Stari album Stipana i Andrije Andrašića iz Sonte čuva mnoge fotografije koje ne podupiru samo njihova osobna sjećanja, nego su mnoge od njih izvadak iz prošlosti sonćanskih Šokaca. Prava su dokumenta koja umjesto riječi svjedoče o statusu, radnim aktivnostima, načinu odijevanja i prehrane pa i ekonomskom stanju njihovih predaka. Na ovoj fotografiji, snimljenoj 1963. godine, Stipan priprema kukuruzne ljuske za kalupljenje duhana. Poput mnogih paorskih obitelji te dobi i Andrašići su, pored ostalih kultura, proizvodili određenu količinu duhana.
Profitabilna kultura
»Poput mnogih Sonćana i mi smo proizvodili duhan. Ova biljka je tada bila vrlo profitabilna kultura, a otkupna stanica, takozvana vaga, bila je u susjednom selu Svilojevu. Moji su duhan proizvodili nekoliko generacija unatrag. Kad sam od oca preuzeo paoršag, par godina sam i ja održavao tu obiteljsku tradiciju, međutim, poput ratarstva općenito i proizvodnja duhana vremenom je postajala sve manje isplativa. Danas mu je otkupna cijena vrlo niska, tržište je neregulirano pa na njemu najviše zarađuju mešetari, dakako, na štetu proizvođača«, kaže Stipan.
Proizvodnja na starinski način
»Proizvodnja duhana na starinski način zahtijevala je dosta ljudske radne snage. Kako su tadašnje sonćanske obitelji u većini bile mnogočlane, nadničari im nisu bili potrebni. Ova biljka zahtijevala je puno više njege od svih ratarskih kultura, osobito u vrijeme branja. Izjutra bi se ustajalo jako rano, jer se nije moglo brati kad užegne sunce. Dozreli listovi duhana bi se obrali, dovezli u kuću i pripremali za prodaju. Nizali bi se na konce, a onda podizali na mjesta predviđena za sušenje. Kod nas je to bio čardak, zbog stalnoga propuha. Kad bi se osušio, kalupili smo ga i odvozili na vagu u Svilojevo. Tamo su otkupljivali sav duhan, bio on dobre ili loše kvalitete. Različita je bila jedino cijena. Prigodom predaje duhana bila je realizirana i isplata na licu mjesta, pa se često dešavalo da se u Sontu vratimo dosta veseli, nakon brojnih »aldumaša«. Dio duhana kojega bismo uspjeli uzgojiti poskrivečki od vrlo rigoroznih državnih kontrolora, ostavljali bismo u kućama, za vlastitu uporabu, jer većina tadašnjih pušača nije kupovala cigarete, nego ih je zavijala, poglavito u novinski papir. Kontrolori su izlazili na njive, prebrojavali biljke, mi smo se dovijali i sadili ih među kukuruz, a ukoliko bi nekoga u tome uhvatili, rigorozno bi ga kažnjavali pa bi mnogima pušenje i presjelo«, kroz smijeh priča Stipan Andrašić.
O duhanu
Duhan potječe iz Sjeverne i Južne Amerike. Izraste do 2 m visine, s listovima do 70 cm duljine. Dozreli listovi se suše i prepuštaju fermentaciji, kako bi se tako pripremljeni koristili za pušenje, ušmrkivanje i žvakanje. Duhan je i osnov za proizvodnju insekticida, od sjemenki se ekstrahira tehničko ulje. Rabi se i u farmaceutskoj industriji zbog visoke sadržine nikotina. Sve do otkrića Amerike nije bio poznat Europljanima. Plodovi ove biljke smatraju se vrlo štetnim, čak i zloćudnim. Duhanski dim sadrži kapljice smole, nikotin, ugljen monoksid i druge po zdravlje štetne plinove. Osnovni aktivni farmakološki sastojak duhana je nikotin i on uzroči naviku i ovisnost. Pod utjecajem nikotina nestaje osjećaj umora, gubi se nagon za konzumacijom hrane, postupno se gubi i osjećaj mirisa i ukusa, stežu se vene, ubrzava rad srca, povećava se krvni i srčani tlak, a istodobno se povećava i razina masnoće i šećera u krvi. S druge strane, duhanska industrija je danas među najvećim poslodavcima u svijetu.
