Arhiv tekstova

Od Tri kralja pa do Čiste srijede u Plavni su nekada postojali razni pokladni običaji. Danas su oni gotovo zaboravljeni, ali nešto je od te bogate tradicije ipak ostalo. Prije svega, to su neki oblici kućnih zabava, koje zasigurno možemo nazvati prelima. Vrijeme svinjokolja uglavnom je završeno i sada je pravi trenutak za okupljanje i zabavu u domovima. Druženje i zabava poslije godišnje skupštine HKUPD-a »Matoš« bila je poticaj i za održavanje upravo takvih, obiteljskih prela. Stariji mještani dobro se sjećaju kako su u Plavni, kao i u većini mjesta gdje žive Hrvati, bila tri načina održavanja prela. Prvo je ono prelo kad se žene sastanu te uz preslicu i vreteno ispune dan radom, divanom i pjesmom. To se može i danas upriličiti, naravno, u malo izmijenjenom obliku. Drugo je prelo koje se održava u kući gdje ima djevojaka. To je danas teže organizirati, ali još je uvijek izvodljivo. Treće prelo je upriličeno odmah nakon svinjokolja. Zašto to ne bi moglo i danas?

O tome kako su nekada izgledala zimska prela pripovijeda nam Katica Đurković- Šuntrina rođena 1927. godine u Plavni: »Kad se jedared završe poslovi, odmah nakon Svisvetih, počnu prela. Na Mrtve dane se ispekla pogača i to je početak prela. U našem društvu bilo je nas 6 parova, pa smo se redali. Išli smo svako veče u drugu kuću. Muški su se obično kartali, a volili su crnu rotkvu sitno nasickanu i posoljenu pa su mogli na to popit koju čašicu vina više, a mi smo radile naše ručne radove. Svaka žena koja je bila domaćica prelu pripremila je nešto i za pojist: kokica, kuvanih kukuruza, bugarke, kolače – što tko pripremi. Radili smo, divanili pa i pivali. Bilo je uvik veselo. Od ručnih radova neke su vezle ili šlingale, merkale, necale, štrikale, a neke su prele na preslicama. Sve smo to radile pri svićama ili lampama, nije bilo još struje u svim kućama. Prela su trajala sve do poklada. Prid poklade smo pravili večeru. To je bilo završno prelo koje se zvalo refena.«

S majka Katicom smo razgovarali i o drugim stvarima. Ona se još uvijek dobro sjeća svojih uspomena iz starih dobrih vremena. Pamti sve župnike i kapelane, crkvu punu vjernika, a pjevala je redovito u župnom zboru. Još se sjeća misa pa i pjesama na latinskom jeziku. U ovim poznim godinama ona još uvijek čita – ne samo stare kalendare nego i ‘Zvonik’ i ‘Hrvatsku riječ’. Ovom zanimljivom susretu i razgovoru nazočile su i njezina unuka Marija i praunuka Danijela, koje su ovo pripovijedanje čule već mnogo puta. Dana je aktivna u »Matošu« i izgleda da će naslijediti neke osobine svoje prabake. Čini se da se zainteresirala za djevojačko prelo!