Arhiv tekstova

Kao što je poznato, Plavna je jedino selo kojemu je dr. Andrić posvetio operetu u čijoj su praizvedbi, 1956. godine, sudjelovali isključivo Plavanjci – od skladatelja, čija je majka rođena u ovome mjestu, pa do svih ostalih izvođača, glumaca, pjevača, svirača, redatelja, kostimografa, dirigenta. Jedino je scenograf Josip Benak bio iz susjednog sela Bođana. Nažalost, još nitko nije uspio pronaći izgubljenu partituru ovog djela, dok je libreto sačuvan u cijelosti. Osim toga, u mnogim se domovima čuvaju fotografije nastale prigodom izvedbi ove glazbene komedije, od 1956. do 1958. godine u Plavni i drugim obližnjim mjestima. Brigom pojedinih mještana u »Matoševu« se povijesnom arhivu nalazi nekoliko takvih originalnih fotografija, koje je snimio upravo dr. Andrić.

Jedno takvo otkriće dogodilo se početkom ovog proljeća, prigodom pripreme plavanjske manifestacije četvrtih po redu  Dana A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića. Pronađena je, naime, fotografija iz 1958. godine na čijoj poleđini piše: »Izvođači plavanjske operete ‘Na vrbi svirala’ u Somboru.« Uz fotografiju se našla i najava gostovanja Amaterskog kazališta iz Plavne u Somboru, sa svim detaljima o kazališnoj predstavi, ulogama, imenima izvođača, glazbenim dijelovima i sadržaju djela. Naznačeno je i da će se predstava prirediti u Velikoj dvorani HKD-a »Vladimir Nazor« u Somboru 29. studenog 1958., a da operetu izvodi omladina Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Plavne. U svakom slučaju, riječ je o zanimljivim i korisnim mjesnim podacima iz povijesti. 

Tragom fotografije posjetili smo Julku Balgavi (sada Helmlinger), koju smo odmah prepoznali na slici, a od nje smo čuli i imena ostalih osoba i zanimljivu priču o tom događaju: 

»Na fotografiji su pokraj mene Đura Riman, Mariška Klinovski Baćina, Jano Trusina, Cecilija Carić Perišić, a dolje čuče Iva Pakledinac Čikanja, Andrija Klinovski Đeređ i Josip Ružička. To je samo dio naše skupine, a ja sam taj put tumačila ulogu ‘divojke’. Inače, mi  smo često mijenjali uloge u komadu. Radnja operete događa se prije 1914. godine. Prvi čin je u Plavni, drugi u Vukovaru, treći u Subotici, međuigra pokraj Bođana, a četvrti čin opet u Plavni. Iz drugog čina još se uvijek sjećam arije Ilke koju je pjevala Brigita Cvetković Hutflus, koja nije s nama na ovoj fotografiji. U njoj je čika Andrić smislio ove riječi:

Od Plavne do Sombora

svuda nova pisma piva:

iza jednog prozora 

divojka  se skriva.

Lipa divojka Plavanjka,

ravna nije joj Peštanka.

Po nju kada dođu,

po nju kada dođu,

po nju kada dođu svatovi

Bačka kazat će sva:

udaje se Janja,

udaje se Janja,

lipa Janja čika Bonina.

Od Julke smo doznali za još jedan lijep događaj u  vezi s nastupom Plavanjaca u Somboru, a za koji neki mještani ovog sela nisu znali. Josip Ružička, tumačeći svoju ulogu u opereti, svojom pojavom i lijepim glasom toliko je fascinirao jednu djevojku u publici, da je došlo do velike ljubavi koja je okončana vjenčanjem. Eto, tako je djevojka sa somborskog salaša dospjela u dotad njoj nepoznato selo – Plavnu. Nažalost, nijedno od njih dvoje više nisu živi. Za Plavanjce bi bilo višestruko korisno pronaći partituru ove operete i ponovno ju obnoviti, te bi možda na nekim novim gostovanjima dolazilo do sličnih zgoda.

Andrić je svoj zavičaj volio svim srcem, ali ne slijepom strašću, nego ozbiljnim rasuđivanjem. U tome je uvijek nalazio pravu mjeru i zato se u libretu ove operete nalaze i ovakvi  stihovi: 

Subotica i Sombor grad,

to nek’ cili svit zna,

bačke loze su to najlipša

slatka grozda dva.