Arhiv tekstova

Glazba kao simbol generacije

Još od prvih prapočetaka primitivnih zvukova, koje su prvi praljudi uspjeli oblikovati u određenu cjelinu tonova i uspijevali ih reproducirati u određenim svečanim ili posve običnim prigodama, glazba je zauzela počasno mjesto u svijesti cjelokupnog ljudskog roda. Razvijajući se usporedo sa svojim tvorcima, kroz vrijeme zajedničkog evoluiranja sve do današnjih dana trećeg modernog milenija, postala je svojevrsnim simbolom epoha i vremena koje je obilježila vlastitom vječnošću.     Sposobnošću da bude zapisana zauvijek je premostila jaz prošlosti i budućnosti, istovremeno utirući put budućim naraštajima i njihovom glazbenom izrazu. U današnjici, s kojom živimo godinama naših života, za svakog od nas, glazba je svojevrsni simbol generacije kojoj pripadamo i oblik izražavanja osobnog afiniteta prema, po mnogima, najljepšoj umjetnosti koju je čovjek uspio stvoriti snagom vlastitog uma.
GLAZBA NAŠEG VREMENA: pisati o glazbi, filozofski gledano, vjerojatno je uzaludno, jer ona se sluša i riječi nemaju tu snagu potpunog i preciznog predočavanja ideje njenog stvaratelja. Jer glazba je jedinstvena u svom doživljaju upravo zbog činjenice da je svako njeno novo slušanje plod individualnog doživljaja svakog novog slušatelja. A generacije koje je slušaju i svojataju kao svoju, neovisno od godina starosti i vremenskih perioda iz kojih potječu, svjedoci su njezine bezgranične snage kojom putuje vječnošću vremena. Upravo zbog toga, ali i spoznaje da bi se o glazbi moglo pisati u nedogled, u ovom tekstu bi se fokusirali na glazbu našeg vremena i sugovornike-slušatelje, koji će osobnim doživljajem svjedočiti o njihovim glazbenim afinitetima.
    Je li to klasična umjetnička ili izvorna narodna glazba, klasični rock’n’ roll ili suvremeni rap, stvar je individualnog poimanja i priklanjanja određenoj grupaciji ili pak, generaciji.
GENERACIJSKI SIMBOL: Ukoliko ostanemo u okvirima suvremenog perioda posljednjih pedesetak godina unatrag, preciznije od doba kada je kralj Elvis ustoličio glazbeni pokret koji će znakovito promijeniti sav dotadašnji pristup popularnoj glazbi, onda bi se mogli generacijski odrediti u nekoliko faza i glazbenih smjerova. Počevši od Presleya i rock’n’rolla, koji se bogatstvom najrazličitijih varijacija izražava sve do današnjih dana, proširujući poduži generacijski niz starih i novih slušatelja i poklonika, pa sve do hiper popularnog bijelog repera Eminema, povijest suvremene glazbe bilježi, ovisno o vremenu u kojemu je nastajala, još nekoliko velikih vremenskih odrednica. Iz korijenskog rock’n’rolla proistekao je tvrđi i snažniji rock, evoluirajući postupno u još nekoliko podsmjerova poput – hard, heavy metal, trash, grunge, koji su također pronašli svoje fanatične poklonike, opet ovisno o osobnom temperamentu i samoodređenju. S druge strane, sedamdesete godine, koje je obilježila najveća ekspanzija raznovrsnosti glazbenih kreacija, donijela je i jedan posve novi smjer. Smjer disco i pop glazbe koja će opet, kao svojevrsni »meki« odgovor rocku i svim njegovim surogatima, pronaći nove milijune oduševljenih poklonika. Svi oni, stvaratelji i slušatelji, proživjeli su skupa svoje vrijeme i generaciju iz koje su potekli, ostajući dosljedni svome glazbenom ukusu ili ga mijenjajući u godinama odrastanja i životne zrelosti. Čini se da je u tome i najljepša osobina glazbe kao najljepše ljudske umjetničke tvorevine, da se od svojih prvih primitivnih tonova pa sve do danas razvija u beskraj svojih najrazličitijih varijacija. Na radost svih nas i svih budućih generacija čiji simbol tek treba da postane!                                               g