Arhiv tekstova

Među velikim problemima koji vladaju u ljudskoj zajednici u svijetu, siromaštvo se ubraja u jedan od važnijih. Prošlost siromaštva se veže za povijest ljudske zajednice i taj fenomen ljude, zbog nedovoljne zarade i nedostatka neophodnih uvjeta za život, često suočava sa smrću. Nažalost, u današnjem 21. stoljeću siromaštvo ne samo da nije iskorijenjeno, nego se nije ni smanjilo. Čak ni najsuvremenija tehnologija prenesena iz prošlog stoljeća nije uspjela pomoći u smanjivanju najvećeg problema današnjeg društva – siromaštva. Također, najnovija znanstvena dostignuća i otkrića nisu bila dovoljna za zaustavljanje ratova, za uspostavu sigurnosti u svijetu ili rješavanje problema trgovine ljudima i opojnim sredstvima. Razloge ovakve nesposobnosti treba tražiti u razvijenim i moćnim zemljama svijeta, koje misle samo na povećanje svoje moći i bogatstva. Mnogo ljudi u raznim državama diljem svijeta živi u siromaštvu, a najviše ih je u nerazvijenim područjima Afrike, Latinske Amerike i Azije.

RAZLIKE U NEIMAŠTINI: Siromaštvo se može podijeliti na teže i lakše siromaštvo. U teškom siromaštvu ljudi ne posjeduju osnovne uvjete za zdrav i normalan život, poput adekvatne hrane, stana, osobne  higijene i zdravstvenih usluga. Prema mišljenju UN-a, osnovna karakteristika ovog siromaštva je mala zarada, koja najčešće iznosi ispod jednog dolara u danu. Na osnovu statistika približno 20 posto svjetske populacije živi i preživljava u ovakvim uvjetima. 

U lakšem obliku siromaštva opće stanje je podnošljivije, ali ljudi iz ove skupine ne posjeduju potrebne uvjete za obrazovanje, higijenski zdravu prehranu i udaljeni su od osnovnih uvjeta neophodnih za normalan i zdrav život. Približno polovica svjetske populacije suočava se s ovakvim životom. 

Ako bi se u svijetu sprovela preciznija istraživanja ove statistike bile bi još bolnije i žalosnije. Uočljivo je da veliko siromaštvo ne uzrokuju nepovoljni uvjeti nego nepravedna podjela bogatstva na međunarodnoj razini i unutar pojedinih zemalja. Pogoršanom ekonomskom stanju je pridonio aktualni kapitalistički sustav u svijetu. U ovom ekonomskom sustavu prividno se daju prilike svim zemljama, ali, u svom djelovanju kapitalisti iskorištavaju priliku za povećanje svoje političke snage i ekonomske moći. 

Stari i novi kolonijalizam, proizvod je ovakvog razmišljanja zapadnih zemalja, koje su tijekom proteklih godina osiguravale svoje bogatstvo iz zemalja trećeg svijeta. Osim toga, u širenju siromaštva ne smije se zanemariti uloga pojedinih međunarodnih tijela, poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Ove institucije davanjem velikih zajmova i kredita nameću svoje teške uvjete zemljama u razvoju i stavljaju ih pod veliki pritisak. Ove zemlje nisu u stanju u određenom roku isplatiti svoje dugove, što ide u korist vladajućih sustava u Svjetskoj banci i MMF-u. Vladajući sustavi tako povećaju svoju moć, istodobno pridonoseći pojavi siromaštva u nedovoljno razvijenim zemljama. 

Neravnopravni i nepravedni međunarodni ekonomski sustav pridonio je širenju siromaštva u svijetu. Čak i u zemljama poput Kine i Indije, u kojima je zabilježen ubrzani ekonomski razvoj, siromaštvo se svakodnevno povećava. Zapadne se zemlje također suočavaju s istim problemom.

UTJECAJ SIROMAŠTVA: Siromaštvo je opća pojava koja se susreće u svim dijelovima svijeta, i njegov utjecaj je opasan po društvo. Siromaštvo pridonosi povećanom mortalitetu i skraćuje životni vijek ljudi. Siromašni ljudi obolijevaju i umiru od bolesti, iako ove bolesti imaju svoju preventivu. Ali, siromašan čovjek nije sposoban osigurati troškove liječenja. Trudnice umiru tijekom trudnoće ili za vrijeme poroda. Brojna djeca uslijed siromaštva umiru do pete godine starosti. Nezdrava i nepravilna prehrana također doprinosi pojavi smrtnosti među ljudima, posebno djecom. 

Uz sve ove poražavajuće činjenice, siromaštvo predstavlja veliku prijetnju za sigurnost međunarodne zajednice. Nesigurnost, pojave rata i nemira u svijetu pridonose širenju siromaštva. Također i siromaštvo može utjecati na pojavu nesigurnosti. Mnogobrojni ratovi imaju korijene u siromaštvu, dok pristaše rata tijekom osvajanja različitih zemalja uzimaju sva prirodna dobra istih i na taj način smanjuju svoje ekonomske probleme. Istodobno je gladni narod svjedok povećanja bogatstva pojedinaca ili grupa i sniva o ustanku protiv vlasti. 

Aktivnosti različitih terorističkih ogranizacija obično su povezane sa siromaštvom i nejednakosti u vladajućem sustavu. Stoga, siromaštvo predstavlja veliku prepreku na putu ekonomskog razvoja zemalja u uvjetima kada razvoj i napredak mogu pridonijeti učvršćivanju njihove sigurnosti.

PLAN ZA RJEŠENJE: Mile-nijska kampanja Ujedinjenih naroda predstavila je globalnu internet stranicu www.millenniumcampaign.org  krajem 2004. godine, informirajući, inspirirajući i ohrabrivajući uključivanje i aktivnost ljudi na postizanju Milenijskih razvojnih ciljeva. Ciljevi predstavljaju globalno partnerstvo – kako bogatih, tako i siromašnih zemalja za zajedničku borbu protiv svjetskog siromaštva. 

Kao inicijativa Ujedinjenih naroda Milenijska kampanja podržava napore građana da svoje vlade drže odgovornim za obećanja koja su dale tijekom Milenijskog samita 2000. godine, kada je 189 svjetskih lidera usvojilo akcijski plan s 8 ciljeva. Zavjetovali su se da ukinu siromaštvo i glad, osiguraju da svi dječaci i djevojčice završe osnovnu školu, promoviraju jednakost spolova, reduciraju broj djece koja umru prije 5. godine života i majki prilikom poroda, zaustave širenje smrtonosnih bolesti poput AIDS-a, zaštite životni okoliš i omoguće pristup čistoj vodi do 2015. godine.

Danas svijet ima dovoljno novca i znanja da postigne sve ove ciljeve, ali ono što ga očito sprečava u dostizanju Milenijskih razvojnih ciljeva je nedostatak političke volje da se ova pitanja postave u nacionalne i globalne planove, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju. Zemlje u razvoju trebaju ciljeve inkorporirati u svoje strategije, planove i proračune, kako bi poboljšale upravu i ljudske resurse, i kako bi radile na realizaciji prvih 7 ciljeva. Svijet od razvijenih zemalja traži da ispune svoja obećanja u 8. cilju, dajući više pomoći i čineći je učinkovitijom. One trebaju ponuditi više oslobađanja dugova kao i trgovačkih mogućnosti, i ukinuti nepravedno natjecanje u agrikulturnoj trgovini.  Kampanja poziva svih 6 milijardi ljudi da upotrijebe svoj glas i zahtijevaju od svojih vlada da ožive njena obećanja.

NOVA KRIZA, KORAK UNATRAG: Aktualna svjetska ekonomska kriza dovodi do drastičnog porasta globalnog siromaštva i gladi. Broj ljudi diljem svijeta koji žive u siromaštvu povećao se za 100 milijuna u manje od dvije godine. Uprkos obećanju Zapada da će prepoloviti broj gladnih na svijetu, broj ljudi kojima hrana nije dostupna uskoro će dostići šokantnu brojku – milijardu, piše »Independent«. 

Usprkos drugoj po redu rekordnoj žetvi širom svijeta mnogi će gladovati, jer neće biti u stanju kupiti proizvedenu hranu, čime će napredak desetljeća u smanjenju broja gladnih biti iznenada vraćen unazad. Bogate zemlje nisu uspjele osigurati obećani novac za unapređenje poljoprivrede u Trećem svijetu, financijska kriza dovela je do ukidanja kredita zemljama u razvoju i guranja njihovog stanovništva u siromaštvo, dok će pomoć u hrani za one koje gladuju početi presušivati. 

Treba napomenuti i da je globalna ekonomska kriza strah od nezaposlenosti postavila na prvo mjesto ljestvice strahova, ispred siromaštva, socijalne nejednakosti, kriminala i nasilja, a pokazalo je to istraživanje kojim su bile obuhvaćene 22 države. Čak 41 posto ljudi izjavilo je da je gubitak posla njihova najveća briga, što predstavlja čak 13 posto više zabrinutih nego je to slučaj bio 2007. godine, kada se strah od nezaposlenosti nalazio na četvrtom mjestu. Zemlje obuhvaćene istraživanjem su: Argentina, Australija, Belgija, Brazil, Britanija, Kanada, Kina, Češka, Njemačka, Indija, Francuska, Italija, Japan, Meksiko, Nizozemska, Poljska, Rusija, Južna Koreja, Španjolska, Švedska, Turska i SAD.  Američki podaci pokazuju da su privatne kompanije, pogođene novom ekonomskom krizom, otpustile više od 693.000 radnika. 

Siromaštvo kuca na sve veći broj vrata i u EU. Čak 43 milijuna ljudi u Europskoj Uniji je, kako se procjenjuje, previše siromašno da bi moglo sebi priuštiti obrok od mesa ili ribe svaki drugi dan. Zbog visokih cijena koje izmiču mjesečnim primanjima, za socijalnu pomoć se prijavljuje sve više ljudi.

I to ne samo u Rumunjskoj i Bugarskoj, gdje je siromaštvo najizraženije, već i u bogatim europskim oblastima ljudi gube utrku s cijenama. Zbog toga je EU izdvojila ozbiljna sredstva, veća nego ikada ranije, kako bi problem barem ublažila. Europska komisija je za poseban program pomoći osigurala čak 500 milijuna eura, novac za koji će se kupiti hrana i distribuirati posredstvom humanitarnih organizacija i centara diljem Europe. 

»Problem globalnih cijena hrane mogao bi značiti sedam izgubljenih godina za Milenijske razvojne ciljeve«, rekao je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. On je rekao da bi veliko povećanje cijena osnovnih namirnica, poput žitarica, mogao izbrisati napredak učinjen na ostvarivanju UN-ova cilja da se do 2015. prepolovi siromaštvo u svijetu. »Riskiramo da se vratimo na početak«, rekao je glavni tajnik UN-a, te osvrćući se na aktualnu ekonomsku krizu upozorio: »Ako joj se ne pristupi na pravilan način, ova kriza mogla bi rezultirati nizom drugih... i postati višedimenzionalni problem, koji će pogoditi gospodarski rast, društveni napredak i čak političku sigurnost diljem svijeta«.

SLIČNOSTI SUSJEDA: Po podatcima Ankete o životnom standardu u 2007. godini 6,6 posto stanovništva Srbije je bilo siromašno. Kao i u većini zemalja, subjektivno siromaštvo u Srbiji je veće od objektivnog. Nejednakost između onih najbogatijih i najsiromašnijih u Srbiji nešto je veća od proseka nekih istočnoeuropskih zemalja u tranziciji. U Srbiji u siromaštvu ili na rubu siromaštva živi 300.000 djece, od kojih su najugroženija djeca koja pripadaju manjinskim grupama, izbjegla i raseljena te djeca koja žive u ruralnim djelovima, podaci su UNICEF-a. Njihovo istraživanje pokazuje da je 155.000 djece u Srbiji siromašno, a da  još približno 155.000 živi gotovo ispod linije siromaštva. 

Vlada Republike Srbije je 2003. godine donijela Strategiju za smanjenje siromaštva (SSS) u Srbiji i on predstavlja srednjoročni razvojni okvir usmjeren na smanjenje ključnih oblika siromaštva. To je nacionalni dokument koji sadrži analizu uzroka, karakteristika i profila siromaštva u Srbiji, kao i glavne strateške smjernice za društveni razvoj i smanjenje broja siromašnih u sljedećim godinama. Aktivnosti predviđene tim dokumentom usmjerene su prema gospodarskom razvoju i rastu, sprečavanju pojave novog siromaštva uslijed restrukturiranja gospodarstva i na brigu o tradicionalno siromašnim grupama.

Prema rezultatima rađenih anketa, najugroženije je i dalje stanovništvo ruralnog područja Jugoistočne Srbije, neobrazovano stanovništvo i nezaposleni, stara lica (starija od 65 godina), kao i kućanstva s dvoje i više male djece. 

U Srbiji su razlike u siromaštvu urbanih i ruralnih područja u okviru regija još više produbljene. Naime, siromaštvo u Srbiji je pretežito ruralni fenomen, kao i u mnogim zemljama u tranziciji. 

Podaci Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske kažu da je najviše siromašnih u Kninu, čijih je 28,2 posto građana ovisno o stalnoj državnoj pomoći. Na koncu prošle godine je više od dva posto građana Hrvatske bilo obuhvaćeno stalnom socijalnom pomoći države. Najviše je građana od te simbolične pomoći preživljavalo u Šibensko-kninskoj županiji,  potom u Međimurskoj županiji, te Karlovačkoj županiji. 

Najrizičnije skupine u Hrvatskoj su i nadalje starije osobe, posebice starija samačka kućanstva, nezaposleni i umirovljenici, kao i samohrani roditelji te obitelji s djecom, naročito obitelji s više djece.