Arhiv tekstova

Rezidba voćaka spada u niz vrlo zahtjevnih poslova, a njezin cilj je stvaranje i održavanje optimalnog odnosa između rodnih i nerodnih grana.

Voćke se režu odavno, pa je stečeno mnogo praktičnog znanja i iskustva. Prije 2000 godina pisci poljoprivrednih priručnika pisali su kako se rezom mogu prisiliti voćke da bolje i redovito rode. Tako je, primjerice, u prvom stoljeću poslije Krista prvi znanstvenik iz poljoprivrede Junius Modestus Columella pisao: »Ako obrađuješ tlo u masliniku tada masline moliš da ti rode, ako uz to i gnojiš, tada ih zaklinješ da rode, ali ako ih redovito i pravilno režeš, tada ih prisiljavaš da rode.« 

Rezidba voćaka je vrlo složen i odgovoran posao, koji se još ne obavlja dovoljno stručno. Nestručnim rezom može se izazvati više štete nego koristi. Za pravilno obavljanje reza potrebno je puno znanja i iskustva. Osobito treba poznavati obličje rodnih i nerodnih pupova i izbojaka. Voćarima je sasvim jasno da se rezidba ne može dobro naučiti isključivo iz knjige, već se najbolje svladava samim zahvatima u višegodišnjoj praksi. 

Voćnjak je doista najbolja knjiga, ali je svatko ne zna čitati. Prema riječima dipl. ing. spec. voćarstva i vinogradarstva Hrvoja Milunovića, rezači prvo moraju proći teorijsku, a potom i višegodišnju praktičnu obuku, kako bi postali dovoljno stručni. Međutim, on ističe kako je takvih na području Subotičke pješčare danas vrlo malo. »Pristup rezidbi nije adekvatan, jer ne postoji odgovarajuća obuka, što rezultira lošom rezidbom, pa tako i nižim prinosima i alternativnim rađanjem«, ističe Milunović.

CILJEVI REZIDBE: Osnovni razlog za obavljanje rezidbe je uspostavljanje odnosa između bujnosti i rodnosti radi stvaranja visokih i kvalitetnih prinosa. 

Odstranjuju se stare grane, koje su već nekoliko godina zaredom rodile i polako se iscrpljuju, a smanjuje se i broj rodnih elemenata, kako bi se omogućilo formiranje krupnijih plodova. 

»Na taj način održava se optimalna brojnost rodnih grana i potiče stalni razvoj novih nosećih grana, koje zamjenjuju one koje su rezidbom uklonjene«, navodi Milunović te ističe, da rezidba mora osigurati voćkama životni prostor, kako bi se na pravilnim mjestima razvili nosači budućih rodnih elemenata, odnosno kako se urod ne bi nalazio na periferiji stabla.

Intenzitetom rezidbe, tj. količinom odstranjenog drveta i oštrinom reza određuje se bujnost i rodnost voćke. Oštrom rezidbom dobiva se više vegetativnih, a manje rodnih pupova. Slabijom rezidbom razvija se voćka manje bujnosti, što dovodi do neujednačene rodnosti.

Za razvoj novih nosećih grana potrebna je umjerena, ali ne prekomjerna bujnost i dobra osvjetljenost, objašnjava Milunović.

Darka Balaževića, voćara iz Tavankuta, može se ovih dana zateći u voćnjaku, jer rezidba, kaže, traje još od prosinca. Pri rezidbi 12 jutara zasada najvećim dijelom jabuka, a potom i krušaka i šljiva, pomaže mu nekoliko radnika. U rezidbi sada već imaju dugogodišnje iskustvo, a voćkama se pristupa pažljivo. »Mlade izbojke koji su previše uspravni potičemo na stvaranje više cvjetnih pupova, što se postiže povezivanjem, kako bi stajali više vodoravno, jer najviše cvjetova, a time i plodova, nastaje na položenim rodnim granama«, ističe Balažević. 

Rezidbom se također postiže bolja izloženost krošnje sunčevoj svjetlosti, a osim toga održava se i forma uzgojnog oblika, te se i pesticidi bolje raspoređuju na rezidbom pravilno oblikovanoj krošnji.

ŠTO TREBA ZNATI PRI REZIDBI?: Kako bi se rezovi pravili na odgovarajućim mjestima i izbjeglo odstranjivanje prevelikog broja rodnih pupoljaka, potrebno je znati razlikovati vegetativne i rodne pupoljke. Reproduktivni pupoljci formiraju se u vegetacijskoj sezoni, s tim što se plodovi ne formiraju iz svih začetih pupoljaka. Pupoljci iz kojih će se formirati plodovi u narednoj sezoni postaju vidljivi prije kraja zime i javljaju se samo na dvogodišnjim ili trogodišnjim rodnim grančicama. Pupoljci koji će dati plodove lako se prepoznaju po obliku. Oni su veći i više zaobljeni od lisnih pupoljaka.

Kod jabuka se razlikuju četiri vrste rodnih grančica, a to su – naborite, kopljaste, vite i duge rodne grančice. Kod koštičavih voćnih vrsta rodne i nerodne grančice se ne razlikuju, ali se podrazumijeva da je jednogodišnji porast rodni. Stoga se njihova rezidba obično obavlja kasnije, odnosno u vrijeme cvjetanja.

Također, radi lakše rezidbe, na grani treba prepoznati dijelove koji se razlikuju po starosti. Jednogodišnji izdanci pri vrhu grane predstavljaju najmlađe drvo i na njima još nema bočnih rodnih grančica, već samo bočnih pupoljaka iz kojih će se u sljedećoj sezoni razviti bočne rodne grančice. U starije drvo spadaju grane starosti dvije ili više godina, koje nose rodne grančice i izbojke. 

»Pri rezidbi se obvezno odstranjuju vodopije, koje iscrpljuju drvo jer koriste hranjive materije neophodne za proizvodnju ploda. Vodopije mogu ugroziti i rast središnje vođice, koja se u jednogodišnjem obliku ostavlja neorezana, jer ako se skrati iduće godine neće dati urod, već porast«, objašnjava Milunović, dodajući kako se nerijetko događa i ostavljanje prevelikog broja rodnih grana, zbog čega se gubi uzgojni oblik ili voćka prekomjerno rodi, što izaziva stvaranje hormona koji ne utječe na rodnost, te sljedeće godine dolazi do slabije cvatnje i znatno manjeg broja plodova na voćkama.

Razlike u oblikovanju i rezidbi voćaka postoje od skupine do skupine, kao i od vrste do vrste, ali princip obrezivanja i cilj ostaju isti – obilniji i kvalitetniji urod i dobro razvijen izgled biljke. »Rezači imaju jednak, standardni pristup različitim vrstama, što nije dobro, jer svaka vrsta ima dominaciju određene rodne grančice. Primjerice, najzastupljenije vrste jabuka na našim prostorima, ajdared i  jonagold, najviše rađaju na naboritim rodnim grančicama, dok gloucester i greny smith rađaju na vitim i dugim grančicama«, ističe Hrvoje.

Rezidba se u našim krajevima uglavnom obavlja tijekom zime, u vrijeme mirovanja vegetacije, odnosno od prosinca pa do polovice ožujka, kada treba osloboditi prostor za prvo tretiranje voćaka bakarnim preparatima. Za razliku od zimske, ljetna rezidba nema za cilj jačanje porasta, već uklanjanje nepoželjnih, previše bujnih uspravnih grana. Ako se pravilno izvede, može biti efektna zamjena za druge tehnike uzgoja kojima se kontrolira bujnost. Osim toga,  može i značajno poboljšati boju plodova na stablima. 

EKONOMIKA REZIDBE JABUKE: Rezidba ima velik udio u troškovima proizvodnje jabuka. Troškovi rezidbe sudjeluju s otprilike 50 posto u troškovima rada i 10-15 posto u ukupnim troškovima proizvodnje, što ovisi o cijeni jabuke na tržištu, kao i o stablu različite starosti i gustoće. U pokušaju smanjenja troškove rezidbe, neki proizvođači zanemaruju ovaj veoma važan aspekt tehnologije uzgoja. Izostavljanje rezidbe je izvor značajnih ušteda, jer se mora platiti odmah i u gotovini. Cijena obrezivanja kreće se između 15 i 25 dinara po voćki, što za Balaževićevu troškovnu stranu salda znači 1500 eura. No, ukoliko se želi održati uspješna proizvodnja, novac je za ovaj posao nužno osigurati. 

Za razliku od propusta u zaštiti od štetočina, neobavljanje rezidbe ne onemogućuje prodaju uroda. Međutim, prvi problem koji se uoči ako se rezidba zanemari jest opadanje kvalitete ploda, što samo produbljuje ekonomski problem koji je doveo do nedostatka sredstava za rezidbu. U ovakvim situacijama obično slijedi pokušaj da se jačom rezidbom nadoknade godine zanemarivanja. Na taj način smanjuje se prinos i potiče nepotreban vegetativni porast koji će, suprotno očekivanom, negativno utjecati na kvalitetu ploda. 

Međutim, prema Milunovićevim riječima, loša rezidba može nanijeti ipak više štete nego izostanak rezidbe, koji se u određenoj mjeri može ublažiti prorjeđivanjem grančica kemijskim preparatima. Troškove rezidbe voćari moraju smatrati vrlo bitnim dijelom kućnog proračuna namijenjenog proizvodnji, kako bi se održala osjetljiva ravnoteža između vegetativnog i rodnog porasta.

OBREZIVANJE INTENZIVNIH ZASADA: Da bi se postigla bolja produktivnost, suvremena proizvodnja dovodi do zaključka da u prošlosti prihvaćeni načini uzgoja stabala više nisu zadovoljavajući, te bi trebalo doći do značajnih promjena glede smanjenja razmaka sadnje. Stoga je i rezidbu i formiranje uzgojnog oblika potrebno prilagoditi gustoj sadnji. 

Kako je specijalizirao intenzivnu proizvodnju voća, Hrvoje ističe prednosti gustog načina sadnje, koje će, kako kaže, moći u potpunosti iskoristiti samo oni proizvođači koji savjesno primjenjuju odgovarajuću tehniku uzgoja. »Intenzivni zasadi zasnivaju se na slabo bujnim podlogama i zahtijevaju prozračno i hranjivo tlo s dovoljno vlage. Cilj ovih zasada je prelazak na kvalitetnije zemljište, a glede rezidbe potrebna je visoka stručnost«, kaže Hrvoje.

U gusto sađenim voćnjacima, glavni cilj rezidbe je smanjenje visine drveta kako bi se sjena koju drvo pravi samome sebi i susjednim stablima svela na najmanju moguću mjeru, te 

ostavljanje što većeg broja rodnih grančica, koje se prorjeđuju kemijskim putem.