zadnjem albumu »I Com«, također iz prošle godine.
        Od pjesama, koje čine izvođački specifikum Le Tigrea, na albumu se izdvajaju singl »Tko«, koja predvodi eminentan klupski zvuk, potom manifestno-revolucionarna »New Kicks«, a prijatno iznenađenje je prilično originalna obrada hita osamdesetih »I’m So Excited«.
   Novonastali žanrovi – electro rock, disco trash, alter up slobodno se mogu nakalemiti na ovaj uradak na kome se pripadnice riot grrrl generacije sada izobličavaju do granica prepoznatljivosti i kroče putem komercijalnosti na račun njihovih internih sistema duhovitosti. Za one kojima glazbeni apetiti ne zahtijevaju više od duhovite zabave i žanrovske igre te pomodnih zvučnih obličja, ovo bi mogla biti sasvim odgovarajuća ploča.
D. B. P.