Arhiv tekstova

Rimsko je carstvo, da bi spriječilo upade barbarskih naroda, prvi put u povijesti izgradilo jedan »globalni obrambeni sustav« nazvan limes, u našem slučaju koristeći dunavsku vodu kao prvu ozbiljnu prepreku za napadače. Uz Dunav, kao kralježnicu, izgrađeno je niz manjih utvrda – burgosa, utvrđenih gradova i vojnih logora kao i puteva za brzo prebacivanje legionara. 

U ovom sustavu obrane važnu ulogu su imali riječni prijelazi, koji su utvrđivani i na lijevoj i na desnoj obali rijeke. Utvrde na lijevoj obali Dunava – contraburgosi su u doba mira postale mjesta razmjene dobara, odnosno trgovine, koja je regulirana i zakonima. Takvi contraburgosi su bili na Titelskom brijegu, a tu je bilo i sjedište riječne flotile. 

 

Ostaci utvrđenja 

 

Ostaci utvrđenja su pronađeni u sljedećim mjestima:  

Cuctium ili: Cuccium (Ilok). Strateški položaj Iloka upućuje na razmišljanje da je tu u sklopu limesa morala biti izgrađena neka utvrda, osmatračnica. Diana Vukičević Samaržija konstatira da se na mjestu današnjeg Iloka nalazilo značajno rimsko naselje i castrum. Prilikom sondažnog arheološkog istraživanja, tijekom 1952. godine, nađen je iz razdoblja Rimskog carstva jedan grob, više natpisa i jedna glava Dioskurida, kao i obrisi neke veće građevine. Na tom je mjestu kasnije podignuta crkva posvećena Blaženoj Djevici.

Acumincum (Slankamen). Sudeći prema arheološkim iskopavanjima, Kelti su na ovom mjestu podigli utvrdu od kamena. Na keltskim temeljima Rimljani su gradili svoju tvrđavu u IV. ili V. stoljeću. 

Taurunom castellum (Zemun). Sam naziv castellum (utvrda) upućuje na to da je mjesto imalo utvrdu, ali u statusnom smislu (u Rimskoj Imperiji) nije bio grad, društveno središte, nego je imalo ruralni karakter. Manja utvrda, čiji su temelji i danas vidljivi, podignuta je za vrijeme cara Valentinijana I. (oko 365/70. godine). Ona je klasični quadriburgium, tj. utvrda kvadratne osnove s okruglim tornjevima na svakom uglu. 

 

Početak vinogradarstva na Fruškoj gori

 

Protekcionizma je bilo i u starom svijetu. Naime, car Dioklecijan je izdao naredbu o zaštiti talijanskih vina i naredio da se polovina vinograda u provincijama uništi. Prema pisanim dokumentima, u III. stoljeću je došlo do bitne promjene u vinogradarstvu u Rimskom carstvu. Naime, tada je car Probus (vladao od 276. do 282. godine) ukinuo zabranu gajenja vinove loze u provincijama. Car je dozvolio da Gali, Hišpani i Britanci mogu zasaditi vinograde i proizvoditi vino. Sam je dao zasaditi probrane vrste vinove loze pokraj svog rodnog grada Sirmiuma na brdu Alma Mons. Prema piscu Aurelius Victoru on je od kuće donio ljubav za obradu vrtova i vinograda i time je želio da njegova rodna zemlja ekonomski procvjeta. Skoro svi autori konstatiraju da je car Probus zasadio prve vinograde u Srijemu na padinama Fruške gore, ali gotovo nitko ne kaže da je on ovu djelatnost platio glavom. Naime, ubili su ga njegovi legionari koji su bili nezadovoljni time što ih je tjerao da krče šume, odvodnjavaju močvare i kopaju kanale za potrebe zemljoradnje. Nakon ubojstva, svi njegovi vojnici zajedničkim radom su mu podigli veliki nadgrobni spomenik na brdašcu na kojem su ga brutalno ubili. Ovaj, u biti, ekonomski pothvat koji je opravdavala blizina tržišta, veliki grad, sjedište careva i carskog dvora sa svitom u Sirmiumu. Naravno izraziti južni položaj vinograda i sama klima je bila isto jedan od razloga osnutka vinogorja. 

Mária T. Bíró smatra da je malo vjerojatno postojanje kontinuiteta između rimske vinske kulture i srednjovjekovnog vinogradarstva. Ako su i postojali veliki vinogradi, u olujama seoba naroda sigurno su uništeni, jer ako je prolazeća vojska spalila žitarice, iduće godine one se mogu ponovno saditi, ali uništeni vinograd najranije za pet godina postaje rodan (T. Bíró,1998/13-16). Gajenje vinove loze postaje ponovno aktualno širenjem kršćanstva, jer se vino koristilo u obredne svrhe. Od izvješća o vinogradima u III. i IV. stoljeću do intenzivne kristijanizacije u Srijemu proteklo je ipak sedamsto godina.