Arhiv tekstova

Uskrs, kao najveći blagdan kršćanstva, dan je kada slavimo uskrsnuće Isusa Krista. Dan na koji se slavi blagdan Uskrsnuća računa se 40 dana od Pepelnice, vrijeme koje se naziva korizmom. To je blagdan koji provodimo u obiteljskom okruženju i sve oko nas je puno ukrasnih jaja, zečeva, pilića i ostalih uskrsnih simbola. Svi ovi simboli imaju i svoje značenje od bojenja jaja, blagoslova hrane, pilića, šunke... Sve je to tradicija Uskrsa. Tradicija je i da se u subotu ode na blagoslov hrane, a navečer na vazmeno bdijenje ili u nedjelju ujutro na misu, nakon čega slijedi svečani obiteljski doručak. Na uskrsnom stolu su šunka, kobasica, hren, pisanice te uskrsnji pleteni kolač. Tradicija je i tragati za skrivenim pisanicama u vrtu, što je za djecu posebno interesantno i zanimljivo. Dobro znana tradicijska uskrsna igra koja još uvijek živi, je udaranje pisanicama. Uzmete svoje jaje i izaberete protivnika, potom jedno drugo udarate vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane cijelo i on nastavlja igru. Taj se običaj prenosi s koljena na koljeno, a većina običaja od dana naših baka i prabaka, žive i danas. 

Djetinjstvo i običaji

 

U ovo blagdansko uskrsne vrijeme, priču o tradiciji nećemo posvetiti samo pukom pojašnjavanju simbola i priči o Uskrsu, nego i ugodnoj osobi koja već četvrtu godinu živi u Subotici. Priča nam o tradiciji, o sebi i nekim svojim sjećanjima na Uskrs tamo odakle ona dolazi. Osoba s kojom danas dijelimo ove redove je Ksenija Vincelj.

Ksenija nam započinje njenu priču: »Stiglo je još jedno proljeće, a to znači i Uskrs pred vratima. U protekle četiri godine, koliko živim u Subotici, dva Uskrsa sam provela u Subotici, te sam tako upoznala i neke nove običaje koji u mome kraju postoje, ali na malo drugačiji način. Inače, dolazim iz Hrvatske, točnije Pregrade koja se nalazi u Hrvatskom zagorju. Supruga sam i majka 3 dječaka. Matija ima 14 godina i, kao i brat Ivan koji ima 11 godina, pohađa Osnovnu školu ‘Matko Vuković’ i školuje se na hrvatskom jeziku. Tu je i najmlađi Antonio koji ima 5 godina, te pohađa vrtić ‘Marija Petković - Sunčica’.«

Neka njena sjećanja je vode daleko u prošlost u njeno djetinjstvo te nam dalje priča: »To je blagdan za koji se pripremamo duhom i tijelom. Počinje se od Pepelnice. U korizmi, osim nedjelje i blagdana kad idemo na svetu misu, petkom idemo i na križni put. Nastojimo činiti više dobrih djela, ne jesti meso barem petkom, a na Veliki petak vlada poseban mir i tišina, ljudi na selu ne rade na zemlji i ide se u crkvu na obrede. U mojoj župi tijekom korizme nema krštenja niti svadbenih svečanosti. 

 

USKRS KOD KUĆE

 

Na Veliku subotu u ranim jutarnjim satima počinje se pripravljati hrana za blagoslov i ukrašavati kuća različitim uskrsnim motivima. Još kao mala voljela sam sudjelovati u pripremi hrane za blagoslov. Moja baka je sve spremala kod kuće, a ja sam joj voljela pomagati i napraviti svoj kruh za svoju košaricu. Na Cvjetnu nedjelju u crkvu smo nosili maslinove grančice, ili drenovinu, to je grm koji ima žute cvjetove i raste na rubovima šume. Sjećam se bakinih priča da se te grančice moraju staviti u peć kada se peče jelo za blagoslov. Taj običaj je izumro jer su peći zamijenili električni štednjaci. Ja sam čekala svoj trenutak farbanja jaja i to kuhanje u ljusci od luka, a nekad i bojama u prahu, pa bi na njih lijepili nalj-epnice. Baka je na uskrsno jutro nosila jelo na blagoslov, a po njezinu dolasku slijedio bi bogat i svečan doručak - kruh i šunka, kobasica, francuska salata.«

Priča nam kako su kao djeca s roditeljima išli redovito na mise. »Danas, kada sam i ja majka i imam svoju obitelj, hranu za blagoslov pripremam sama, osim svečanog kruha koji mi uvijek ispeče mama, jer je mojoj djeci on najbolji. Uvijek se traži šnita kruha više. Da bi u nedjelju svi mogli blagovati blagoslovljenu hranu, nosimo ju na blagoslov u subotu navečer kada se poslije svete mise blagoslivlja hrana. Djeca su najsretnija kada dođu na svoje, tj. farbanje pisanica. Ja bih to najrađe izbjegla jer boje ima na sve strane, no nastojim održati tradiciju. Posebice je interesantno jaje s nekim likom iz omiljenog crtića. Možemo kupiti i ljepša jaja od naših, ali su nam naša najdraža. U mome se kraju od subote navečer, pa tijekom Uskrsa, čuje gromki zvuk kubure, tim pucnjevima pučani slave uskrsnuće Kristovo. Puca se kod kuće, a na uskrsno popodne ima organizirano pucanje u obližnjem mjestu Kostel, gdje dolaze i kuburaši iz različitih krajeva Lijepe Naše, čak i iz Dubrovnika. Večer na Uskrs obično provodimo na večeri kod mame, a ponedjeljak je rezerviran za druženje s prijateljima.«

Ksenija ističe da joj je osobito drago što je protekle dvije godine provela Uskrs u Subotici  i to na svetoj misi u župi Uskrsnuća Isusova, gdje je tog dana i proštenje, tako da je odlazak kući za ovaj Uskrs posebno iščekivanje.