Arhiv tekstova

»Split, ratne devedesete, doba je korupcije, straha na ulicama, sveopće nesigurnosti, vrijeme koje ne ostavlja prevelike nade. U redakciji novina, u središtu zbivanja, u centru informacija, Zoja i Siniša proživljavaju svoju najveću ljubav, ne obazirući se na svoje obitelji, okolinu i neizdrživ pritisak svuda oko sebe. Dvije godine poslije fotoreporter Siniša, nesklon pisanju, ispričat će njihovu intimnu dramu, slažući u glavi slike koje ne može zaboraviti, neobjavljene fotografije i one koje nikada nije snimio«.

Tim je riječima predstavljen roman »U sfinginoj sjeni« Ede Vujević. Autorica je rođena 1961. godine u Kninu, gdje je i maturirala. Pravni fakultet završila je u Splitu. Od 1990. godine profesionalna je novinarka u dnevnome listu Slobodna Dalmacija. Objavila je dvije zbirke poezije – »Miris ribe« (Narodno sveučilište, Split, 1993.) i »Dječja soba« (Književni krug, Split, 2001.), roman »Na čekanju s Filomenom Pravdić« (Slobodna Dalmacija, 2002.), knjigu »Droga – opća opasnost« (Lukana, Split, 1995.) te u suautorstvu s novinarom Damirom Pilićem knjigu »Dedal na iglama« (Naklada Bošković, Split, 2005.).

Rečeno je još i kako je ovaj roman »strastven, osjećajan, erotičan, tužan i veseo« te da je novinarka i spisateljica Eda Vujević uspjela stvoriti »snažnu sliku ljubavi koja ne poznaje granice i prelazi preko svih barijera.« Dodaje se još i da je ova knjiga »prepuna finih nijansi, odličnih dijaloga i opisa, lišena svake patetike, a prožeta emocijama« te da nas očekuje roman koji je »oštra fotografija jedne epohe i nadasve mjesta običnih ljudi u njoj«.

CRNO-BIJELI SVIJET: Sama je autorica, odgovarajući na pitanje što ju je potaknulo na pisanje ovog romana, rekla: »Moj motiv je vrlo jednostavan. To je život. I on je vrlo jednostavan. Uostalom, sve se često svodi, kao na novinskim fotografijama iz devedesetih, na crno-bijeli svijet. Pišem zato što moram. To je dar koji mi je poklonjen i uživam u tome da ga šaljem dalje. Htjela sam napisati roman koji zbunjuje spolnom neodređenošću i napisala sam ga gotovo s predumišljajem«.

A taj život u ovom se romanu vrlo često približava nečemu nalik na sapunicu. Siniša je zagrebački fotoreporter – oženjen čovjek koji povremeno igra i ulogu oca. U potrazi za promjenom dobiva posao u »Slobodnoj Dalmaciji«, seli se u Split gdje upoznaje fatalnu Zoju, kolegicu novinarku, s kojom započinje nešto što se uvjetno može nazvati romantičnim odnosom. Pozornica čitave ove igre trebao bi biti grad Split, na čijim se ulicama i opskurnim mjestima izvan užih granica odvija priča. No, kako su primijetili oni koji poznaju ovaj grad, u toj namjeri svaki dodir sa Splitom i prestaje. 

»Kroz čitavu knjigu Split poprima ulogu fantastičnog i egzotičnog mjesta, potpuno nespoznatljivog hladnom zagrebačkom mentalitetu. Za Sinišu, čija su usta prepuna eliptičnih, aluzivnih reminiscencija na posebnost toga grada, Split mora predstavljati mjesto mitološki slično polinezijskom otočju na kojemu se, na vrhuncu civilizacije, ljudi još kolju kamenim sjekirama, dok se oni bogatiji dive divotama koje donosi satelitski TV-prijamnik«. 

POVRŠNO I NEUVJERLJIVO: Lako je moguće da će čitatelji, nakon čitanja romana »U sfinginoj sjeni«, biti pomalo razočarani ovim »napetim ljubavnim romanom s početka devedesetih«. Istinska strast i osebujnost, koje se od slične tematike očekuju, ovdje gotovo da izostaju. Stoga i priča što se naziva ljubavnom djeluje površno i pomalo beskrvno. Što se, pak, ratne tematike tiče, i ona je dana samo u obrisima i nejasnim naznakama pa spoj tema izazovnih samih po sebi nije dao uvjerljivije rezultate. U nastojanjima da prezentira ljubavnu priču stvari su ostale na površini ispod koje autorica nije uspjela prodrijeti, a kritički prikaz ratne stvarnosti ne ostvaruje se u pravim detaljima.

Roman »U sfinginoj sjeni« uspjet će opravdati čitateljevo povjerenje zadobiveno nakon navedenih riječi nakladnika samo u nekim fragmentima. U tim uvjerljivijim dijelovima budi našu radoznalost i očekivanja, ali više od toga ne uspijevamo dobiti. Odgovori na mnoga pitanja, koje smo s pravom očekivali nakon njegova predstavljanja, na žalost izostaju. Na nekim mjestima roman djeluje i nerazumljivo pa ne uspijevamo odgonetnuti pravu motivaciju koja bi opravdala ono što autorica predočava čitatelju.

Nakon intrigantnih najava i uvjerljivog predstavljanja romana »U sfinginoj sjeni«, očekivali smo nešto drugo. No, nakon njegova čitanja, nameće se zaključak kako smo malo toga u romanu uspjeli i pronaći.