Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Posljednji hrvatski velikan XIX. stoljeća

1. veljače 1748. godine otkupili su stanovnici Novoga Sada i Subotice svoju slobodu od carice Marije Terezije.

2. veljače obilježava se Međunarodni dan zaštite močvara.

2. veljače 1878. godine umro je u Novom Sadu Josip Runjanin, časnik austrijske vojske. Skladao je na stihove mnogih iliraca pa tako i Horvatske domovine Antuna Mihanovića, koja će koncem 19. stoljeća postati hrvatskom himnom. Rođen je 8. prosinca 1821. godine u Vinkovcima. Iako Srbin i pravoslavac, kojima je zbog katoličkoga ekskluzivizma napredovanje u vojnim službama bilo otežano, napredovao je u službi zbog izuzetne nadarenosti. U Glini je dobio osnovnu glazbenu naobrazbu, koju je samostalnim radom unaprijedio.
 
2. veljače 1885. rođen je u Zagrebu Ljubo Wiesner, novinski korektor, novinar, pokretač časopisa Grič, Kritika i Savremenik. Objavio je jednu zbirku pjesama. Od 1948. do 3. srpnja 1951. godine, kada je umro, bio je urednik hrvatske redakcije radio Vatikana.

2. veljače 1829. rođen je u Renthendorfu Alfred Brehm, njemački zoolog.

2. veljače 1970. godineumro je Bertrand Russel, britanski filozof i nobelovac. Rođen je 18. svibnja 1872. godine. Glavna djela su Principi matematike, Načela društvene obnove, Uvod u matematičku filozofiju, Osvajanje sreće i Povijest zapadne filozofije.

3. veljače katolici slave svetoga Blaža, zaštitnika Dubrovnika, kojeg u tom gradu zovu sveti Vlaho.
3. veljače 1875. godine rođen je Gjuro Szabo, polihistoričar i povjesničar umjetnosti. Istraživao je srenjovjekovnu baštinu Slavonije i Srijema, osobito srednjovjekovne crkve i samostone koji su za vrijeme vladavine Turaka prešli u vlasništvo pravoslavaca.

5. veljače 1927. godine umro je Izidor Kršnjavi, povjesničar umjetnosti, sveučilišni nastavnik, slikar i političar, posljednji hrvatski velikan 19. stoljeća. Rođen je u Našicama, ili Feričancima, u obitelji upravitelja vlastelinstva obitelji Pejačević. Predavao je u Osijeku, studirao nakon toga u Beču i Münchenu povijest umjetnosti i slikarstvo te uz pomoć Jospia Jurja Strossmayera osniva Društvo umjetnosti, Obrtnu školu te Muzej za umjetnost i obrt. Snalažljiv u politici nije se obazirao na stranačke interese već je, vodeći se krilaticom da Mađari iz Hrvatske ne mogu odnijeti ono što su sagradili, vješto lavirao među moćnicima. Koristio je njihove slabosti, poticao nerealne ambicije i megalomanstvo te je za vrijeme njegova upravljanja Odjelom za bogoštovlje i nastavu, ministarstvom prosvjete i znanosti, izgrađeno mnogo javnih zgrada diljem Hrvatske: bolnice, knjižnice, škole, spomenici te koncertni i izložbeni prostori te zgrada Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu. Financirao je tiskanja udžbenika te osuvremenio školstvo.
 Postavio je veliku hrvatsku izložbu u Budimpešti, Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te postaje prvim ravnateljem galerije. Nakon odlaska Khuena s vlasti, nastavio je predavati na sveučilištu. Crtao je i slikao, bavio se grafikom, pisao pjesme, romane a njegov prijevod Danteove Božanstven komedije i danas je u opticaju.

6. veljače 1988. godine umro je u Zagrebu Zvonimir Rogoz, hrvatski kazališni i filmski glumac i prvi stogodišnjak u kazališnoj povijesti Hrvatske. Rodio se 10. listopada 1887. u Zagrebu.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika