Arhiv tekstova
Kako, molim?
KAD MAČKA ČISTI RIBU
Očekivati od Arkanove bračne družice da će ružno govoriti o svome »čoveku«, koga ona uz to drži i »srpskim ratnim junakom«, jednako je naivno kao očekivati od mačke da čisti ribu. Urednici TV Nove krivo su procijenili i moguću reakciju hrvatske javnosti na moguću Cecinu pojavu na nekoj hrvatskoj televiziji. Očito se krivo računalo da je poplava narodnjaka i sve veći broj onih iz čijih auta po hrvatskim ulicama trešti Cecina glazba, više nego onih koji ne podnose Cecinu glazbu. Ali ne zato što je ona srpska pjevačica, nego zato što je bila Arkanova supruga. Milan Jajčinović, Večernji list, 4. veljače
RETERIRANJE EUFEMIZMOM
Nisu samo ljudi u Auschwitzima, Auschwitzi su i u ljudima. Da taj govor nije politički i medijski prestao posvjedočila je ove nedjelje saborska motorina HSP-a Ruža Tomašić koja se skandalizirala što raketa koja je nekoć gađala Banske dvore nije bila selektivnija i pogodila Antu Markovića. Na čuđenje prisutnih reterirala je eufemizmom da joj je »pomalo« žao. Za nju je vlastita smrt preduvjet nacionalnijeg života. Žrtvovala bi i obitelj za Hrvatsku. Ne mrzi Srbe nego četnike, pa vjerojatno stoga i ne može mrziti ustaše. Jer, zaboga, nisu četnici. Ona je odana konzervativizmu, kao Churchill bogatima, ali protiv »konzervativizma« njezina tipa Churchill se borio i nema toga Mate Granića koji bi mogao europeizirati mržnju kojom ponosno odiše Ruža. To da je predozirano laskanje Đapića geniju dovoljno da njezine izjave ostanu bez reakcije u stranci – govori sve o ovom kvazipolitičkom trenutku koji predugo traje. Danko Plevnik, Slobodna Dalmacija, 4. veljače
CARLINA NOĆNA MORA
Kada bih imala noćne more – Koštunica bi bio moja noćna mora. Koštunica je kamen spoticanja. Ali, vjerujem da će pomoć međunarodne zajednice i podrška Banja Luke, Sarajeva i Podgorice našim aktivnostima primorati i Koštunicu da ispuni obveze prema Sudu. Do toga će doći, trebat će vremena, a mi ne možemo dugo čekati. Zato ćemo i pojačati pritisak – ponovit ću, hoću sve bjegunce da vidim u Haagu. Ako Koštunica može postići da se dobrovoljno prijave, to je u redu za mene. Ali, on ne može odbijati da ih uhiti, ako se dobrovoljno ne prijave. Koštunica bi to morao shvatiti, i shvatit će. Carla del Ponte, podgorički Monitor, 4. veljače
VLASTOLJUBIVI DEMAGOZI
Šovinisti ne vole svoje pravo ime pa se zato rado skrivaju iza maske nježnijeg, romantičnijeg, rodoljubivijeg epiteta nacionalista (»pijeteta« kako to više voli ministar Jočić). Ali, zlo nije manje ako se nazove nekim drugim imenom. Kao što nekadašnjem socijalizmu jednopartijskog monopola nije pomoglo što je volio sebe nazivati »samoupravnim«, »narodnim«, »demokratskim«, tako ni šovinizmu ne pomaže što se skriva iza patriotski bezazlenijeg kvalifikativa – nacionalizam, koji izjednačuje s patriotizmom.
Naš nacionalizam je, međutim, mnogo dublja i opasnija pojava nego obična nacionalna netrpeljivost i netolerancija. Kad se prostodušno kaže »dobar je čovjek, kao da nije Mađar (Hrvat, Musliman, Albanac…«) ili kao vojvođanski šeret – »ne dirajte ih, i međ’ njima ima ljudi!«, to je samo šaljiva ilustracija dubljih predrasuda, kojima se ovih godina, nimalo šaljivo, bezobzirno koriste vlastoljubivi demagozi. Mirko Tepavac, Republika, 3. veljače
ANTE, GDJE SI?
U javnosti se stječe dojam da Gotovinino skrivanje odgovara »Hrvatinama« koji bi radije pasli travu negoli ušli u EU. Takvi, kao što smo vidjeli na predsjedničkim izborima, ne uživaju znatniju podršku biračkog tijela. Gotovina tvrdim desničarima služi kao zadnja brana pred EU integracijama i simbol prkosnog Hrvata, kakva bi, po njima, trebala biti i njegova domovina… Umjesto da odlaskom u Haag u hrvatskoj povijesti zauzme mjesto ravno Zrinskom i Frankopanu, dugogodišnji vojnik Gotovina slabi Hrvatsku svojim skrivanjem i nerealnim željama da mu se sudi u Hrvatskoj. Je li u pitanju avanturist bez osjećaja za odgovornost, ekshibicionist koji uživa u međunarodnoj »slavi«, ili Gotovina, zapravo, radi baš za one zemlje koje nas najviše pritišću s njegovim izručenjem?
Ako je moralan čovjek i drži do časti, u ime kojih razloga dopušta da se u njegovoj odsutnosti plasiraju najmračnije priče o umiješanosti u trgovinu oružjem i drogom?
Pod uvjetom da je živ i slobodan čovjek u bijegu, Gotovina svojim sunarodnjacima ostaje dužan odgovor na jednostavno pitanje: Ante, zašto se skrivaš? Sandi Vidulić, Slobodna Dalmacija, 3. veljače
