Arhiv tekstova

Dragi moji čitatelji, sve vas lijepo pozdravljam i nadam se kako se pripremate za Hrckov maskenbal, kao i za Ekološki kviz »Lijepa Naša«, koji će se održati 13. veljače u OŠ »Vladimir Nazor« u Đurđinu. 

U ovom broju »Hrvatske riječi« na stranicama koje su posvećene vama, upoznat ćemo se s našom matičnom domovinom, s Republikom Hrvatskom. 

Što je to Ekološki kviz »Lijepa Naša«? Državni i svehrvatski kviz »Lijepa Naša« državni je ekološki kviz, koji se provodi po istoj metodologiji kao i županijski ekološki kviz »Lijepa Naša«. 

Na državnom i svehrvatskom natjecanju sudjeluju pobjedničke ekipe sa županijskih natjecanja, najmanje po jedna osnovna i jedna srednja škola iz županija Republike Hrvatske i onih županija iz Federacije Bosne i Hercegovine koje su uključene u projekt, te tri ekipe predstavnice hrvatskih odjela (škola) iz Vojvodine. Kako bi sudjelovali na završnici ovoga kviza prvo morate proći školsko natjecanje, zatim županijsko i tek onda državno. Zato evo prilike da još nešto naučite o Lijepoj Našoj i dopunite svoje znanje. Ukoliko sudjelujete na ovome kvizu, sigurno će vam dobro doći malo podsjećanja.

 

Što trebamo znati o Hrvatskoj?

 

Ukupna površina Hrvatske je 87.661 km2, dok površina kopna iznosi 54.594 km2. Površina mora je 113.680 km2. 

Grad Zagreb glavni je i najveći grad Republike Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u gradu živi 779.145 stanovnika. Grad pokriva površinu od 641,355 km2. Zagreb je kulturno, znanstveno, gospodarsko, političko i administrativno središte Republike Hrvatske sa sjedištem Sabora, predsjednika i Vlade Republike Hrvatske. U pisanim izvorima Zagreb se prvi puta spominje 1094., utemeljenjem biskupije. Godine 1242. Zagreb (tada Gradec) zlatnom bulom hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad. Sabor Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske, a Zagreb je glavni grad. Hrvatska se nalazi u sjevernom umjerenom klimatskom pojasu, pa su klimatske prilike povoljne i umjerene, bez velikih temperaturnih razlika i s pravilnom izmjenom četiriju godišnjih doba. 

 

More

 

Jadransko more je zapravo veliki zaljev Sredozemnog mora. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, između Balkanskog i Apeninskog poluotoka, u dužini 783 km. Zapadna obala je u cijelosti talijanska, a na istoku Jadransko more dodiruje Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. U sjeverozapadnom dijelu je plitko, a na jugu mnogo dublje. Prosječna dubina je oko 240 m. Dijeli se na četiri cjeline: Sjeverozapadni plićak dubine do 50 metara, Jabučka morska udolina do 243 m, Palagruški poprečni prag do 130 m i Duboka južnojadranska zavala gdje je najveća dubina 1233 m.

Temperatura jadranskog mora kreće se od 22 i 25° C ljeti i 5 do 15° C zimi. Prozirnost i modrina daleko su veće od drugih mora, te prozirnost iznosi i do 56 metara. Obiluje biljnim i životinjskim svijetom. Od vjetrova najpoznatiji su: bura – koja donosi hladnoću, jugo – koji donosi vlagu, te maestral – koji ublažava ljetne sparine.

Rijeke

 

Rijeke u Hrvatskoj pripadaju dvama slivovima, oko 62 posto rijeka Hrvatske pripada crnomorskom, a 38 posto pripada jadranskom slivu. Sava je najznačajnija i najdulja hrvatska rijeka. Dužina njenog toka u Hrvatskoj je 562 km. Drava je druga po duljini hrvatska rijeka. U Hrvatskoj teče u dužini od 305 km. Dunav, druga po veličini europska rijeka samo manjim dijelom protječe kroz Hrvatsku (188 km), primorske su rijeke kraće i imaju veće padove. Najveće su primorske rijeke: Mirna i Raša u Istri, te Zrmanja, Krka i Cetina u Dalmaciji. 

 

Nizine

 

Najviše nizinskog područja u Hrvatskoj nalazi se na sjeveru i istoku zemlje. To je prostor koji pripada velikoj Panonskoj nizini. Ostale nizine čine krške zaravni i flišna područja u Istri, Ravnim Kotarima (zaleđe Zadra), dalmatinskoj unutrašnjosti te na nekim otocima. Ovi prostori su od velike važnosti za poljoprivredu.

 

Flora

 

Flora Hrvatske broji ukupno 4275 biljnih vrsta i 1072 podvrste. Prema broju vrsta po površini Hrvatska zauzima treće mjesto u Europi, što uvelike govori o florističkom bogatstvu naše države. Oko 6,5 posto hrvatske flore je endemično (346 svojte). Najpoznatiji hrvatski endem svakako je velebitska degenija. Prema pravilniku o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa 740 biljnih svojti je zaštićeno, dok je 541 strogo zaštićena. Tako je npr. cijela porodica orhideja zaštićena zakonom, a mnogi sigurno ne znaju da orhideje spadaju među 15 najzastupljenijih biljnih porodica u hrvatskoj flori, sa čak 172 svojte. 

U Botaničkom vrtu u Zagrebu, koji je star 120 godina, uzgaja se oko 5000 domaćih i stranih biljnih svojti.

 

Nacionalni parkovi

 

U Hrvatskoj je proglašeno osam nacionalnih parkova, a to su: Plitvička jezera, Nacionalni park Krka, Sjeverni Velebit, Paklenica, Kornati, Mljet, Brijuni i Nacionalni park Risnjak. 

 

Parkovi prirode 

 

Park prirode je liberalnija kategorija zaštite od nacionalnog parka, kako po kriteriju očuvanosti, tako i po režimu zaštite, odnosno korištenja. Ima ih 11, a to su: Papuk, Lonjsko polje, Velebit, Učka, Medvednica, Telaščica, Žumberak – Samoborsko gorje, Vransko jezero, Biokovo i Lastovsko otočje.

 

Kopnene vode – jezera

 

Hrvatska je zemlja s iznadprosječnom količinom vode po glavi stanovnika. Od ukupne raspoložive količine vode 12 posto čine podzemne vode zadovoljavajuće kakvoće, zahvaljujući ograničenom razvitku, slaboj naseljenosti i djelomično racionalnom upravljanju vodnim resursima. 

Posebno bogatstvo čine mineralne, termalne i izvorske vode. Iskorištavanje tog prirodnog bogatstva vrlo je malo. Brojni termalni izvori u kontinentalnom dijelu Hrvatske već su donekle iskorišteni kao lječilišta. U Hrvatskoj postoji 15 vrsta ljekovitog blata i 14 termalnih izvora (7 termomineralnih izvora s posebno kvalitetnom vodom) i svi se nalaze u unutrašnjosti zemlje. Najveće prirodno jezero u Hrvatskoj je Vransko jezero.