Arhiv tekstova

»Dobro jutro, Vojvo-dino!« Tako je pokrajinski premijer dr. Bojan Pajtić sredinom listopada prošle godine čestitao Vojvođanima novi Statut koji su većinom glasova usvojili zastupnici Skupštine Vojvodine. Računajući na sličnu potporu koalicijskih partnera na republičkoj razini, smatralo se kako će novi Statut dobiti podršku još do kraja 2008. godine. No, i ovaj  je dokument postao povod oštre političke debate koja mu je promijenila smjer.

Po važećem Ustavu Srbije, Vojvodina je bila obvezna u roku od 90 dana od dana konsituiranja novog saziva pokrajinskog parlamenta donijeti prijedlog novog Statuta, što je i učinjeno 15. listopada. Ni jednim propisom, međutim, nije bio određen vremenski okvir u kome Skupština Srbije treba potvrditi novi najviši pravni akt Vojvodine. Predsjednica srbijanskog parlamenta je najavila kako bi se Statut trebao naći na dnevnom redu republičke skupštine početkom ožujka, no, sve veći broj kritika, te javno otkazivanje koalicijske potpore, moglo bi usvajanje ovoga dokumenta dovesti u pitanje. Ili, što je ipak izvjesnije, neće se naći pred repub-ličkim zastupnicima dok prethodno ne bude »zadovoljavajuće« izmijenjen. Dok je njegovo usvajanje na pokrajinskoj razini pratila oštra kritika oporbe, posljednjih dana kritike stižu i od koalicijskih partnera u vlasti. Uz sve to, sve manje neslužbeno, razotkrivaju se i oprečni stavovi unutar same Demokratske stranke čiji su visoki dužnosnici radili na tekstu Statuta. Uslijedilo je detaljno prečešljavanje svih spornih termina, te se već ukazuje na one koji bi mogli biti promijenjeni. Ukoliko ih se ne promijeni, ostaje na snazi Statut iz 1991., jer novi, ovaj sporni, neće dobiti »zeleno svjetlo« u Beogradu.

PRVA VERZIJA: Sporni  Statut, usvojen posljednjeg dana Ustavnim zakonom predviđenog roka, Vojvodini daje mogućnost  zaključivati međunarodne ugovore, osnivati predstavništva u inozemstvu, donositi odluke u području poljoprivrede, obrazovanja, gospodarstva i zdravstva. Izvršno vijeće bi se, po njemu, trebalo zvati Vlada, a pokrajinski tajnici bi postali ministri. Statutom je određeno da u Vojvodini žive ravnopravni pripadnici različitih etničkih zajednica, a ne »pripadnici srpskog naroda, građani i etničke zajednice«, kako to stoji u Ustavu Srbije. Prvi član Statuta definira Vojvodinu kao: »autonomnu pokrajinu građanki i građana koji u njoj žive u sastavu Republike Srbije, nastalu na osnovu posebnih nacionalnih, povijesnih, kulturnih i drugih svojstava svoga područja, kao višenacionalna, višekulturalna i višekonfesionalna demokratska europska regija, integrirana u europski sustav regija«. Predviđeno je i osnivanje Vijeća nacionalnih zajednica, kao savjetodavnog tijela Skupštine Vojvodine.

Navedeno je da AP Vojvodina surađuje s teritorijalnim zajednicama i drugim oblicima autonomija drugih država u okviru vanjske politike Republike Srbije i uz obvezu poštovanja njenog teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka, kao i da AP može biti član europskih i svjetskih udruženja regija. AP Vojvodina preko svojih tijela donosi statut i odlučuje o promjeni statuta, donosi pokrajinske skupštinske odluke i druga opća akta, kojima, u skladu s Ustavom, zakonom i statutom, uređuje područja iz svoje ovlasti i pitanja od pokrajinskog značaja, izvršava pokrajinske skupštinske odluke i donosi propise za njihovo provođenje. Predloženo je da  AP donosi svoj proračun i završni račun, osniva organizacije, agencije, javna poduzeća i ustanove, fondove, gospodarska društva, u cilju vršenja poslova AP Vojvodine i vrši nadzor nad njihovim radom, ustanovljava pokrajinska odličja, priznanja i nagrade fizičkim i pravnim osobama, uređuje druga područja i pitanja propisana Ustavom, zakonom i Statutom. 

Čelnici pokrajinske vlasti u više su navrata isticali kako Statut ide prema tome da Srbija bude decentralizirana, da omogućava Vojvodini razvoj unutar Srbije, da s političkog aspekta omogući očuvanje specifičnosti Vojvodine, ali i da joj se s ekonomskog stajališta pruži dovoljno prostora za razvoj, pa tako ovaj dokument omogućava i osnivanje razvojne banke Vojvodine.

Predsjednik Izvršnog vijeća Bojan Pajtić je još prigodom njegova usvajanja u pokrajinskoj skupštini izjavio kako ovaj dokument »nije epohalan i nije povijesni«, već da on »samo jamči prava koja su Vojvođani odavno zaslužili«, ističući kako »nije problem u tome što Srbija ima Vojvodinu, već je problem u tome što ih nema više«. 

NOVE TENZIJE: Još početkom ove godine vladajuća koalicija je javno hvalila i stala iza teksta Statuta, tada već usvojenog u Skupštini Vojvodine, dok je oporba nastavila kritizirati ga, nazivajući ga prije svega »separatističkim«, izvlačeći iz njega sve sporne termine. 

Zamjenik predsjednika Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić objasnio je kako je, poslije Kosova, Statut Vojvodine nastavak teritorijalne krize Republike Srbije i da u ovakvom obliku kakav je predložen ne donosi ništa dobro. Istodobno je predsjednik Skupštine AP Vojvodine Sándor Egeresi tvrdio kako u Statutu nema niti jedne jedine protuustavne riječi, tj. da su samo maksimalno iskorištena prava koja daje sadašnji Ustav. Predsjednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica pozvao je zastupnike u Skupštini Srbije da odbace Statut Vojvodine, dok je Dragan Marković Palma tražio da se građani Srbije o tom aktualnom pitanju izjasne na referendumu.

Sinod Srpske pravoslavne crkve uputio je pisma predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, predsjednici parlamenta Slavici Đukić-Dejanović i premijeru Mirku Cvetkoviću, u kojem »izražava veliku zabrinutost pokušajem da se od Vojvodine načini nova država u Srbiji«. Ovo je pismo proslijeđeno mjerodavnim skupštinskim odborima koji će odlučiti o daljnjem postupanju, a pokrajinski je premijer tim povodom izjavio kako uzima u obzir mišljenje SPC, ali da neće odustati od »razvoja cijele zemlje«.

Neposredno poslije uplitanja Srpske pravoslavne crkve, bitan zaokret je napravio SPS. 

Predsjednik Pokrajinskog odbora SPS-a Dušan Bajatović je prije nekoliko tjedana izjavljivao kako Statut ne dezintegrira Srbiju, da bi njegov stranački čelnik, poslije javnog uplitanja Srpske pravoslavne crkve u ovu problemtiku, promijenio stav ovog koalicijskog partnera o čijim glasovima izravno ovisi prolaz aktualnog, sve više spornog, Statuta. Potpredsjednik Vlade i predsjednik SPS-a Ivica Dačić je izjavio kako on nije protiv autonomije Vojvodine, ali da njegovi zastupnici neće glasovati za »državu u državi«. Ta je novina pokrenula detaljnu analizu svega napisanog i dovela do najave prepravka teksta Statuta. 

ZAOKRET: U danima kada se politička javnost Srbije bavila detaljima iz teksta Statuta, pokrajinska i republička skupština formirale su zajednički tim koji je otpočeo taj dokument predstavljati u većim mjestima središnje Srbije. Budući da je rasparava u javnosti postala sve oštrija, poljuljala se i većina potrebnih glasova u republičkoj skupštini za njegovo donošenje, te je uslijedilo prečešljavanje svakoga termina navedenog u ovome dokumentu. Statut više nije, čak ni od strane vlasti, tumačen kao dokument bez propusta, te su u javnost počele pristizati primjedbe izrečene na neformalnim sastancima koje su utvrdile novi put Statuta, koji, najvjerojatnije, ponovno vodi do pokrajinskih vlasti, ali ne na njegovo proglašenje. Najproblematičnijom je ocijenjena zakonodavna aktivnost Skupštine Vojvodine, te se najavljuje kompromisno rješenje prema kojemu bi Pokrajina mogla samo odrediti, kroz formu podzakonskih akata,  kako će se odluke iz zakona provoditi na njezinom teritoriju.

U toj novoj doradi za očekivati je i da će se termini poput »međudržavne« suradnje i »međudržavnih« ugovora zamijeniti »međuregionalnim«. Koliko će se tim korekcijama promijeniti suština i otići daleko od prvotne verzije, ubrzo će se doznati, budući da je mnogima u interesu da se taj dokument već u ožujku nađe pred republičkim zastupnicima.

Neke vojvođanske političke stranke oštro osuđuju činjenicu da im se planira vratiti tekst koji je prije samo nekoliko mjeseci kompletna vlast ocijenila dobrim, ističući kako se na taj način omalovažava pokrajinski parlament. Najooštriji su čelnici Lige socijaldemokrata Vojvodine i Saveza vojvođanskih Mađara, koji najavljuju kako ne žele glasovati za manje-više već najavljene izmjene, te optužuju Demokratsku stranku kako će Statut zbog njihove unutar stranačke podijeljenosti možda doživjeti i »fijasko«.

Istodobno, Demokratski savez vojvođanskih Mađara u novonastalim okolnostima vidi mogućnost da se sada razmotri i njihova primjedba da se u Statut uvrsti i institucija zagarantiranih parlamentarnih mjesta manjinama. Vodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća  je još ranije javno podržalo donošenje Statuta, koji je sada za mnoge sporan, ocijenivši ga »iskorakom prema potpunom ostvarivanju prava manjinskih zajednica«. 

Činjenica je da bi novu, revidiranu verziju Statuta  u pokrajinskom parlamentu mogla usvojiti i sama Demokratska stranka, bez svojih razočaranih vojvođanskih partnera, budući da ima neophodno većinu, ali se opet dolazi do republičke skupštine gdje će svaki glas biti izuzetno važan. Očigledno je da će se korekcije raditi do mjere koja će tom novom Statutu osigurati neophodnih 126 glasova, a što će ostatiti od njegove prvotne suštine ubrzo će se vidjeti.

Paralelno s izmjenama Statuta radi se i na tekstu prijedloga zakona o prenošenju ovlasti na Pokrajinu. Statut može stupiti na snagu tek kada ga, poslije vojvođanskog, usvoji i republički parlament. Tada se taj dokument ponovno vraća pokrajinskim vlastima na proglašenje. U svoj ovoj političkoj pomutnji još se ne zna hoće li taj, sve izvjesnije, novi Statut pred republičke zastupnike predložiti republička vlada ili pokrajinska skupština. I za to će trebati dogovor stranaka na vlasti.