Arhiv tekstova

Poziv na crtanje

 

Likovni odjel HKC »Bunjevačko kolo« poziva svu nadarenu i zainteresiranu djecu na likovnu dječju sekciju, na satove crtanja, koja se okuplja svake subote u prostorijama Hrvatske čitaonice (Bele Gabrića 29). S djecom radi nastavnik likovne kulture Geza Vereš, a početak je u 10 sati. 

Svi ste pozvani!Bubamara: potrebne su vam crne tajice i crna uzana majice, a na leđa stavite mali ranac koji   trebate obložiti s crvenim materijalom koji ima crne točkice (kupite takav materijal ili običan crveni materijal na kojem možete crnim markerom nacrtati točkice; materijal izrežete u oblik kruga, a na rubovima stavite gumu, koju ćete stegnuti i navući na ranac.Povijest žvakaćih guma 

 

Iako zvuči pomalo nevjerojatno, nedavna istraživanja pokazuju kako su ljudi za žvakanjem gume i smole ludi već tisućama godina.

Naime, nedavno je otkriveno kako su i ljudi mlađeg kamenog doba poznavali gume za žvakanje, odnosno da su žvakali brezinu smolu i to prije više od 5000 godina. Teško bismo to žvakanje mogli nazvati užitkom jer se zapravo radi o tome da brezina smola sadrži karbolnu kiselinu koja je snažan antiseptik i pomaže protiv upala u ustima. Također i stari Grci su žvakali. Doduše, njihove žvakaće nisu bile nalik ovim današnjim, već se radi o smoli sredozemnog grma mastike. Maje su žvakali ekstrakt zimzelenog drveta manilkara zapota, a sjevernoamerički Indijanci smolu s različitih crnogoričnih stabala. Doseljenici koji su na američki kontinent stigli iz Europe, preuzeli su od Indijanaca običaj žvakanja smole te su vrlo brzo naviku žvakanja – komercijalizirali. Tako se smrekova smola već početkom 19. stoljeća u Sjedinjenim Državama počela prodavati i time postala prva komercijalna žvakaća guma na svijetu.

Pedeset godina kasnije, smrekovu koru s tržišta zamjenjuje parafinski vosak, a godine 1848. John B. Curtis na sjeverozapadu Sjedinjenih Država proizvodi prvo pakiranje žvakaćih guma. Nazvao ih je: The State of Maine Pure Spruce Gum. Dvadesetak godina kasnije, točnije 1871. patentiran je i stroj za njihovu proizvodnju jer su se do tada žvakaće proizvodile isključivo ručno. Prvi automati za kupnju žvakaćih guma postavljeni su na postajama njujorške podzemne željeznice još davne 1888. Radilo se o popularnim kuglama koje su se u istom obliku zadržale i do danas. 

U kratkom je vremenu otkriveno kako im se može poboljšati okus i kako se on može duže zadržati tijekom žvakanja. Tijekom vremena tehnolozi su uvodili mnoge inovacije u sastavu, okusu, obliku i pakiranju gume za žvakanje. Najveća promjena zahvatila ju je oduzimanjem šećera, koji se smatra temeljnim uzrokom razvoja karijesa zubi. 

Da su kaugume korisne zubima i desnima otkrio je deset godina kasnije ljekarnik u New Yorku proizvevši posebnu žvakaću gumu. Naime, već je tada dokazano da žvakanje gume bez šećera ima višestruko pozitivno djelovanje na zdravlje usta i zubi. Dugotrajno žvakanje stimulativno djeluje na muskulaturu usta i obraza te na razvoj i funkciju čeljusnog zgloba. Njena prisutnost u ustima stimulira povećanu proizvodnju i lučenje sline koja zbog svog sastava neutralizira kiseline u ustima, čime sprječava pojavu karijesa na zubima i drugih oboljenja sluznice usta. 

Mnoge osobe žvaču gumu otvorenih usta, što izaziva neugodne zvukove mljackanja i pucketanja, a to spada u okvire ružnog ponašanja. Također nije lijepo žvakati uvijek i na svakom mjestu, ali na to se često zaboravlja.Kišobrani - suncobrani

 

Porijeklo kišobrana još uvijek nije dovoljno istraženo. Jedan dio znanstvenika tvrdi da je nastao korištenjem velikih listova kojima se pokrivala glava za vrijeme kiše ili jakog sunca, a drugi pak tvrde da je nastao pojavom šatora. Kako pokazuju arheološki nalazi, kišobran je u Kini poznat već 1700 godina, a kasnije je Putom svile prenesen do Asirije, Indije i Perzije. Iz Perzije je donešen u Egipat gdje je – kao posvuda na Istoku – postao znakom položaja i ugleda. Tu funkciju ima još i danas u nekim plemenskim organizacijama, pogotovo u Africi, gdje nosači suncobrana ili kišobrana koračaju iza svojih velikodostojnika. U antičkoj Grčkoj i u Rimu kišobrani su smatrani nečim mekoputnim pa su ih muškarci rijetko koristili. 

U srednjem vijeku kišobrani su bili rijetko korišteni sve dok nije neki venecijanski dužd dao za sebe izraditi ceremonijalni kišobran. Španjolski osvajači Meksika otkrili su da su se astečki kraljevi također služili suncobranima, a Englezi su ustanovili da i indijski prinčevi hodaju pod suncobranima te da ponekad s njima odlaze i u borbu.

Engleska je vjerojatno bila prva europska zemlja u kojoj je, iz klimatskih razloga, pravi kišobran postao svakodnevna zaštita protiv kiše. Pa ipak, kišobran nije općenito prihvaćen prije druge polovice osamnaestog stoljeća. Prokrčio mu je put Jonas Hanway koji se otprilike godine 1750. kao prvi pojavio pod kišobranom u Pall Mallu. Bio je to trgovac koji se obogatio poslujući s Rusijom i Dalekim istokom, gdje je upoznao čestu uporabu kišobrana.

Hanwayev kišobran, kao i mnogi drugi kišobrani izrađeni u to vrijeme, imao je rebra od trstike koja su otvaranje i zatvaranje činila teškim. Čelična rebra izumio je tek kišobranar Samuel Fox pa su ih Britanci počeli izrađivati od 1840. godine. Izrađivanje kišobrana u velikim količinama počelo je u Manchesteru, Glasgowu i Londonu. Kišobranari su nudili građanima kišobrane uz umjerenu cijenu – a ovi su ih kupovali čak i revnije nego što je Hanway mogao očekivati. I dok su se nekada kišobrani izrađivali uglavnom od svile, danas se koriste moderniji materijali poput pamuka, plastike i najlona. Iako je današnji oblik kišobrana i suncobrana dosta nalik onom izvornom, ipak se na tržištu može pronaći bezbroj dizajnerskih rješenja koja ponekad odudaraju od uobičajenog oblika.Hrckov maskenbal

 

Šesti po redu »Hrckov maskenbal« u organizaciji NIU »Hrvatska riječ« bit će održan 12. veljače u restoranskoj dvorani KTC-a. Očekuju se sva djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, djeca koja posjećuju sate hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, kao i njihove učiteljice i nastavnici. Za ulazak na maskenbal potrebna vam je maska.