Arhiv tekstova

Između  dvaju popisa stanovništva, za jedno desetljeće, Sombor  je sa svojih 15 sela izgubio više od deset tisuća stanovnika. To znači da je broj stanovnika manji za desetak posto, što Sombor  svrstava među gradove koji su procentualno izgubili najviše žitelja. Popis je zapravo samo potvrdio ono što se u Somboru, a osobito u okolnim selima viđa svakodnevno, a to je da u potrazi za poslom i boljim životom mladi odlaze u veće gradove ili u inozemstvo.

Međutim, taj podatak, osim što se tu i tamo koristi u dnevno-političke, a sada i u predizborne  svrhe,  nikog ozbiljno nije zabrinuo. Nikakav konkretan i suvisao prijedlog o tomu kako zaustaviti smanjenje broja stanovnika nije se čuo, iako su rezultati popisa objavljeni još prije nekoliko mjeseci. 

 

Mađarska i Slovenija »obećane zemlje«

 

Katastrofalna demografska slika  još je lošija ako se broj stanovnika od popisa do popisa usporedi u selima. S 45.792 stanovnika, broj onih koji žive u selima pao je na 39.066, odnosno za više od 6.700. Nema sela  koje u posljednjih deset godina nije ostalo bez stotinu svojih mještana. Pravila nema, i velika i mala, i sela na važnim prometnicama, i zabačena sela uz granicu, sva su suočena s istim problemom – mladi odlaze, sela stare, a smrtnost je davno premašila stopu nataliteta.

Za deset godina Svetozar Miletić (Lemeš) izgubio je skoro 400 stanovnika.  S 3.169 broj mještana Lemeša smanjio se na 2.808. Predsjednik savjeta MZ  »Svetozar Miletić« Aleksandar Vidaković kaže da selo najviše napuštaju mladi između 20 i 30 godina. 

»Mladi odlaze u potrazi za poslom. Najviše ih je otišlo u Mađarsku, druga zemlja je Slovenija, slijede Hrvatska i Crna Gora. Odlaze mladi svih zanimanja i stupnja obrazovanja. Što se tiče infrastrukture naše selo je najuređenije u somborskoj općini, ali problem je što nema posla. Jedino poduzeće u selu PP ‘Klas’ poslije privatizacije desetkovalo je broj uposlenih. Zato je prioritet Savjeta Mjesne zajednice da u selo dovedemo barem jednog stranog investitora ili da ponovno oživimo Lemeške toplice kako bismo uposlili 50 do 100 ljudi«, kaže Vidaković. Po svom položaju, na putu Sombor – Subotica i na raskrižju puteva prema Stanišiću i Riđici, za Lemeš se  može reći da za razliku od nekih drugih somborskih sela ima dobru poziciju, ali samo to nije dovoljno da bi ljudi i ostali u selu. Oni traže posao, plaću, egzistenciju i odlaze u potrazi za tim. 

Bački Breg, jedno od najmanjih somborskih sela, s 1.388 stigao je do brojke od 1.158 mještana. U postotku to je oko 20 posto manje stanovnika. I ovdje ista priča, ljudi odlaze jer posla nema. »Rijetko tko danas odlazi u Sombor, jer posla nema ni u Somboru, nego idu u Novi Sad ili Suboticu. Neki krenu i put inozemstva«, kaže vijećnik u skupštini Grada Sombora iz Bačkog Brega i kandidat DSHV-a i na predstojećim lokalnim izborima Adam Tubić. Prema njegovim riječima u Bačkom Bregu je nekada radio pogon tiskare »Vojvodina« iz Bezdana, ali je on kao i cijela tiskara prestao raditi. Nemaju Brežani velike koristi ni od toga što se njihovo selo doslovce naslanja na državnu granicu s Mađarskom, odnosno Europskom Unijom.  »Što se tiče posla u državnim tijelima, a koji su vezani za granicu, tri Brežanina rade u pograničnoj policiji, a jedan na carini«, kaže Tubić. Nadaju se u Beregu da bi neke koristi mogli imati od proširenja graničnog prijelaza i za teretni promet do 10  tona. O tom proširenju govori se godinama, međutim cijela je priča na »dugom štapu«, toliko dugom da ju u ovoj predizbornoj kampanji ne koriste ni političari. Zasad postoji samo projekt proširenja ceste od Sombora do Bačkog Brega. Procjena da bi izgradnja ceste stajala oko 700 milijuna dinara, odnosno oko sedam milijuna eura jasno pokazuje da će ideja o proširenju graničnog prijelaza još sačekati.

Njegovateljice u Njemačkoj

 

Bački Monoštor se proteklih godina afirmirao kao mjesto za turiste i ljubitelje prirode koji su u selu ostavili i nešto novca, no to nije dovoljno da zadrži ljude. Selo je 2002. godine imalo 3.920 stanovnika, a prema posljednjem popisu ih je 3.524. »Poljoprivreda je uništena, zatvoreno je i brodogradilište, jedina tvrtka u selu. Žene iz sela snalaze se tako što odlaze u Njemačku gdje njeguju i brinu se o starijim ljudima. Dosta ljudi iz Monoštora otišlo je u Hrvatsku, gdje radi u ugostiteljstvu ili na nekim drugim poslovima. Idu ljudi bilo kamo samo da zarade neki dinar«, kaže Stipan Turkalj, zanatlija iz Bačkog Monoštora koji i sam razmišlja da krene negdje van u potrazi za poslom. Nada onima koji su ostali u selu, a nemaju posao je početak rada austrijske tvrtke »Monometal«.  »Počela je raditi prva skupina od 11 radnika. U naredna dva mjeseca  bit će ih 30, a ukoliko se ostvare planovi, do kraja godine broj radnika mogao bi dostići i stotinu. Gradnja tvornice počela je 2008. godine, ali planove za pokretanje proizvodnje prekinula je kriza čije je posljedice trpio i austrijski ulagač«, kaže konzultant austrijskog vlasnika »Monometala« Zoran Miler. 

Nove tvorničke hale u selima u domeni su znanstvene fantastike, ali su napuštene i zabravljene nekadašnje tvornice sasvim uobičajena slika. U Bezdanu, koji je slovio za veliko i prosperitetno selo, propala je ugostiteljska tvrtka »Turist«, tiskara »Vojvodina«, brodogradilište »Dunav«, a jedinstvenoj tkačnici damasta »Novitet-Dunav« prijeti stečaj. Kao značajna investicija, ne samo za Bezdan, nego i za Sombor, godinama se najavljuje pristan na Dunavu, koji bi trebao biti prva stanica za putničke brodove na ulasku u našu zemlju. Investicija i pored puno utrošenog novca još nije završena, a neizvjesno je i hoće li biti, pa kao utopija djeluje Master plan razvoja turizma Gornjeg Podunavlja u kome je procijenjeno da bi  umjesto sadašnjih milijun eura ukupan prihod mogao biti deset puta veći, a broj direktno uposlenih Somboraca u turizmu bi se mogao povećati sa sadašnjih 300 na više od tisuću radnika. Realnost je da je broj stanovnika Bezdana, koji bi od turizma trebao imati najviše koristi, s 5.263 pao na 4.730.

Slična, gotovo ista priča može se ispričati i u Stanišiću, Riđici, Čonoplji, Aleksi Šantiću i ostalim mjestima iz okolice Sombora. I tako se dolazi do cifre s početka ovog teksta – 6.700 izgubljenih ljudi u somborskim selima.