Arhiv tekstova

Koji su razlozi nepoznavanja srednjeg vijeka na našim prostorima? Na ovo jednostavno pitanje odgovor je složen i počesto kontroverzan, jer neki suvremeni autori imaju sasvim drukčija tumačenja povijesnih zbivanja. Međutim, svi se rado pozivaju na vremena kada je Srijem bio dio Ranorimskog carstva. Bez neke veće pretencioznosti i ulaženja u detalje opisat ćemo kratku povijest prostora Srijema sve do današnjih dana. Iz ovog opisa, već će se nazrijeti zašto se srednji vijek u Srijemu »najčešće zaboravlja«. 

 

Nova provincija –Pannonia

 

Srijem je na početku I. stoljeća naše ere »civiliziran« kada je uključen u Rimsko carstvo. Rimljani su pod vodstvom Tiberija, pastorka cara Augusta, pokorili u Bačkoj slobodna keltsko-dačanska plemena, a u Srijemu pripadnike ilirskog plemena Panone. Osvajanja su završena 14. godine, granica (limes) antičkog Rimskog carstva postala je rijeka Dunav. Teritorij koji je bio preko limesa, nastanjen Sarmatima, Rimljani su nazivali Terra Barbaricum – Barbarska zemlja. Nova provincija je nazvana Panonija (Pannonia). Između 69. i 79. godine car Vespazijan (Vespazijanus) započinje izgradnju utvrda duž linije limesa i formira dvije nove »colonie«. To su Siscia (Sisak) i Sirmium (Srijemska Mitrovica). Kolonije su bile nastanjene rimskim građanima, uglavnom   legionarima-veteranima. Oni su dobivali placeve za kuću i određenu površinu poljoprivrednog zemljišta. Rimske legije su bile profesionalne, plaćene vojne jedinice, sastavljene od rimskih građana. Nakon 16 godina, kasnije 20 godina službe, oni su stjecali gore pomenuta prava. 

Legije su obično podupirale pomoćne čete, sastavljene od Barbara. Plaća pomoćnih vojnika bila je manja od legionarske, a rok službe dulji i trajao je 25 godina. Pri otpuštanju iz vojske stjecali su rimsko građansko pravo, što je u to doba bila velika stvar. Legije stacionirane na novoosvojenom području, u slobodno vrijeme, tj. kada nisu vježbali ili stražarili, morali su graditi ceste, mostove, vodovode, kanale.  

 

Upravna podjela provincije 

 

Za vrijeme rata s Dačanima 101. i 106. godina car Trajan (Traianus) vrši upravnu podjelu provincije Pannonia na dva dijela: Pannonia superior i Pannonia inferior, gdje je pripadao i Srijem. Između 293. i 295. godine provincija Pannonia se dijeli na četiri upravna djela: Pannonia Prima, Pannonia Secunda, Valeria i Savia. Upravni dio Savia je obuhvatao područje današnje Slavonije i Srijema, od Siska do Slankamena, a naznačajniji gradovi su bili Siscia, Mursa (Osijek), Cibalae (Vinkovci), Sirmium, i Bassiana (Ruma). Duž Dunava su se nalazila rimska utvrđenja: Cuccium (Ilok), Acumincum (Slankamen), Taurunum castellum (Zemun). Vojni logori su bili Singidunum (Beograd) i Viminacium (Kostolac) u provinciji Mezija.

Za naše razmatranje svakako je najvažniji grad Sirmium. »Vrijeme u koje je nastalo gradsko naselje ne da se precizno odrediti. Sirmium nije osnovan, on je nastajao na Savi, na jednoj od ranih prirodnih komunikacija, između Akvileje na Jadranskom moru i Podunavlja« tvrdi Miroslava Marković, koja je napisala iscrpni rad o antičkom Sirmiumu. Sirmium je osnovan kao »colonia«, a ne kao vojni logor i zato nema karakterističnu kvadratnu osnovu. Njezina osnova je organska, ali može se iščitati ortogonalna, pravokutna osnova nekadašnjih ulica. Iako Sirmium nije bio vojni logor, bio je značajna vojna baza u vrijeme ratova na Dunavu. S vremena na vrijeme, tu su boravili i neki rimski carevi.

Početkom trećeg stoljeća, 313. godine, car Konstantin Veliki izdaje »Milanski edikt« kojim se kršćanstvo diže na rang službene državne religije. Ovaj čin će odrediti daljnju sudbinu cijele Europe, ali i sudbinu stanovnika Srijema. U vrijeme cara Konstancija II. (337. – 361.) Sirmium je postao središte arijanstva, ne samo u Iliriku nego u cijelom Carstvu. Sirmium kao ranokršćansko sjedište je značajan, a poznato je više kršćanskih mučenika iz ovog grada, npr. Irenej i Demetrije, po komu je grad i dobio svoje današnje ime.