Arhiv tekstova

Slika ovaca i pastira postoji već u Starom zavjetu za prikaz odnosa Boga i njegova naroda. Preko proroka Ezekiela Bog izriče oštru osudu protiv Izraelovih pastira, koji su trebali pasti njegovo stado, voditi brigu za njegov narod, a oni su ga ostavili da raspršen luta, kao da nema svog vođu, dok ti isti pastiri »sami sebe pasu« (Ez 34, 8). Zato Bog na usta prorokova najavljuje kako će se sam pobrinuti za svoje stado: » Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka« (Ez 34, 11-12). Bog po Isusu Kristu preuzima brigu za svoj narod. Isus je pastir koji svoje ovce ne ostavlja same nego život svoj daje za njih.

 

ŽIVOT ZA OVCE

 

Slika pastira i ovaca vrlo je bliska Isusovim suvremenicima, jer je to prizor iz njihova svakodnevnog života. Suvremenom čovjeku je teško razumjeti odnos pastira prema svojim ovcama, jer mnogi čak nisu ni vidjeli ovu sliku, osim na televiziji. Ali, naši stari – djedovi, pa čak i roditelji – vrlo dobro znaju što znači stado ovaca za obitelj jednog pastira. Zato pastiri poznaju dobro svaku ovcu iz svog stada, o svakoj vode jednaku brigu, a u stanju su dati i svoj život da obrane svoje stado. U sliku takve životne stvarnosti Isus stavlja svoj odnos prema narodu. Međutim, dok pastir živi od svog stada, jer je ono za njega izvor hrane i prihoda, Isus je pastir koji živi za svoje stado. Njegova ljubav ne nalazi korist u svom odnosu prema svojim ovcama, ali on svejedno daje život da bi njegovo stado živjelo: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10, 10).

Vrlo bitna činjenica je da, kao što pastir poznaje svaku svoju ovcu, tako isto i Isus poznaje svakog po imenu. Zna se često čuti kako ljudi sumnjaju da Bog njih među tolikima vidi, čuje, poznaje. Osobito je to teško zamisliti u današnjem svijetu otuđenosti, kada u velikim gradovima susjed susjeda ne poznaje, iako žive vrata do vrata, kada je komunikacija sve manje osobna, a sve više virtualna. Ljudi su se otuđili međusobno, otuđili su se od Boga, pa misle i da se Bog od njih otuđio. Ali, Bog se nikad od čovjeka ne otuđuje. On svakog poznaje po imenu, zna za svakog kakav je i što nosi u svome srcu. Pastir Isus, koji život svoj daje za svoje ovce, njih poznaje i ljubi, te ne želi dopustiti da i jednu izgubi. Ali, iako je Isus dao svoj život za svoje stado, našao je način da zauvijek ostane s njim i da im trajno bude izvor života. U euharistiji on se uvijek iznova prinosi i postaje život onima koji mu dolaze.

 

I PASTIR I VRATA

 

U Ivanovu evanđelju, kada Isus o sebi govori kao o pastiru, on se ujedno predstavlja i kao vrata: »Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti« (Iv 10, 9). Vrlo jasno Isus daje do znanja kako je On taj koji vodi u spasenje, Njega prihvatiti i slijediti znači proći kroz vrata koja vode k Bogu. Ali, mnogo je interesantniji dio rečenice u kojem Isus kaže » i ulazit će i izlaziti«. Ovo znači da svatko ima slobodu odabrati hoće li ući na Isusova vrati ili ne, a kada uđe nitko ga tu neće zadržati na silu ili zaključati, nego može izaći kada bude htio. Bog je svojoj djeci dao slobodu kao dar, i taj dar im nikada neće oduzeti, čak ni kada vidi da se oni tim darom pogrešno koriste. Ali će svoja vrata uvijek držati otvorenim i čekati da se u svojoj slobodi njegova djeca ipak za njega odluče. Tada će ih radosno dočekati i primiti raširenih ruku, poput milosrdnog oca iz Isusove prispodobe (usp. Lk 15, 11-32).

 

PONOVNI OPROST

 

To što nas ne prisiljava da se njemu vratimo ne znači da mu je svejedno jesmo li ušli na njegova vrata ili smo izašli. Bog želi spasenje svim ljudima, zato ih neprestano zove nazad k sebi. Nudi sakramente, nudi svoju riječ. Po sakramentu pomirenja oprašta čovjeku sva njegova lutanja, zablude i zloće, te pokazuje kako kod njega za svakog postoji nova šansa i po više puta, da on može sve oprostiti. Na njegovim vratima uvijek vrijedi: »Kucajte i otvorit će vam se« (Mt 7, 7). Jer se Dobri pastir nikad ne može odreći svoje zalutale ovce, nego pravi veselje zbog njezina povratka.