Arhiv tekstova

Sve se više spominje i promiče nojevo meso kao ukusna poslastica, a često i kao zamjena za govedinu. Tijekom vremena farme nojeva razvile su se, kako u njihovoj domovini Africi, tako i u Europi i Americi, a monopolske i pretjerane cijene konkurencija je oborila. Zato se o uzgoju nojeva u Europi govori kao o nekada veoma unosnom poslu, ali sada propalom. 

Zanimljivo je zamijetiti sposobnost ovih trkača iz tropskih predjela da se posve uspješno adaptiraju na hladno okruženje kontinentalne klime ravničarskih krajeva. Živjeći na farmama nisu primorani brinuti se za preživljavanje, ali im je i životni vijek, koji je u prosjeku 60-70 godina, posve razumljivo kraći. Iako su iznimno prilagodljivi i posve se normalno ponašaju na snijegu, zbog svojih krakatih i masivnih ekstremiteta moraju paziti da se ne poskliznu, jer im je u slučaju lomova sudbina, nažalost, »zapečaćena«. 

Svojedobno je oko stotinjak stanovnika Srbije gajilo nojeve, radi proizvodnje kvalitetnog mesa, kože i perja. Međutim, nepostojanje zakona kojim bi bilo uređeno pitanje držanja nojeva, a u okviru toga i sređenih odnosa u lancu od uzgoja do industrijske prerade, pa sve do stimulativnih mjera, nužno je vodilo prema ekonomskim gubitcima. 

Prva farma nojeva na našim prostorima podignuta je 1992. u Hajdukovu, na obiteljskom imanju Petera Gulyása. Oko 300 nojeva uveženo je iz Italije, a uspješna trgovina odvijala se širom Srbije. Kako obujam i struktura proizvodnje nojeva u prvom redu ovisi o inozemnom tržištu, jer domaći potrošači još uvijek nemaju naviku konzumirati meso noja, izvozio ih je u Mađarsku, Hrvatsku i Rusiju. Međutim, broj nojeva drastično je smanjen krajem 2007. godine, a razlog tomu je nepostojanje zakona koji bi ih tretirao poput druge živine. Naime, kod nas za nojeve ne postoji odgovarajuća klaonica, a inspekcija je Mesnoj industriji »29. novembar«, zbog neadekvatnih uvjeta, zabranila vršiti uslužno klanje i preradu nojeva. Osim toga, prije dvije godine pojava ptičjeg gripa uzrokovala je i zabranu izvoza, što je svakako doprinijelo padu proizvodnje nojeva.

Gulyásev uspjeh u početku je zarazio mnoge. Tako je za par godina podignuto nekoliko desetina farmi nojeva, a stručnjaci su procjenjivali da se u Srbiji može uzgojiti preko 100.000 nojeva godišnje. U ovaj biznis upustila se 2002. godine i obitelj Brajkov iz Male Bosne. Vince i Ruža, zajedno sa svojim sinom Ivicom, odlučili su dva para ptica trkačica, koje su kupili na Gulyasevoj farmi, smjestiti u svom dvorištu i započeti tada vrlo popularnu proizvodnju nojeva.

POTREBNA ULAGANJA ZA UZGOJ NOJEVA: Među najvećim ulaganjima, osim nabave nojeva, svakako je izgradnja nastambe za njihov uzgoj. »Kada smo započeli s uzgojem, uložili smo u nojeve 5000 eura. Dio tog iznosa odnosi se na ograđeni prostor, u kojem je nastamba za sklonište od nevremena, te u kojoj dobivaju hranu i nesu jaja«, priča Ivica dodajući, kako su prostor za nojeve planirali proširiti, ali se vremenom pokazalo da je zbog neisplativosti njihova uzgoja, to ipak nepotrebno. 

U nastambi mora biti pijesak kako bi mužjak mogao napraviti gnijezdo, ali ženka pokatkada njegov trud i ne cijeni previše, te, kažu, jaje snese na neko drugo mjesto. Obitelj Brajkov rasprodala je nojeve i trenutno ima samo jednu ženku, koja sada ima povlašteni položaj.

»Ne smeta joj ni snijeg, ni niske temperature, te uglavnom spava vani. Razmišljali smo je darovati ZOO-vrtu, ali smo se ipak previše navikli na nju, jer je kod nas već sedam godina«, objašnjava Ivica, dok njegov otac Vince pokušava nahraniti miljenicu obitelji, koja je dostigla težinu od 130 kg.

Rast, a time i povećanje težine noja, ovisi o uvjetima držanja i prehrane. Nojevi imaju sposobnost prilagođavanja oskudnoj prehrani, što pridonosi velikoj uštedi. U razdoblju do dva mjeseca starosti zahtijevaju vrlo kvalitetnu hranu, a kasnije su nešto skromniji i obrok se temelji na lucerni, sijenu, zobi, ječmu, povrću i dodatku kukuruza, suncokreta i žitarica. Svu navedenu hranu obitelj Brajkov uzgaja na svojim njivama, dok manja sredstva troše na kupnju granula koje miješaju s ostalom hranom, u razdoblju kada ženka nosi jaja. Osim toga, bitno je, kažu, osigurati i određenu količinu šljunka, jer nojevi spadaju u skupinu preživara.

Ipak, prehrana nojeva nije striktno bazirana na biljnoj hrani. U prirodi jedu insekte, male sisavce, guštere, a povremeno kradu i ptičja jaja. 

RAZMNOŽAVANJE NOJEVA: Spolnu zrelost nojevi dostižu oko treće godine života. Ženke su sposobne za reprodukciju do svoje 40. godine, a jaja nesu isključivo u razdoblju od ožujka do rujna, što je od 40 do 60 jaja na godinu, težine oko 1,5 kg. Od začeća trebaju proći 42 dana da se izlegu pilići, dakle dva puta duže nego kod kokoši. »Jaja smo nosili u inkubator kod jednog od uzgajivača iz Subotice. Za proteklih sedam godina, ova je ženka dala oko 130 jaja. Zastojem proizvodnje, jaja više ne koristimo za reprodukciju, već za prodaju i prehranu«, navodi Ivica.

Uginuće mladih nojeva u prva 2-3 tjedna kreće se i preko 30 posto. U dobi do 3 mjeseca podložni su stresu te ih se ne smije premiještati, dok kasnije postaju vrlo otporni i na temperaturu od -40 do +40 stupnjeva i rijetko ugibaju. Relativno brzo napreduju i već sa 6 mjeseci starosti teški su oko 50 kg, a s 14 mjeseci oko 100 kg, te su spremni za tržište. Do prve godine života boja mužjaka i ženke je ista, a zatim mužjaci počinju dobivati crno perje, a ženke postaju pepeljasto sive boje. »Kad su mali, jako su simpatični, kako izgledom, tako i svojim ponašanjem. Svakidašnje izvode svoj ‚ples‘, u čemu smo osobito uživali«, prisjeća se Ruža. 

Međutim, iako su veoma veseli i vole igru, nerijetko pokazuju i ljubomoru, agresivnost i nasrtljivost, osobito odrasli mužjaci, što je na svojoj koži osjetio i Ivica. Udarcem nogom u leđa mužjak je uspio raskinuti Ivičinu jaknu, a neki od uzgajivača imali su, tvrde, i gora iskustva. Po prirodi plahe i pitome, ove životinje zahvaljujući oštrom vidu uoče svaku opasnost i brane svoj dio teritorija. Opasnost može predstavljati i uzimanje jajeta iz gnijezda, ističe Vince, te je ženki potrebno nekako odvući pozornost, kako bi sve prošlo bez »karate poteza« noja, koji postiže brzinu i do 80 km/sat.

PROIZVODI OD NOJA: Devedeset osam posto noja je iskoristivo – njegove oči se koriste za pravljenje leća, perje za čišćenje računala, nokti za izradu nakita, a koža mu se cijeni kao i krokodilska za izradu torbica i remena. Koža nojeva je lako prepoznatljiva i prestižna po jedinstvenom »dizajnu«. Vrhunske je kvalitete i nedostižnih osobina zbog rijetke kombinacije izdržljivosti i mekoće. Vrlo je podatna, ugodna i dugotrajna, u što se uvjerila i obitelj Brajkov, koja uštavljenu kožu noja ponosno pokazuje, još uvijek ne znajući za što bi je najbolje mogla iskoristiti. Većina nojeve kože u SAD-u se koristi za obuću, naročito za izradu čizama. Uzgojni postupci utječu na kvalitetu kože, što se odražava i na njezinu cijenu, koja se kreće od od 200 do 280 € ∕ kom.

Nojevo meso je također veliki potencijal na tržištu nojevih proizvoda. Povećana potražnja za nojevim mesom rezultat je sve raširenijeg trenda zdrave prehrane. Meso ove afričke ptice je vrhunske kvalitete, gotovo bez masnoće i kolesterola, a visoka razina proteina i izvanredna mekoća zadovoljavaju i gurmane i ljubitelje zdrave hrane. »Ukupna količina mesa koja se dobije od jednog noja je oko 40 kilograma, a gotovo sve iskoristivo nalazi se na butovima«, kaže Vince, ističući da je gulaš od nojevine vrhunskog okusa, ali isto tako i kulen spravljen od nojevog mesa.

Još jedan od bitnih nojevih proizvoda je i jaje, od kojeg se može najesti čak 12 ljudi, jer vrijedi kao 26 kokošjih. Od ljuske jajeta izrađuju se skupocjene lampe i ukrasi. »Godišnje imamo oko 30 jaja, koje koristimo za kuhanje i za prodaju ljudima koji ih oslikaju i dalje prodaju ili daruju. Ukrašena jaja pokazali smo na nekoliko izložbi, a u Mađarskoj je jedno s naslikanom Gradskom kućom osvojilo i prvu nagradu«, ponosno priča Ruža.

EKONOMIČNOST UZGOJA: U ukupnom prihodu od proizvoda nojeva 76 posto čini koža, 16,5 posto meso i 7,5 posto perje. Na paru nojeva godišnje bi se moglo zaraditi od 1.000 do 3.000 eura. Vrijednost odraslog noja je 1.700-1.800 eura, pilića starih mjesec dana oko 200 eura, dok kilogram mesa košta i do 1.700 dinara. 

Ljuska nojevog jajeta prodaje se za 25 eura, a oslikana dostiže cijenu i od 500 eura, ali ne i kod nas, gdje Brajkovi ljusku prodaju za 5, a puno jaje za svega 10 eura. 

»Nojarstvo je jedna zanimljiva grana poljoprivrede, koja se u početku našeg bavljenja ovim poslom činila kao unosan posao u koji treba uložiti kapital i s malo truda on bi se trebao brzo vratiti s popriličnom zaradom. Međutim, ubrzo smo uvidjeli da postoji problem plasmana, te smo piliće prodali za 50 – 60 €, a odrasle iskoristili za meso«, priča Ivica, ne gledajući pozitivno na budućnost proizvodnje nojeva u našoj zemlji. 

Među temeljnim problemima je neiskustvo u tehnologiji odgoja nojeva i inkubaciji nojevih jaja, a iza toga slijedi i pitanje plasmana. Na domaćem tržištu ne postoji navika konzumiranja nojevog mesa, kao ni odgovarajuća kupovna moć stanovništva, s obzirom na to da ono spada u skupe proizvode. A tu je i pitanje izvoza, čije rješavanje je nemoguće bez stvaranja adekvatne klaonice, koja bi imala certifikat za izvoz na europsko tržište. Donošenje državne regulative za izvoz i stvaranje organizirane proizvodnje pomoglo bi da proizvođači ponovno počnu vjerovati u to da uzgoj nojeva ipak ima perspektivu u našoj zemlji.