Arhiv tekstova

Često se postavlja pitanje što je to sreća. Još dublje osjećamo težnju za blaženstvom. Diskutabilno je pitanje što je to prava ljepota. Sve su to pitanja koja su stara koliko i čovječanstvo. Više – manje svi pokušaju dati odgovor na sva ta pitanja ali malo kada se otkrije zajednički nazivnik koji bi zadovoljio sva područja ovih pitanja. Udaljavamo se od svoje ljudske naravi u kojoj je voljom Stvoritelja upisan odgovor. Odgovor glasi: sreća, blaženstvo, ljepota je harmonija – sklad. Dovesti u sklad i red svoju neotuđivu narav znači postići sklad. Sveti Benedikt, iščitavajući naravne zakone o čovjeku, našao je omjer harmonije. Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati posvećeno higijeni duše. Oni koji to žive imaju iskustvo da je taj razmjer uistinu izvor čovjekove sreće, blaženstva i ljepote. Nas danas u ovom razmišljanju zanima onaj »neradni dio« koji je Benedikt nazvao higijenom duše, a mi često prevodimo s riječju odmor. 

PRENOŠENJE VREDNOTA: Sastavni dio odmora je i zabava. Ali kakva? Sada je vrijeme sjećanja na način kako su se zabavljali naši pređi. Nakon blagdana, a do Korizme, bilo je vrijeme opuštenosti i prijateljevanja. Poljski radovi još nisu prispjeli, a duge zimske večeri su dopuštali dovoljno vremena za druženje i izgrađivanje zajedništva. Tako je nastao jedan osobiti način susreta i druženja u obiteljima, a to je Prelo. Taj pojam je tokom vremena u ovim krajevima primio posve određeni smisao. O njemu je puno pisano, o njemu se puno priča i piše, pa i danas pokušavamo organizirati nešto slično što je taj pojam u prošlosti sadržavao u sebi. Ponajprije bih naglasio da je važna nit koja se ne bi smjela prekidati, a to je pojam tradicije. Tradicija je pozitivan pojam prenošenja određene vrednote iz generacije u generaciju. Nije pitanje hoće li  Prelo biti uz »lampaš« ili reflektore, imamo li danas »konje« ili »kočije«, pitanje je jesmo li spremni prenijeti tradiciju vrednote koje Prelo u sebi sadrži. Neukusno je govoriti o drugačijem Prelu, pa i o drugačijoj proslavi ako ne želimo biti nasljednici dimenzije vrednote koje Prelo u sebi sadržava. Usudio bih se reći da je najjači sadržaj Prela: biti zajedno. To znači biti za jedno. To jedno i jedino je jedinstvo obitelji. Tako je Prelo i nastalo kao obiteljska svečanost gdje se slavio baš odmor ali osmišljen zajedništvom i povezivanjem obitelji u širem smislu, u jedinstvo u užem smislu. Dakle, najveća duhovna vrednota Prela je bila da se ne zaboravi tko smo i koja je naša obitelj. Stoga su se i priređivala Prela u čast mladenaca, da bi ona stranka koja je ušla u obitelj upoznala šire članove obitelji i osjećala da je u toj obitelji prihvaćena. 

POVEZNICA ZAJEDNIŠTVA: Dakle, Prelo je bilo poveznica zajedništva u izgradnji obitelji kao oblika života svi za jedno. Dakle, zajedno! Jasno da je takvom druženju pripadalo niz značajnih detalja: od dočeka, pozdrava do blagovanja obilnoga stola i darivanja. Radost zajedništva rađala je pjesmu i igru. Kada je obiteljsko Prelo kao nezaobilazni sadržaj pokladnog vremena prepoznat kao matrica čuvanja zajedništva, nastala su mnoga staleška i društvena Prela. Ta su Prela povezivala zajedno članove pojedinoga društva, staleža ili grupe ljudi. Kao vrhunac svega je nastalo tzv. Veliko prelo. Jer su principi Prela ostali isti – oni iz obitelji – Prelo je ubrzo postalo najomiljeniji događaj u zimskim mjesecima. Taj događaj je tako označio ovo vrijeme da je diktirao i način oblačenja. Tako je na primjer djevojka dobivala »novo ruvo« za Marin, a momak za Božić, kao i momak za Uskrs, a djevojka za Tijelovo. Marinsko Prelo je postala prekretnica. Ponovno naglašavam da je ono građeno i osmišljeno vrednotama povezivanja naroda u vertikalno i horizontalno jedinstvo. To je jedina zabava na kojoj su sudjelovali ravnopravno svi staleži i sva odrasla dob. Zato je Veliko prelo postalo i znak identifikacije i prepoznavanja. Vremena su se mijenjala i nije čudo što su mnogi prepoznali u Prelu »opasnost« ujedinjavanja te su pokušali ometati Prelo sve do godina kada je to bilo čak i zabranjeno. Hvala Bogu ta su vremena iza nas. Međutim, sada se nameću nova pitanja na koja ne smijemo šutjeti i činiti kao da ih nema. Postavljam pitanje je li Prelo – bilo kako, bilo čije – ima još dušu? Sjetimo se da je ta tradicija Prela »sveto naslijeđe«. Ne možemo biti dostojni sinovi valjanih i poštenih predaka, ako pod istim imenom i pojmom gasimo ono što Prelo čini privilegiranim blagdanom. Ono mora biti vrhunac zabave, ali i vrhunac poruke zajedništva i kulture življenja. Ono povezuje, poručuje, ohrabruje, hrani, obogaćuje i čuva. Jesmo li spremni tako slaviti? Ako da, neka su blagoslovljena i čuvana sva Prela. Neka je blagoslovljeno i čuvano osobito Veliko prelo. Ali ako ne, smijemo li zvati prelom ono što ono više nije? A više nije ono što bi trebalo biti ako izgubi dušu, makar sačuva sve druge elemente. Ja jesam za promjene, jesam za »koračanje« u vremenu, samo sam iznad svega i uvijek za čuvanje duhovne dimenzije naše najveće zabave. Tako postižemo odgovor harmonije i na pitanje lijepoga, sretnoga i blaženoga.