Arhiv tekstova

Više od polovice prošle godine Mirko Cro cop Filipović je vukao nezgodnu ozljedu koljena, ali je ipak nastavljao s teškim okršajima s najboljim borcima današnjice. Ipak, nakon posljednje borbe s korejskim gorostasom Hong Man Choiem, koju je dobio preciznim udarcem u protivnikovu lijevu nogu i posve ga onesposobio za nastavak borbe,  samo dan kasnije hrvatski borac je otišao na operaciju bolnog koljena koju je dugo odlagao. Trenutačno se Filipović u Zagrebu oporavlja od operativnog zahvata, a zahvaljujući njegovoj ljubaznosti urađen je i ovaj ekskluzivni razgovor za vrijeme jedne od rehabilitacijskih seansi, kojima se svakidašnje podvrgava u nastojanju što skorijeg povratka na borilačku scenu.

Kako ste se uopće odlučili boriti s vidno ozlijeđenom nogom protiv gorostasnog protivnika u borbi koja je i doslovno prethodila Vašoj unaprijed dogovorenoj operaciji koljena?

Mnogi su se čudili mojoj odluci o nastupu u borbi protiv Korejca Hong Mana Choia, ali ja sam, prije svega, profesionalac i nakon zamolbi Japanaca da nastupim na ovoj velikoj novogodišnjoj borilačkoj manifestaciji (najvažniji događaj u godini op. a.), odlučio sam se boriti. Prošao sam određene terapije, održavao formu koliko sam mogao i završio uspješno jednu zbilja tešku borbu. No, sada je to već sve iza mene i idemo dalje.

Trenutačno ste u post-operativnoj fazi oporavka i rehabilitacije. Kada Vas ponovno možemo očekivati u punoj borilačkoj aktivnosti?

Imam zakazanu sljedeću borbu u lipnju i vjerujem kako ću do tada dostići punu borilačku formu i biti spreman za nastavak profesionalne karijere. Zbog operativnog zahvata na koljenu trenutačno sam fokusiran na sve potrebne radnje koje proces rehabilitacije zahtijeva, ali već uskoro počinjem i s prvim treninzima.

Tijekom profesionalne borilačke karijere borili ste se u natjecanjima raznih asocijacija (K1, Pride), u ringu i tzv. kavezu, surovijoj verziji modernog gladijatorstva. Što više preferirate: ring ili kavez?

Već godinu dana treniram i nastupam u kavezu i nekako sam se već navikao na ovu vrstu borilišta, ali kao sportašu mnogo mi je draži ring. Civiliziraniji je, za razliku od kaveza koji više »životinjski«. Ali, što da se radi, kada je takav posao i čovjek se navikne na sve.

Majstor ste nekoliko borilačkih vještina, ali kada biste trebali izabrati jednu od njih za koju biste se odlučili?

Teško je to reći, jer ih, zbilja, podjednako volim sve. Jiu-jicu, tajlandski boks, kik boks – sve su to klasične kombinacije koje se koriste tijekom mojih borbi i radim ih s jednakim zadovoljstvom u svakoj prilici borbe ili svakidašnjeg treninga. Također veliku pažnju posvećujem i borbi u parteru i hrvačkoj vještini, koja je izuzetno važna u određenim segmentima borbe – kada se akcija odvija na podu borilišta. Općenito volim svaku borilačku vještinu i rad na svakoj od njih.

No, vratimo se na trenutak u Vašu sportsku prošlost i vrijeme kada ste se aktivno bavili klasičnim boksom i nastupali za hrvatsku reprezentaciju.

U biti, isprva sam se bavio kik boksom, ali je onda nastupilo razdoblje amaterske boksačke karijere tijekom koje sam skupio četrdesetak nastupa u reprezentativnoj državnoj vrsti. Tri boksačke godine predstavljale su izvrsnu bazu za nastavak dalje u svijet drugih borilačkih vještina i profesionalne borilačke karijere za koju sam se bio opredijelio.

Slijedi laičko pitanje koje se nameće samo. Jesu li u borbi važnije ruke ili noge?

U startu bih rekao kako su podjednako važne, ali bih ipak malu prednost dao rukama. No, s druge strane, vrhunski boksač sa slabim radom nogu i udarcima nema nikakvih šansi u svijetu profesionalnih borbi. Primjerice, u srazu dva podjednaka borca koji pariraju u svim segmentima borbe i tehnike zadavanja i primanja udaraca, uvijek prevladava borac koji ima bolje udarce rukom.

Ipak, najdominantniji segment Vaše tehnike je upravo nevjerojatan rad nogu i udarci kojima rješavate borbe, čuveni high, midlle i low kickovi.

Noga je iznimno »teška« i te vrste udaraca nitko izuzev mene ne radi. Jednostavno, volim taj svoj repertoar udaraca, osobito midlle kick (udarac srednje visine) jer sam ljevak i gađam njegova jetra. Mogu to raditi jer sam kontra gard ljevak i zahvaljujući tome mi i prolazi ta vrsta udaraca koju sam uvježbavao još od malena udarajući boksačke kruške nogama. Međutim, bez jednakog znanja i ostalih borilačkih vještina i ručnih tehnika nikada ne bih uspio u ovome sportu. Jednostavno se mora vladati svim vještinama.

Koji je prag bola jednog borca kada zadobije neugodan udarac u glavu ili tijelo, točnije, kako izdržite silinu protivnikova udarca i nastavite se dalje boriti kao da ništa nije bilo?

Sve je to stvar dobre utreniranosti, navikne se vremenom. To mi je posao i što da se radi? Primaš i zadaješ udarce. Slično vam je to kao kod, primjerice, kaskadera kada se bacaju s visine. Ja to ne bih nikada, a on to radi svakoga dana.

Prema Vašim najavama u borbu se vraćate već za nekoliko mjeseci…

Iako se još uvijek služim štakama, već sam počeo trenirati i sljedećih osam tjedana radit ću isključivo na snazi. Sada po prvi put imam vremena koncentrirati se na opću snagu, bench 200 kg i nakon toga započeti s ostalim dijelovima treninga. Prvo boks tri tjedna, pa potom i sve ostalo. Ima vremena…

Planovi za nastavak karijere i do kada se još mislite boriti u ovim teškim borbama najjačih boraca svijeta?

Još uvijek sam u sferi pregovora o asocijaciji u kojoj ću nastupati u budućnosti. Osobno bih se volio vratiti u UFC, ali vidjet ćemo. Vjerujem kako ću nastupiti 13. lipnja u Kölnu (Njemačka) u borbi verzije UFC, a glede trajanja moje profesionalne borilačke karijere - ona će trajati dokle god mi se bude »dalo«. Mislim da bi to moglo biti još dvije do tri godine…