Arhiv tekstova

Europski dom kao sigurnost opstanka

U nekoliko prethodnih brojeva bavili smo se temom obrazovanja na manjinskim jezicima u Vojvodini i Subotici. Ovom smo se prigodom obratili predsjednicima nacionalnih vijeća Hrvata mr. Josipu Ivanoviću i Mađara Lászlu Józsi s ciljem kompariranja iskustava i nastojanja u budućnosti, predstavnika dviju paradigmatičnih zajednica kojima je manjinski položaj zajednički, a brojnost, teritorijalna kompaktnost, organiziranosti i doskorašnji status – različitost.
    Naime, mađarska manjina spada u takozvane stare manjine, dok je hrvatska zajednica počela koristiti manjinska prava od prije nepune tri godine. S obzirom da predsjednici manjinskih vijeća vode skrb o svim segmentima manjinskih prava, pokraj obrazovanja dotaknuli smo se i pitanja kulture, informiranja i službene uporabe jezika, kako bismo pokušali pretpostaviti moguću sudbinu svakodnevnog jezika ovih manjina.
4Broj učenika u odjelima na mađarskom jeziku je sve manji, prije 15 godina nastavu na tom manjinskom jeziku u Subotici je pohađalo skoro 6.000 osnovnoškolaca, a danas ih je oko 3.700. Uz opći demografski trend opadanja broja stanovnika u Vojvodini, što bi još moglo biti uzrok tome?
Ovaj trend koji ste spomenuli čini sumornu svakodnevicu Vojvodine a osobito manjinskih zajednica. Problem je najuočljiviji kod mađarske i hrvatske manjine u Vojvodini. Kod Mađara je broj opadanja učenika najmanji u Potisju, dok je najveći u sredinama gdje su pripadnici mađarske manjine u izrazitoj manjini glede nacionalne strukture stanovništva. Uzroci su poznati: ratne godine, koje su utjecale na sve narode s ovih prostora, pa naravno i na Mađare. Uglavnom, mladi su odlazili jer nisu htjeli biti žrtve političke situacije, što je osobito bilo izraženo kod manjinskih zajednica. Rezultat toga je da danas u Subotici nastavu na mađarskom nastavnom jeziku ne pohađa niti trećina đaka, u odnosu na gotovo pola-pola između negdašnjeg srpskohrvatskog i mađarskog jezika prije par desetljeća.
    Povod odlaska mladih ljudi čija bi uloga bila i biološka reprodukcija, je egzistencijalna nesigurnost, te su svoju egzistenciju utemeljili negdje drugdje, a potomci tih generacija su tamo uhvatili korijene. Sada nam slijedi pokušaj rehabilitacije, u suprotnom, ako je prijeđen Rubikon, ne bih isključio mogućnost dugotrajne regresije po tom pitanju. Pokraj godina koje nas očekuju, eventualni prelazak rubikona mogu predskazati znanstvena istraživanja koja nam slijede. Ako je pređena kritična točka neobnavljanja manjina, to će značiti ostvarenje nečega o čemu se nije moglo niti razmišljati još tijekom osamdesetih godina. Pitanje je hoće li zajednice koje padnu ispod kritične točke dočekati ulazak naše domovine u Europsku uniju, gdje granice više neće biti prepreka normalnog opstojanja i razvitka manjinskih zajednica, dakle nove sredine koja ne ugrožava bilo kakvu manjinu, nacionalnu, vjersku, manjinu po spolnoj, profesionalnoj ili drugoj osnovi.
4Pokraj problema velikog odlaska građana mađarske nacionalnosti, što predstavlja veliki mehanički odljev, je li veći problem što su zemlju u većem broju napustili školovani i poslovni mladi ljudi?
Iako egzaktnih podataka nema, osjećaj postoji na temelju vlastite kože, u što se uvjeravam svaki put kada se susretnem s prijateljima na raznim skupovima, a za koje znam kako mi nedostaju ovdje u Vojvodini. Kao što sam rekao, ne viđam ih tu, već u raznim prigodama u Budimpešti ili drugdje van zemlje. Kada ih pobrojimo ustanovimo koliko nedostaju Subotici, Vojvodini, a naravno i našoj manjinskoj zajednici. Iako se svaki put obradujem što ih vidim, ne mogu se oteti dojmu nemogućnosti bezbolnog gubitka ovakvih stručnjaka za bilo koju sredinu. Nama koji smo ostali je teško jer imamo malo partnera u vlastitom intelektualnom sloju.
4Petina učenika mađarske nacionalnosti ne pohađa nastavu na vlastitom jeziku, već na srpskom jeziku. Ne govori li navedeno u prilog činjenice o početku asimilacije?
Ne bih se složio s takvom ocjenom jer je i ranije približan broj učenika mađarske nacionalnosti pohađao nastavu na jeziku većine. Unazad nekoliko desetljeća postoji trend kod dijela roditelja upisivanja u odjele na srpskom jeziku, a pritom se rukovode mišljenjem kako nastava na većinskom jeziku pruža veće šanse za obrazovanje i kasnije napredovanje. Roditelji žele najbolje svojoj djeci, međutim uvjeren sam u gubitak kontakta te djece s pripadnicima vlastitoga naroda, a s druge strane ne bivaju nikada prihvaćeni u potpunosti. Znanje stečeno na vlastitom jeziku je najbolje znanje, a s minimalnom dozom intelekta to se znanje lako primjenjuje na drugim jezicima. Jezik je sredstvo komunikacije, nikako razdvajanja.
4Mađarska je zajednica prva ušla u pothvat osnivanja srednjih škola na isključivo mađarskom jeziku, kakva su dosadašnja iskustva?
Mađarsko nacionalno vijeće je bilo inicijator donošenja odluke o osnivanju ovih škola u Skupštini Vojvodine. Osnovna ideja je bila višeslojna, a u tim slojevima se nalaze sljedeći elementi: željeli smo spriječiti odlazak srednjoškolaca u Mađarsku, a danas još uvijek nema dovoljno kvalitetnih škola za određene struke u zemlji. Druga ideja je bila onemogućiti nenamjernu zapostavljenost nastave na manjinskom jeziku, koji je i bukvalno manjinski u školama. Pokraj toga, ideja je bila stvoriti manjinske institucije po sebi. Što se tiče dosadašnjih rezultata, prvi je cilj ostvaren, a to je osnivanje takvih institucija, a što se tiče političko-obrazovnih komentara, njih ne bih davao. Obrazovni rezultati mogu se utvrditi anketiranjem i testiranjem učenika.
4Pokraj toga što mađarska manjina odavno ima obrazovanje na vlastitom jeziku logično ga želi razviti. No, uvijek će postojati neke struke koje se neće moći izučavati na manjinskom jeziku iz razloga malog broja polaznika. Je li moguće očekivati povratak stručnjaka koji se školuju u Mađarskoj a završili su ove deficitarne struke?
Potrebe manjine su jedna stvar, a individualne potrebe za dobrim životom su nešto sasvim drugo. Individualni život je neprikosnoven i ne treba se čuditi kada u domovini nema materijalne sigurnosti da slabi želja za povratkom. SVM i Nacionalno vijeće Mađara proklamirali su program za usidrenje naših ljudi. Fondacija László Szekeres u suradnji s fondacijama iz Mađarske namjerava omogućiti poduzetnicima da zaposle mlade ljude. Pitanje kulture, obrazovanja i informiranja su važna, međutim naša populacija poput drugih više vodi računa o osobnom standardu nego identitetu. Iako pitanje egzistencijalne sigurnosti nije naše pitanje, mi moramo voditi računa o ovim stvarima jer je u suprotnom sav naš trud uzaludan.
4Nekada jaka elitna kultura vojvođanskih Mađara kao da gubi korak?
Ranije smo bili ponosni na zamah kulture mađarske manjine u Vojvodini koja je bila bez presedana u istočnoj Europi pa i samoj Mađarskoj. Međutim, devedesetih godina došlo je do onemogućavanja normalnog umjetničkog stvaralaštva. Te su umjetničke generacije nestale ili su svoj angažman nastavile izvan domovine. Talentiranih ljudi i dalje ima te je na Vijeću da pronađe ravnotežu između profesionalne i amaterske kulture. Najteže godine donijele su i jedan boljitak, a to je razmah amaterskog stvaralaštva, najčešće folklora. Ekspanzija folklora pridonijela je osnivanju Kulturnog saveza Mađara koji okuplja kulturna društva, čime smo zadovoljni, ali ne možemo biti zadovoljni urušavanjem elitističke kulture.
4Mađarsko nacionalno vijeće je osnivač pisanih medija na mađarskom jeziku. Jeste li zadovoljni stanjem koje ste zatekli u njima?
Zadovoljan sam što nema nazadovanja, jer je bilo skeptika koji su nam prigovarali kako želimo vršiti upliv u uređivačku politiku. Ima problema financijskog karaktera jer su naslijeđeni ogromni dugovi, ali se vidi izlaz zahvaljujući pomoći Pokrajine. Magyar szó u budućnosti mora biti bolje organiziran, tehnički dotjeraniji i spreman ući u tržišnu utakmicu. Još uvijek postoji nepovjerenje dijela redakcije spram osnivača, što će se prevladati povećanjem plaća uposlenih.
4Što je s elektronskim medijima koje po zakonu ne može osnivati Nacionalno vijeće?
Ovo pitanje po sebi ima nekoliko neodrživih i nemogućih situacija. Stoga su predstavnici manjina dogovorili započinjanje pregovora s Ministarstvom kulture, kojima je osnovni motiv sprečavanje nasilne privatizacije medija koji se obraćaju auditoriju i na manjinskim jezicima. Tim medijima su osnivači lokalne samouprave, a kada važeći zakon na vodi računa o informiranju manjina, nužna je njegova rekonstrukcija i pronalaženje modusa koji bi sve zadovoljio. Imamo neke ideje kako to uraditi, ali se prvo moramo dogovoriti s predstavnicima drugih manjina kako doći do zajedničkog prijedloga koji ne bi bio uniforman ali bi morao biti koherentna cjelina s kojom se može otići kod ministra na razgovor. Svjesni smo potrebe za izbalansiranošću naših zahtjeva, prvenstveno vodeći računa o ekonomskim potencijalima zemlje. Dakle, vidim prostor za proširenje dijaloga nacionalnih vijeća i vlasti po pitanju elektronskih medija utvrđivanjem koliko je manjinama potrebno radio postaja, vodeći računa o raširenosti nekog jezika te o broju potencijalnih slušatelja. Treba uraditi programske sheme, pronaći izvore financiranja neovisno od javnog servisa, zatim što je s frekvencijskim pravima, pronaći način organiziranja poduzeća. Važno je utvrditi je li bolje imati vlastiti program ili stvaralačku ekipu koja će u okviru postojećeg programa raditi svoj posao. Budući stručni tim manjina imat će veliki posao, koji će morati postaviti pitanje racionalnosti velikih sustava kao što je RTS. Možda je prevelik sustav i na razini Vojvodine, jer je za nas možda bolja financijska podrška razvoju vlastitih centara.
4Mađarski jezik kao da nestaje ne samo iz javnog života, već i s ulice?
Prošećete li Novim Sadom, a imate sluha za vlastiti jezik, rijetko ćete okrenuti glavu u pravcu onoga tko govori mađarski jezik. Subotica se iznenadno približila tome i kao da više ne ostavlja dojam višejezične sredine. Mogli bismo to okrenuti na šalu, pa reći kako Mađari nemaju vremena za šetnju, ali sam nažalost siguran kako je njihova šetnja svedena na sredine gdje okruženje doživljavaju kao svoje. Očita je sumorna istina segregacije životnog prostora, naročito kod mlade generacije. Suočeni smo s činjenicom strašne pojave postojanja diskoteka za Mađare i onih u koje im se ulaz ne preporučuje. Ne znam je li to moguće dovesti u svezu s međunacionalnim incidentima, ali je sigurno nužno prevladati ovakvo stanje podijeljenosti, jer je mladost most povjerenja među različitim zajednicama. Društvo i prosvjetni radnici su zatajili na tome poslu. Naravno, prisilno učenje mađarskog jezika u odjelima na srpskom jeziku ne dolazi u obzir, ali treba raditi na stvaranju klime uzajamnog upoznavanja što je uvjet povjerenja. No, postavlja se pitanje je li to interes vlasti i većine.
4Već ste istaknuli kako materijalna sigurnost nije u opisu poslova Vijeća, ali ipak vodite računa o životnim prilikama u kojima žive građani mađarske nacionalnosti. Jesu li manjine ravnopravne u zapošljavanju i napredovanju u službi?
Ova su pitanja postala interesantna devedesetih godina, kada je nacionalizam ušao u politiku zapošljavanja. Sada je taj problem manje izražen u državnim službama ali privatni sektor nije imun od toga. Dovoljno je ući u neko poduzeće i ustanoviti da se u njemu govori samo jednim jezikom. Manjinske zajednice stoje nemoćne pred ovim problemom, u nadi da će tržišna utakmica u budućnosti određivati tko po kvaliteti, znanju i spremnosti za rad zaslužuje posao.