Arhiv tekstova
Institucija hrvatske kulture
Ove godine navršava se trideset i pet godina od osnutka Hrvatskog kulturno umjetničkog društva »Bunjevačko kolo« u Subotici. Podsjećanja radi, osnivačka skupština je održana 18. siječ-nja 1970. godine u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, a prijedlog predsjedavajućeg osnivačke skupštine, suca Nace Zelića o osnutku Društva, jednoglasno je prihvatilo tri stotine pedeset i četiri osnivača.
Jubilej ovoga Društva, koje je najstarija hrvatska institucija u Subotici, prigoda je za podsjećanje na događaje s konca šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća, koji su doveli do osnutka »Bunjevačkog kola«. O tim događajima svjedoči Bela Ivković, jedan od članova Inicijativnog odbora koji je pristupio poslu oko osnivanja HKUD-a »Bunjevačko kolo«, ujedno i dugogodišnji predsjednik Društva.
INICIJATIVNI ODBOR: »Koncem šezdesetih godina među bunjevačkim Hrvatima rasla je želja i raspoloženje za osnivanjem institucije koja bi prikupljala, proučavala, čuvala i njegovala kulturnu baštinu. Počelo je s manifestacijom ‘Dužijanca’, tako što je godine 1968. prvi put proslavljena ‘Gradska Dužijanca’, koja je ponovljena i 1969. godine. Te manifestacije okupile su skupinu bunjevačkih Hrvata, koja je iskoristila blagonaklonost tadašnje političke situacije i pristupila poslu oko osnutka Društva koje će se kao institucija baviti njegovanjem kulturne baštine, kao i stvaranjem uvjeta za novo stvaralaštvo u oblasti kulture. Na Materice, 14. prosinca 1969. godine, okupio se Inicijativni odbor koji je činilo pedeset i šest članova. Nakon uvodnog izlaganja književnika Balinta Vujkova i diskusije, izabrana je radna skupina na čelu s Nacom Zelićem koja je bila zadužena pripremiti Pravila budućeg Društva, a bilo je više prijedloga za naziv Društva, među kojima se isticao naziv ‘Bunjevac’«, kaže Bela Ivković, napominjući kako se Inicijativni odbor sastao još jedanput te godine, 30. prosinca i tada je Marko Peić, tadašnji potpredsjednik Skupštine Općine Subotica predložio da naziv Društva bude »Bunjevačko kolo«, što je prihvaćeno, a potom je uslijedila osnivačka skupština koja je održana 18. siječnja 1970. godine.
OSNIVAČKA SKUPŠTINA: »Na osnivačkoj skupštini izabrano je radno predsjedništvo, čiji je predsjednik bio Naco Zelić, a članovi: Nikola Babić, Vera Andrašić, Remija Gabrić, Andrija Kujundžić, dr. Vjekoslav Matanić, Mata Šarčević, dr. Ante Šokčić i Ruža Vuković. Uvodni referat iznio je Balint Vujkov ukazujući na pravnu osnovanost želje za osnutkom hrvatskog Društva. Potom su usvojena Pravila Društva i nakon toga je jednoglasno donesena i sama odluka o osnutku Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva ‘Bunjevačko kolo’. Na osnivačkoj skupštini, koja je održana u Velikoj vijećnici Gradske kuće, bilo je nazočno 354 osnivača. Na skupštini je usvojen financijski plan Društva za 1970. godinu, a za prvog predsjednika Društva izabran je sudac Ivo Stantić, dok su za potpredsjednike izabrani Josip Buljovčić i Pajo Pavluković. Za tajnike Društva izabrani su Naco Zelić, Milivoj Prćić i Grgo Bačlija, za ekonoma Ante Pokornik, a za blagajnicu Justina Francišković. Također je izabran i Upravni odbor od 45 članova«, priča Bela Ivković.
POSLJEDICE REPRESIVNE POLITIKE: Na početku promišljanja o osnutku hrvatskog kulturno-umjetničkog društva, javila se i ideja kako bi Društvo trebalo biti ogranak Matice hrvatske, sakupljali su se i potpisi za osnutak ogranka Matice, ali se tijekom razgovora među inicijatorima osnutka Društva odustalo od te ideje, a odlučeno je da se u Subotici osnuje samostalna hrvatska kulturna institucija sa sličnim programom. »Bunjevačko kolo« je osnovano, a ljudi čija su imena bila na inicijalnom spisku osnivača Matice, početkom sedamdesetih godina dolaze pod udar tadašnje represivne politike.
»Rad novoosnovanog Društva odvijao se po sekcijama, a posebno su se isticale folklorna, glazbena, literarna i likovna sekcija, kao i sekcija za ‘Dužijancu’ i ‘Veliko prelo’, a broj članova Društva se uvećao. Početkom sedamdesetih godina političke prilike su se promijenile, kritizirani su ili smijenjeni oni koji su ranijom politikom podržali osnutak Društva. Prvi predsjednik Društva Ivo Stantić je zbog svoje odanosti ciljevima Društva bio kritiziran i proganjan od tadašnjeg partijskog komiteta u Subotici, a zbog protivljenja da se ciljevi i zadaće radi kojih je Društvo osnovano zamijene, podnio je ostavku na položaj predsjednika 3. ožujka 1972. godine. Kada je početkom devedesetih godina u okvir Društva vraćen program zbog kojega je Društvo i osnovano, Ivo Stantić je ponovno počeo dolaziti u ‘Bunjevačko kolo’ i dio svog posljednjeg dana života, 12. kolovoza 1994. godine proveo je u prostorijama Društva, držeći predavanje u okviru svečanosti ‘Dužijanca’. Posebne neprijatnosti i nedaće su s početka sedamdesetih godina doživljavali oni članovi ‘Bunjevačkog kola’ koji su ranije potpisali pristupnice za Maticu hrvatsku, dok se razmišljalo o osnutku ogranka u Subotici. Svi ti ‘Matičari’ su postali nepodobni za bilo kakav odgovorniji posao i ukoliko su ga u tom trenutku obavljali, ostajali su bez njega. Hrvati su tada izgubili instituciju koja je nastojala očuvati kulturnu baštinu. Mnogi su se iselili u Hrvatsku, a suđeno je kulturnom djelatniku Beli Gabriću, profesoru Anti Sekuliću i tajniku Društva Grgi Bačliji, koji su osuđeni na robiju. Taj udar na subotičku hrvatsku inteligenciju utječe do današnjih dana na stanje u hrvatskoj zajednici u Vojvodini«, kaže Bela Ivković.
Društvu je godine 1973. zabranjen predznak u nazivu – hrvatsko – a Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije postavljao je Savjet Društva i određivao rukovodstvo »Bunjevačkog kola«. Sve do početka devedesetih godina u Društvu je bio dominantan duh ‘jugoslavenstva’, a potencirala se anacionalnost.
DRUŠTVO PONOVNO HRVATSKO: »U kolovozu 1991. godine izabran sam za predsjednika Društva, a formirala se Uprava hrvatske orijentacije. Svojim radom su se među ostalima isticali Grgo Kujundžić, Lazo Vojnić Hajduk, Josip Kujundžić, Ana Kopunović, Josip Gabrić, Marija Sekulić, Alojzije Stantić, Franjo Vujkov, Vojislav Sekelj i vlč. Andrija Kopilović. Godine 1989. Socijalistički savez, koji je do tada postavljao upravu digao je ruke od Društva, a kasnije je i potpuno nestao s političke scene. Bilo je veoma važno što su se oko uprave ponovno okupili ljudi hrvatske orijentacije, a nakon dužeg vremena Uprava se ponovno bira od strane članova ‘Kola’. Početkom devedesetih godina prve kontakte s matičnom državom ‘Kolo’ je ostvarilo gostovanjem na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1992. godine, a zatim gostovanjem na Vinkovačkim jesenima 1993. godine. Ta gostovanja su realizirana uz pomoć Hrvatske matice iseljenika. Period s početka devedesetih je vrijeme kada se u programe ‘Bunjevačkog kola’ u cijelosti vraćaju ciljevi koje su Društvu postavili osnivači. U tom periodu uspjelo se i da ‘Dužijanca’ postane općinska manifestacija i da se spoje dotadašnja ‘gradska’ i ‘crkvena Dužijanca’. Prostorije društva su obnovljene, a na godišnjoj skupštini održanoj 18. lipnja 1995. godine, Društvo je u svoj naziv vratilo prvobitnu odrednicu – hrvatsko – a tada se Društvo transformiralo u Hrvatski kulturni centar ‘Bunjevačko kolo’«, kaže Bela Ivković, napominjući kako je »Bunjevačko kolo« dugo vremena u Subotici bila jedina hrvatska institucija, a sada, kada broj hrvatskih institucija nije mali, Centar surađuje sa svim tim institucijama, a najviše u onim područjima gdje se programi prepliću.
Iako više nije predsjednik Centra od 2004. godine, Bela Ivković kao član Upravnog odbora i dalje pridonosi radu i razvitku aktivnosti Hrvatskog kulturnog centra, a još i sada, kada se nađe u Velikoj vijećnici Gradske kuće, može čuti kako odjekuju za njega najljepše izgovorene riječi u Vijećnici: »Osniva se Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo ‘Bunjevačko kolo’.
