Arhiv tekstova

Nekada je u selima gotovo svaka obitelj uzgajala guske, patke i drugu perad, dok danas to nije slučaj. Jata pataka i gusaka rijetko se gdje još mogu vidjeti. Iako je guska ostala kraljica, primjerice francuskog stola, a nezaobilazan je dio gastroponude susjedne Mađarske, u nas se zanimanje za tu visokovrijednu perad proteklih desetljeća izgubilo. Štoviše, slikovita tradicija uzgoja domaće guske u selima danas je prava rijetkost, a zastupljenost guščjeg mesa u domaćoj potrošnji na posljednjem je mjestu. U prošlosti su se držale radi proizvodnje mesa i jetrica te jaja i perja, kojim se punila posteljina. Nakon Drugog svjetskog rata, zbog migracije poljoprivrednog stanovništva u gradove, preoravanja prostranih pašnjaka, pojave sintetičke zamjene za perje i nepostojanja organizacija za kooperaciju, otkup i plasman guščjih proizvoda, broj gusaka se znatno smanjio. Danas guske čine tek neznatan dio od ukupnog broja peradi, a mogućnosti njihova uzgoja su vrlo slabo iskorištene. Najčešće se drže na ekstenzivan način – za proizvodnju mesa, koje se koristi za vlastite potrebe ili prodaju na lokalnom tržištu. 

Ipak, postoji još nekoliko uzgajivača, među kojima je i Veco Vuković iz Bajmoka, koji se i danas bavi uzgojem gusaka, ali i druge peradi. 

Po cijeli dan 79-godišnji Veco utroši kako bi ih nahranio i uspostavio red i mir na svojoj »Arki«. Uz guske, na svome obiteljskom imanju on uzgaja i patke te kokoši, morke, pure i paunove. No, to nije sve. Brine se i za 10-ak zečeva, te nekoliko ovaca, koza i konja. 

Zbog ljubavi prema životinjama, kaže, nastavlja obiteljsku tradiciju uzgoja gusaka pa mu ni posao oko njih nije težak. »Svaka je proizvodnja skupa i zahtjevna, no ja mislim da su guske skromne što se tiče uzgoja. Treba samo dovoljno trave, vode i zrnaste hrane, ponajviše kukuruza, a hranim ih i pšenicom, zobi i kupusom. Ta perad raste bez problema i za to joj treba oko dva mjeseca«, priča Veco dodajući, kako danas uglavnom gusaka po selima nema, iako je to vrlo isplativa proizvodnja. 

POVIJEST UZGOJA GUSAKA: Domaća guska potječe od sive divlje guske i smatra se da je jedna od najranije udomaćenih vrsta peradi, pa čak možda i prva ptica pripitomljena od strane čovjeka. Prvi početci njezina uzgoja pod čovjekovim okriljem sežu oko 3000 godina prije Krista. Međutim, tako rana domestifikacija nije utjecala na izrazitije tjelesne promjene, jer su se guske držale pretežito ekstenzivno i primitivno, bez intenzivnije selekcije. Uz promjene u boji perja, domestifikacija je umanjila sposobnost letenja domaće guske i povećala njezina proizvodna svojstva, a to su – nesivost i tjelesna masa.

Pasmine gusaka mogu se podijeliti u dvije glavne skupine po tjelesnoj masi – na teške (tuluška, emdenska, pomeranska,) i lake (landska, talijanska bijela, rajnska). Veco se odlučio za uzgoj emdemske guske, koja se glede znatiželje nimalo ne razlikuje od ostalih pasmina, te svojim oštrim kljunom dohvati  sve što se dâ ogristi. »Guske su pametne životinje, vrlo privržene ljudima, ali znaju biti i dosadne s ‚grajom‘ koju prave. Osim toga, imaju potrebu grickanja svakakvih predmeta, stoga treba paziti da se ne puštaju u mlade voćnjake, jer mogu uništiti tanke grane«, objašnjava Vuković, dodajući kako im ni nasilničko ponašanje nije strano, te pijetlovi i purani znaju izvući deblji kraj ako im se nađu na putu.

TOV GUSAKA: U odnosu na druge vrste domaće peradi, guske su ostale najbliže svojim divljim pretcima po zahtjevima u pogledu uzgoja. Naime, guske su otporna i skromna perad u pogledu uzgojnih uvjeta. Gotovo u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe za hranom na pašnjacima. Tijekom ljeta prakticiraju ispašu čak i noću. Ukoliko je ispaša dobra i obilna, onda se može smanjiti količina spremljene hrane koja im se daje. Poznato je da guske na ispaši nisko odgrizaju biljno raslinje i često čupaju busove trava. Zato pašnjak treba podijeliti na pregone. Veco svoje guske napasa u voćnjaku, gdje se nalazi travnjak, ali ih pušta naizmjenično u pojedine dijelove voćnjaka, radi optimalne obnove travnatih površina.

Mladi guščići rastu razmjerno brzo, tako da uz dobru hranidbu u dobi od 2,5 mjeseca dostižu tjelesnu masu između 4 i 5 kg. Meso mladih gusaka vrlo je ukusno, a u odraslih lošije kakvoće. 

Pri ekstenzivnom uzgoju, koji je i najzastupljeniji u nas, tov se uglavnom odnosi na ispašu, pri čemu guska postiže završnu masu od 7 kg. Tada su guske spremne za klanje, a to je u doba kasnojesenskih i zimskih blagdana.

Proizvodnja gusaka uglavnom je sezonska, jer pronesu u kasnu zimu, najviše nesu i legu se u proljeće, a tove u jesen. 

Za guske je karakteristično povećanje nesivosti do treće i četvrte godine, pa se ženke iskorištavaju u priplodu više od 5 godina.

Materinski instinkt kod gusaka je dobro izražen, a inkubacija jaja je 30 dana. »Zadovoljan sam količinom i krupnoćom jaja, ali guske ne leže na jajima, već ih ležem u dva inkubatora, koji su dovoljni za potrebe moje proizvodnje«, kaže Vuković, poznat po najljepšim guščićima u okolici.

U bać Vecinom dvorištu, među peradima, nagrada za najglasnije svakako pripada brojnim morkama, poznatim i pod nazivima – misirke, biserke, perlinke, morske kokoši, ili inđuške. S razlogom važe za dobre čuvare kuća i posjeda, jer najavljuju svaku opasnost od jastrebova, ježeva, lisica i drugih uljeza.

Gastronomskim očima gledano, smatraju se glavnim sastojkom za dobru juhu. Nekada se juha od morke kuhala samo u posebnim prigodama, uglavnom nedjeljom i za svatove. Meso biserke je vrlo ukusno, specifična okusa divljači. U nas se uzgaja na pojedinim seoskim posjedima, za sada, u znatno većem broju od gusaka. Godišnja nesivost biserke kreće se od 100 do 160 jaja, koja Veco također leže i prodaje na tržnici.

Pravilno držanje i prehrana utječu i na optimalno zdravstveno stanje gusaka. Zdravu gusku karakterizira njeno glasanje i aktivno ponašanje prilikom davanja hrane. Prema Vukovićevim riječima, guske i morke su, za razliku od kokoši i pura, prilično otporne na bolesti. Povremeni napadi čupanja perja upozoravaju na greške u čuvanju ili u prehrani životinja.

ISPLATIVOST UZGOJA: Korist od uzgoja gusaka je višestruka, jer daju kvalitetne pro-izvode, kao što su meso, jetra i jaja, koji su uvijek traženi na tržištu, jer je proizvodnja malog obujma. Uz meso, guska daje i kvalitetno perje, koje se može iskoristiti za punjenje posteljine i izradu odjevnih predmeta. Međutim, danas guščje perje nitko više ne traži. 

Ulaganja su minimalna, a uzgoj na otvorenoj ispaši isplativ jer, tvrdi Vuković, guska je, uz pčelu i ovcu, životinja koja u oskudnim uvjetima može živjeti i samo od prirode.

U to su se, čini se, ponajviše uvjerile Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Nizozemska i Kanada – najveći izvoznici guščjih proizvoda. 

Ovi izvoznici guske ne drže samo zbog kvalitetnog mesa, već se koriste i za proizvodnju kvalitetnih šunki, kobasica, salama i drugih specijaliteta, čime se ostvaruje i adekvatan profit. U novije vrijeme svjetski trend je i uzgoj gusaka na ribnjacima, koji je financijski vrlo unosan, uz jamstvo pune ekološke dimenzije. Ovakva iskustva mogla bi biti preporuka i našim uzgajivačima, kako bi se ova proizvodnja podigla na višu razinu, uz odgovarajuću potporu nadležnih vlasti i gospodarskih subjekata.

Vuković prodaje mladu guščad i morke na tržnicama u Subotici, Bajmoku i Moravici. Ističe da po guski zaradi 250-300 dinara, dok za morke, čije je meso vrlo traženo i u gostionicama s tradicionalnom gastroponudom, dobije 500 din/kom. Najveća potražnja mesa je, kaže, uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, dok se mlada perad kupuje tijekom cijele godine.

Osim toga, Vuković na tržnicama prodaje i guščja jaja, iako se vrlo malo koriste u ljudskoj prehrani. Veća su od kokošjih i sadrže više masnoća i kolesterola. Najčešće se upotrebljavaju za izradu različitih deserata, te ukrašavanje, a cijena im se kreće oko 50 din ∕ kom, dok se za morčija može dobiti 10 din ∕ kom.

»Mirovina mi nije dovoljna, pa na ovaj način proizvedem hranu za svoje potrebe, a prihod od prodaje mi je itekako dobro došao za podmirenje osnovnih životnih troškova«, kaže Veco napominjući, da će svoj mali zoo-vrt održavati dokle god bude mogao, jer osim dobiti, on jednostavno uživa u i samom pogledu na dvorište ispunjeno »josagom«.

Stanjem glede domaćih tvrtki koje prerađuju i nude guščje meso ne možemo se pohvaliti, ali jedna od svijetlih točki u ovoj grani peradarstva je pogon za preradu pilećeg i guščjeg mesa »Planima max-mix« u okviru korporacije »Fish corp 2000« iz Beograda. Otvoren je u Plandištu 2007. godine, uz potporu pokrajinske vlade. 

Međutim, za prošireni uzgoj nužna je strategija razvoja, koja bi trebala dati i nužan poticaj većem i ozbiljnijem uzgoju. Zatim je potrebno razraditi dobru organizaciju otkupa i plasmana na tržište, kako bi se, s obzirom na prirodne uvjete držanja, maksimalno iskoristile mogućnosti ove grane peradarstva u našoj zemlji.