Arhiv tekstova

Salaš broj 268 na Čikeriji, mjestu pokraj Subotice, bio je u nedjelju 25. siječnja mjesto nesvakidašnjeg kulturnog događaja – »Prela uz ‘Sagu’« – u okviru kojeg je predstavljena najnovija knjiga književnika, esejista i filozofa Tomislava Žigmanova »Prid svitom – saga o svitu koji nestaje«. Ova zbirka pripovjedaka, koju je kritika ocijenila kao »hommage jezičnoj i civilizacijskoj mikrokulturi«, objavljena je kao samizdat autora, u sunakladništvu osječkoga ogranka Matice hrvatske, uz pomoć desetak pokrovitelja i više od 230 prenumeranata. 

»Čikerija je simbol rastakanja, nestajanja, gubitka prostora u kojem se na određeni način živjelo«, rekao je autor knjige Tomislav Žigmanov, objašnjavajući razloge zbog kojih je knjiga svoje prvo predstavljanje doživjela baš u spomenutom mjestu. »Išli smo svi u Tavankut, u Suboticu, i prostore našeg boravka polako smo zaboravljali. Isto tako, počeli smo zaboravljati ono što nas kontekstualno određuje, a to su naši ljudi, njihove sudbine, jezik kojim su govorili, svijet koji je njima pripadao, nade koje su njima bile saobražene, strepnje koje su njih pogađale, tuge kojima su robovali, radosti koje su ih krijepile. U tom kontekstu pokušao sam učiniti napor da se dio toga, vjerojatno kao posljednja generacija koja to može zapisati, i sačuva«, kazao je Žigmanov.

Prema njegovim riječima, »Saga« ujedno predstavlja i odgovor na sve one napore da se bunjevačka ikavica profanira. »Ova knjiga nastala je kao posljedica mojega revolta na sve one uratke koji su prepuni Hrvatima koji sebe ne smatraju takvima, nego nalaze neka druga imena, i koji su tom jeziku skinuli oreol svetosti, stavili ga u neke vrste problematičnih sadržaja i na koncu doveli te ljude o kojima pišu u jednu tragikomičnu poziciju. Mislim da onaj kontekst iz kojeg mi izlazimo, a koji je određen jezikom i naslijeđem, ima neusporedivo više bogatijih i boljih sadržaja, i da u našim nastojanjima, bilo književnim bilo neknjiževnim, moramo uvijek biti svjesni toga da samo dostojanstvo jezika, dostojanstvo tema i dostojanstvo literarne obrade može taj govor sačuvati od zaborava, a u tim ljudima onda gajiti ponos«, istaknuo je Žigmanov.

U okviru »Prela uz ‘Sagu’« premijerno je prikazan dokumentarni film o Kati Stantić, ženi koja je posljednja živjela na tom salašu, te iz knjige ekranizirana pripovijest »Sve arende u sluge Ente«.  Autor, snimatelj i redatelj dvaju filmova je Rajko Ljubič, a u uratku »Sve arende u sluge Ente« glavnu ulogu tumači naturščik Ivan Mamužić. 

Pričama koje su zatvorene u svijet jezika i ljudi koji nestaju, Ljubič je, prema vlastitim riječima, želio prikazati univerzalnost ljudske težnje za boljim i smislenijim životom. 

Okupljenima se obratila i Gab-rijela Mačković, vlasnica salaša na kojem je održano »Prelo uz ‘Sagu’«, naglasivši kako osjeća dužnost i potrebu sačuvati ovaj salaš, ali i sjećanja i uspomene na pokojnu »teta« Katu, koja joj je objekt ostavila u nasljedstvo.

Do 25. veljače, kako je najavljeno, bit će održano još nekoliko »Prela uz ‘Sagu’«, i to u  naseljima u kojima žive bunjevački Hrvati, a na pojasu od Čikerije do Bikova.