Arhiv tekstova

Pooštra­va­nje kri­te­ri­ja za pri­go­va­rače sa­vje­sti

Iako pravo na prigovor savjesti, iz kojeg proističe civilno služenje vojske, jeste elementarno ljudsko pravo, zakonska regulativa za ostvarivanje ovog prava od ozbiljnijeg stupanja na snagu 27. kolovoza 2003. godine ipak predstavlja izvor brojnih problema. Do donošenja ovih izmjena i dopuna Uredbe o vršenju vojne obaveze, zainteresiranost za civilno služenje bila je veoma mala i kretala se od 1 promila regruta 1995. do 6 promila 2002. S promjenom propisa došlo je do naglog rasta broja zainteresiranih. U razdoblju od prosinca 2003. do prosinca 2004. broj se povećao na 25 posto. Civilno služenje trenutačno obavlja 8.468 lica u 602 ustanove na teritoriju SiCG. U Srbiji, vojnici u civilu rade u 180 zdravstvenih ustanova, 121 centru za socijalni rad, 89 ustanova socijalne zaštite, pet kulturnih institucija i jednoj vjerskoj.
NOVE UREDBE: Izmjene Uredbe o vojnoj obvezi, kojom se mijenjaju uvjeti apliciranja za civilno služenje, stupile su na snagu 5. veljače ove godine. Prema ovoj uredbi Vijeća ministara SiCG, poziv za upućivanje na služenje vojnog roka sadržat će pouku o pravu na izjavljivanje prigovora savjesti. Regrut će, ukoliko želi aplicirati za civilno služenje vojnog roka, biti dužan da u roku od osam dana od primanja poziva za upućivanje na odsluženje vojnog roka podnese odgovarajući zahtjev vojnom odsjeku u čijoj je evidenciji. Upućivanje vojnika na civilno služenje više se ne vezuje za obrazovanje, sklonosti i opredjeljenja regruta. Pravo na prigovor savjesti priznaje se regrutu, ali ne i vojniku, koje je do sada postojalo kao mogućnost sve do isteka jedne trećine vojnog roka koji služi pod oružjem. Ukoliko se regrut, zbog disciplinskih prekršaja, s civilnog služenja prebaci na odsluženje vojnog roka u jedinicu, svaki dan proveden na civilnom odsluženju računat će se kao pola dana služenja u trupi. Novim izmjenama pravo pozivanja na prigovor savjesti priznato je i svim regrutima koji su članovi lovačkih i streljačkih društava, bave se prodajom i popravkom oružja ili rade u vojnoj industriji, a što do danas nije bio slučaj. Osim toga, ustanove kulture i zadužbina Hilandara skidaju se za spiska za civilno služenje, a dodaju se komunalna poduzeća, gerontološki centri, organizacije paraplegičara i invalida što će uvećati broj civilnih ustanova za služenje vojnog roka pa će predložena lista koja bi trebala, kako se očekuje, biti prihvaćena do lipnja ove godine, sadržati 995 ustanova. Ministarstvo obrane očekuje da će nova regulativa spriječiti zlorabe u instituciji prigovora savjesti jer prema postojećim zakonskim rešenjima postoji realna opasnost da popuna Vojske SiCG bude ugrožena i da bi civilno služenje moglo postati paravan za izbjegavanje vojne obveze te da bi ovakvo služenje trebalo poboljšati kako bi društvo imalo koristi.
UDALJAVANJE OD MEĐUNARODNIH STANDARDA: Nevladine udruge koje su se prethodnih godina zalagale za uvođenje civilnog služenja vojnog roka s pozornošću prate inicijativu iz Ministarstva obrane da se redefiniraju uvjeti za civilnu službu. »Sve do kolovoza 2003. godine legislativa o prigovoru savjesti je bila ispod europskih standarda. Oni koji su se pozivali na prigovor savjesti su najčešće bili upućivani na služenje u vojno-ekonomske ustanove, a ne mali broj njih je zbog odbijanja da u takvim ustanovama služe bio osuđivan i na višegodišnje zatvorske kazne. Od donošenja Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o vršenju vojnog roka (27. kolovoza 2003.) kojom je službeno uvedena kategorija potpune civilne službe, broj prigovarača savjesti je u konstantnom porastu, a u rujnu 2004. je iznosio preko 10 posto od svih pozvanih regruta«, istaknuo je Petar Milićević, predsjednik beogradske kancelarije Europskog biroa za prigovor savjesti za Balkan.
    »Od početka rada civilne službe u SiCG, vojne vlasti pokušavaju konstantno opstruirati njenu provedbu. Uz pomoć ministra obrane Prvoslava Davinića, 26. siječnja ove godine tajno i bez ikakve javne rasprave donijeta je nova Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o vršenju vojne obveze«, kaže Milićević i dodaje da je novom uredbom civilna služba stavljena pod potpunu kontrolu vojnih vlasti, što je potpuni apsurd i do sada nezabilježeno u europskim i svjetskim okvirima. Po njegovim riječima, ovim aktom se udaljavamo od međunarodnih standarda u ovoj oblasti, u posljednjoj godini određenoj za standardiziranje prava na prigovor savjesti i civilnu službu. Na te standarde smo se kao zemlja obvezali potpisivanjem Preporuke Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o obvezama SRJ za prijem u Vijeće Europe, od strane tadašnjeg predsjednika SRJ, današnjeg premijera Republike Srbije, Vojislava Koštunice. Neispunjavanje ovih standarda izravno dovodi do još većeg udaljavanja Srbije i Crne Gore od europskih integracija.
DRUŠTVENO KORISNI RAD: Što se tiče ukidanja ustanova kulture s liste za civilno služenje vojske Ministarstvo odbrane SiCG odbilo je još prije zahtjeve Sveučilišta iz Beograda i Novog Sada, da se na njihovim fakultetima omogući civilno služenje vojnog roka. Također su odbijene i još neke institucije – Srpsko narodno kazalište u Novom Sadu i SKC Studentskog grada.
    Po članu 26-27 Uredbe o vršenju vojne obveze, koja regulira civilnu službu, svaki rad u civilnoj službi se smatra društveno korisnim radom. Kako kaže Milićević, tu nema  diskrecione ocjene je li se neka od službi može time smatrati ili ne. »Ministarstvo jeste organ koji jednu ustanovu može staviti na civilnu službu, može je proceduralno odbiti, ali bez diskrecione ocjene – što je društveno koristan rad, a što nije. Problem je i u tome što su neke ustanove dobile obavještenje o mogućnosti uposlenja civila dok druge, kao primjerice osnovne škole, nisu obaviještene dok u Crnoj Gori jesu. Takve stvari i dosta drugih pokazuju da Ministarstvo obrane ne želi razvijati civilnu službu, nego da je vrlo komplicira, što zasigurno nije u skladu s našim eurointegracijskim parolama«, navodi Milićević.
CIVILNO SLUŽENJE U HRVATSKOJ: U Hrvatskoj pravo civilnog služenja postoji već osam godina. Danas oko 60 posto regruta odabira odlazak u ovakvu vrstu službe. Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi vodi evidenciju o civilnim obveznicima što je i standard Vijeća Europe. »U SiCG imamo standard u preporuci 1518, gdje civilna služba mora biti strogo civilnog karaktera. U ovom trenutku je Generalštab, kao sektor Ministarstva obrane, preuzeo inicijativu. Regulira prava i obveze naređenjima. Vojni odsjeci su pod kontrolom Generalštaba«, ističe Milićević dodajući da se tako približavamo kaznenom karakteru civilne službe: »Opet se pozivam na Vijeće Europe, ima točan član jedne preporuke da ne smije biti kaznenog ni prinudnog karaktera, kako u dužini trajanja, tako i u pogledu posla koji prigovarač obavlja«.
    Milićević smatra da su predložene izmjene korak ka ukidanju civilnog služenja. S druge strane, veliko zanimanje među regrutima za vojni rok u civilu promatra kao pokazatelj da naše društvo postaje nenasilno i da je to pozitivan trend. »Osim toga, naša zemlja kao članica Vijeća Europe ima obvezu zakonski regulirati civilno služenje, kao i prihvatiti standarde koje ova institucija određuje«, ocjenjuje Milićević.
    Važno je napomenuti da u posljednje vrijeme povjerenje građana Srbije u instituciju Vojske SiCG opada, što pokazuje istraživanje Centra za civilno-vojne odnose da samo 38,2 posto građana vjeruje ovoj instituciji, a kao glavni razlog za nepovjerenje navode »aferu Topčider« u kojoj su, iz do sada još ne razjašnjenih razloga, život izgubila dva vojnika.                             g