Arhiv tekstova
Hladnoća-zima i neprijatelji po oružju
Slabljenje njemačke moći osjetilo se na istočnom bojištu već u kasnu jesen 1941. godine a osobito kasnijih godina, no Hitler se nije osvrtao na prijedloge iskusnih i vrlo obrazovanih njemačkih časnika da se suzi bojišnica, koja se protegnula od Baltičkoga do Crnoga mora.
Prepuštanje osvojenih područja Hitler je držao sramotnim te se opsesivno držao ishitrene naredbe o zauzimanju Lenjigrada, Moskve i Staljingrada, ignorirajući vojničku logiku da se zaobiđu gradovi te da se osvoji Ural te tako slomi veza između bojišnice i tvornica, koje su sovjeti prenijeli u Sibir, s resursima.
MODERNIZIRANO ORUŽJE: Stasala je nova generacija sovjetskih vojskovođa na čelu sa Žukovom, vojnici su antikno oružje zamijenili poluautomatskim puškama, opskrba je nakon američke pomoći bila redovitija, a sovjetski se tenk T 34 pokazao superioran nad njemačkim tenkovima. Premda su trupe Šeste armije koncem kolovoza 1943. godine ušle u predgrađa Staljingrada, grčeviti se otpor pretvorio u moru.
OGORČENE BORBE: Bitke su se vodile za svaku kuću i ulicu, grad je postao poprištem najogorčenijih borbi Drugoga svjetskog rata. Kada su dugotrajne i teške borbe iscrpile njemačke jedinice, Crvena ih je armija protunapadom uspjela okružiti. Nakon teških borbi, 31. siječnja 1943. godine, promrzli i gladni njemački vojnici konačno su se predali Crvenoj armiji.
Bitka za Staljingrad najvažnija je prekretnica Drugoga svjetskog rata. Njemačka se vojska nije nikad oporavila od gubitaka u toj bitci.
