Arhiv tekstova

Pobliže se raspitujući za povijest i prilike u svezi s katoličkom crkvom u Stanišiću došli smo do nekih tužnih i sramotnih činjenica. Dokazi su nam jasno pokazali u kakvom smo sustavu živjeli.

Prve neprilike koje su zadesile crkvu posvećenu Imenu Marijinom i njezine vjernike počele su nakon završetka II. svjetskog rata i oslobođenja države od stranog i unutarnjeg neprijatelja. Tijekom jeseni 1946. godine u poluispražnjena mjesta dolazi prvi val kolonista. Novopristiglo stanovništvo bilo je strogo kontrolirano i instruirano. Mada ne javno zabranjena, vjerska služba je postala poluilegalna djelatnost.

U obračunu s »nazadnim elementima« prvo su stradale štacije. U puku je korišten naziv križine. Kipovi su bili uništeni, njihovi ostaci se mogu i danas vidjeti u kripti crkve. Nakon toga služba je prenesena u crkvu. Tijekom 1961. godine došlo je do nevremena od kojega se nakrivio toranj crkve. Na pravoslavnoj crkvi se tom prilikom toranj srušio.

Nemamo spoznaja da je sljedećih nekoliko desetljeća bilo većih skrnavljenja. U međuvremenu su učiteljice kidale djeci lančiće s križevima i pozivale na razgovor roditelje čija su djeca išla u crkvu.

Za vrijeme službe svećenika Brader Georga, 1980. godine, došlo je do novog većeg oskrvnuća. Budući da na prozoru kripte nije bilo rešetki, lopovi su iskoristili priliku i provalili. Slomljen je poklopac na sarkofagu baruna Redla, a u potpunosti su uništeni sarkofazi njegovog sina i snahe. Tražili su blago, a vjerojatno nisu ništa našli budući da su dva sarkofaga poštedjeli. Istom prilikom lopovi su odnijeli lubanju baruna Redla.

Ubrzo nakon ovog nedjela novi svećenik je postao Jožef Sel. Iako još nije došlo do pada komunizma, novi svećenik je uspio privući znatan broj Hrvata vjernika u crkvu. S novim desetljećem dolazi i do novih neprilika. Sada su na red došle slike (štacije) u crkvi. Lopovi su 1992. godine provalili u crkvu i ukrali 9 od 14 slika. Na preostalima se vidi da su slikane 1938. godine. Slike su nakon krađe putovale od Turske na zapad, gde su naposlijetku krijumčari uhićeni na mađarsko-austrijskoj granici. Slike su već petnaestak godina u mađarskom Interpolu i sve to vrijeme nitko nije našao shodnim zatražiti njihov povrat.

Za vrijeme rata crkva je bila izložena raznim opačinama. Prekrasni vitraji su znali poslužiti kao mete za praćke. Jedan susjed je običavao glasno puštati glazbu za vrijeme mise. Srećom, intervencijom novog pravoslavnog svećenika Slavoljuba s takvom praksom je prekinuto. Danas katolički i pravoslavni svećenik posjećuju jedan drugoga za vrijeme blagdana. Crkva i njeno blago opstaju samo zahvaljujući novom krovu (poneki crijep je napuknut) i zalaganju i poštenju zvonara Marka Nandora, koji je zvonar od 2000. godine. Njemu je prepuštena sva skrb o vlasništvu crkve.

Najporaznije je to što, kad bi se i vratile, ukradene štacije u crkvi nisu sigurne. U kripti stoje crkvene zastave iz 19. stoljeća, i trunu.

Sva briga je prepušena dobroj volji i entuzijazmu pojedinaca. Dva stoljeća od gradnje crkve obilježit će se 2015. godine, te bi bilo lijepo kada bi do tada crkva bila obnovljena i puna života.