Arhiv tekstova

U Europskom domu u Zagrebu održan je 10. veljače okrugli stol o Antunu Radiću (1868. – 1919.), političaru čije je djelovanje, zajedno sa svojim mlađim bratom Stjepanom, odredilo budućnost hrvatskog naroda u 20. stoljeću, a i danas je trajna inspiracija brojnim Hrvatima. Okrugli stol nazvan »Antun Radić – hrvatski um, srce i duša« organizirala je Hrvatska seljačka stranka u povodu 90. obljetnice njegove smrti, a bio je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu je predsjednik HSS-a Josip Friščić pozdravio goste i otvorio skup, a zatim su održana uvodna izlaganja u kojima su obrađene sve dimenzije života i rada Antuna Radića. U tom dijelu skupa sudjelovali su – dr. sc. Hrvoje Petrić (Pogled u životopis Antuna Radića), prof. dr. sc. Tihomir Cipek (Političke ideje Antuna Radića), mr. sc. Jakša Raguž (Antun Radić – hrvatski um, srce i duša) i mr. sc. Ljiljana Sabljak (Antun Radić – književnost i politika), a u drugom dijelu su se sa svojim pitanjima i diskusijama uključili i brojni posjetitelji.

DJELOVANJE POSVEĆENO NARODU: Iz izlaganja dr. Petrića saznali smo da je Antun Radić rođen 11. lipnja 1868. godine u Trebarjevu Desnom, u jednoj vrlo važnoj godini za hrvatsku povijest, godini koja nije ispunila očekivanja u ujedinjavanju svih hrvatskih zemalja, jer je te godine sklopljena Hrvatsko–ugarska nagodba kojom je hrvatska politička, društvena i ekonomska sudbina bila po jednoj strani zapečaćena, a po drugoj limitirana. Naime, Hrvatska se nakon Nagodbe više nije mogla slobodno politički i gospodarski razvijati. »Antun Radić je studirao u Zagrebu i Beču i završio studij slavistike i klasične filologije, a doktorirao je 1892. godine, dakle vrlo rano, u svojoj 24. godini, s disertacijom o hrvatskoj književnosti. Govorio je ruskim, njemačkim, francuskim i talijanskim jezikom, te nešto malo mađarskim, a bavio se i prevoditeljstvom. Od 1902. do 1907. godine bio je tajnik Matice hrvatske«, rekao je dr. Petrić, a prof. dr. Tihomir Cipek je govorio o njegovom političkom djelovanju, koje je posvetio narodu,  tzv. malom čovjeku, te se borio za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i postizanje hrvatske državne samostalnosti. »Zajedno sa svojim bratom Stjepanom osnovao je 1904. godine Hrvatsku pučku seljačku stranku i time pokrenuo hrvatski nacionalni seljački pokret, motiviran činjenicom da je u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjelo otprilike 90 posto seljaka koji su, politički gledano, bili skoro posve obespravljeni«, ustvrdio je prof. Cipek te dodao, da je cilj djelovanja braće Radić bio »buđenje« seljaštva i pretvaranje seljaka u politički i društveni subjekt, a njihov motiv iskrena ljubav i poštovanje koju su obojica osjećala prema potlačenom hrvatskom seljaku, što je bilo vidljivo i iz programske osnove HPSS-a u kojoj je pisalo: »Hrvatsko seljaštvo mora postati temelj političke aktivnosti, jer je zadržalo hrvatske etnijske biljege, kulturu i nacionalni identitet, dok su ih trenutni vladajući slojevi, gospoda i građansko stanovništvo zaboravili, odnosno hrvatski nacionalni identitet i kulturu zamijenili tuđim«. 

NARODOZNANSTVO: Kako bi se ostvario ovaj zacrtani politički cilj Antun Radić se vrlo rano počeo baviti etnologijom, posvetivši veliki dio osobne pažnje i radnog interesa proučavanju seljačke kulture u potrazi za hrvatskim nacionalnim identitetom. S tim ciljem je pristupio kreiranju metodologije radi onoga što je on nazvao »narodoznanstvom«, a što se danas službeno naziva etnologija i etnografija. Godine 1896. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti je pokrenula »Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena« čijim urednikom postaje Antun Radić. S tog položaja je znatno utjecao na teorijsko oblikovanje hrvatske etnologije te je već u drugom broju 1897. godine Radić na 88 stranica objavio rad pod naslovom »Osnova za saniranje i proučavanje građe o narodnom životu«, koje se i danas smatra »kamenom temeljcem« etnologije kao samostalne znanosti. 

»U njoj se Radić bavi društvenim i duhovnim načinom života seljaštva kao i njegovim viđenjem svijeta. Ovu kategoriju društvenog života seljaka podijelio je u tri osnovne podkategorije: Narodno srce, Narodna duša i Narodna pamet«, pojasnio je mr. Raguž i zaključio da je stvarajući teoretsko – ideološku podlogu za pokretanje hrvatskog nacionalnog seljačkog pokreta i osnutak HPSS-a Antun Radić stvorio i teorijsku podlogu za utemeljenje hrvatske etnološke znanosti te da je ova stranka istinski duboko ukorijenjena u sve segmente hrvatskog društva, pa i u hrvatsku znanost, i preko svojih utemeljitelja bila, i ostala, jedan od ključnih čimbenika hrvatskog nacionalnog identiteta.