Arhiv tekstova

Božićno vrijeme završava blagdanom Krštenja Gospodino-vog, kao da Bog na kraju svog božićnog očitovanja poručuje ljudima: »Ovo je sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina.« (Mt 13, 17). No, pitanje koje je mučilo Ivana Krstitelja, a i nas danas, je zašto se Isus morao krstiti.

 

RAZLOG ISUSOVOG KRŠTENJA

 

O Isusovu krštenju govore sva četiri evanđelja. Ali, samo Matej opisuje sam događaj krštenja i tako nam pomaže u traženju odgovora na pitanje zašto se Isus morao krstiti s grešnicima. Nekako se logično čini kako Isus sa strane promatra kako Ivan krsti one koji su, potaknuti njegovom propovijedi, priznali svoje grijehe, te čeka kada će doći njegov čas. Isusov postupak zbunjuje i samog Ivana. Ivan ga je najavio kao većeg od sebe i njegovo krštenje kao važnije od svoga, a sada mu Isus pristupa s mnoštvom grešnika i traži od njega krštenje. Odgovor na ovo pitanje Matej pokušava dati donoseći kratki dijalog Ivana i Isusa (usp. Mt 13, 14-15). 

Ivanovo krštenje bilo je znak oproštenja grijeha koje su ljudi priznali pred Bogom i za njih se kajali. Ali, Isus nije imao grijeha, pa ipak je zatražio krštenje od Ivana. On je došao iz Galileje na Jordan s namjerom biti kršten, nije se tu slučajno zadesio. Moralni vidik nas nikako ne može dovesti do odgovora koji tražimo, ali nas dovodi do toga da Ivanovo krštenje pokušamo smjestiti u širi okvir Božje povijesti s njegovim narodom. Naš bibličar Ivan Dugandžić smatra kako je pri tome važno skrenuti pozornost na mjesto Ivanova krštavanja. Naime, to je bilo na istom dijelu Jordana gdje je Jošua uveo narod u obećanu zemlju, gdje je završio izlazak iz Egipta. A, s Ivanom i Isusom započinje novi izlazak, stvaranje novog Božjeg naroda. Zato mjesto Ivanova krštavanja ima duboko simboličko značenje. To je razlog zbog kojeg on krsti samo na tom jednom mjestu. Sigurno bi krstio više ljudi da je to činio na različitim mjestima. Ali, dolazeći k njemu ljudi se moraju pokrenuti, moraju krenuti prema nečem novom, što Ivan započinje krštenjem, a što će Isus nastaviti.

Kada Ivan ostaje u čudu što Isus od njega traži krštenje dobiva odgovor: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost« (Mt 3, 15). Ključni pojam ovdje je »pravednost«. Ona tu ne znači savršen život, nego potpunu otvorenost za vršenje volje Božje. A glas koji se zaorio s nebesa nakon krštenja potvrdio je da je ovaj Isusov čin izraz njegova poniznog podlaganja volji Božjoj, te trenutak njegova mesijanskog nastupa. 

 

ISUSOVO I NAŠE KRŠTENJE

 

Kao Mesija Isus dolazi na mjesto gdje ga nitko ne očekuje, među ljude koje treba izbjegavati, među grešnike. Isus je tu imao priliku održati im propovijed, upozoriti ih na pogrešan način života, ukoriti ih zbog njihovih grijeha. Ali, on to nije učinio. Jednostavno je želio biti s njima. Božja ljubav je uvijek uz čovjeka, koliko god da se on udalji od Boga. Isus će to puno puta pokazati kada bude prijateljevao s carinicima i grešnicima i opraštao im grijehe, iako je tako navlačio na sebe gnjev elite koja se smatrala pravednicima. Miješanjem među grešnike od samog početka svog mesijanskog nastupa Isus potvrđuje da je radi njih došao. Ali, ne da ih osuđuje, nego da im ponudi Božju ljubav i praštanje.

No, važno je imati na umu kako su se na Jordanu okupili grešnici koji su željeli odbaciti svoju grešnost. Ti su ljudi došli primiti krštenje kao znak početka novog načina života. Takvima je Isus blizu i njima se očituje. I danas Bog od nas ne traži da budemo savršeni, jer to nikako ni ne možemo, ali traži da se pokajemo i priznamo svoje grijehe. Traži da živimo svoje krštenje, koje nije samo znak da smo postali članovi Crkve kao neke organizacije, nego znak da smo njegova ljubljena djeca koja svoje djelovanje usklađuju s Očevom voljom. Jer, svakom je kod krštenja Bog rekao da je njegovo ljubljeno dijete, ali od svakog očekuje da sluša i vrši njegovu volju, da ga ne odbaci zbog ponuda ovog svijeta i ne ustraje u grešnom životu, nego da vodi borbu s grijehom, pa čak i ako neke bitke izgubi, da u Bogu traži snagu i smisao, da nakon pada ustane prihvaćajući Očevu ruku oproštenja. Kršteni su oni koji trebaju živjeti s Bogom, koji vjeruju i traže ga, iako ponekad zalutaju i posumnjaju. To su oni koji svoju djecu krste i svojim primjerom ih odgajaju da žive krštenje i svojim životom opravdaju svoje kršćansko ime.