Arhiv tekstova

Stupaj naprid, mili rode!

Drž se knjige i slobode

Da i na nas sunce sine,

Da nestane pomrčine.

 

Što je naše nek nam milo

Kao što je majki bilo

Kad nas mlikom odgojila

I Bunjevcem porodila.

 

Budmo složni dok nas traje!

Tako ćemo dostić raja

Ako ćemo ljubit svoje,

A poštivat tuđe što je.

 

Dakle, složno draga braćo,

Dok je nas i našeg traga,

Ljubav nek nam bude žarka

Jer nas rodi slavna majk

 

Staniša Neorčić je rođen 1868., a preminuo 1926. godine. Bio je podrijetlom iz siromašne subotičke obitelji iz Gata, a nakon svršene pučke škole izučio je brijački zanat, kojim se bavio sve dok nije postao član uprave Pučke gazdačke banke i bankarski činovnik. Vrsni orator, Neorčić je taj dar obilato koristio u manifestiranju svoga domoljublja i političkog angažmana. Usprkos političkoj bliskosti s istomišljenicima mađarske buržoazije i peštanske vlade u sputavanju političkih težnji hrvatskog pučanstva u Subotici i okolici, Neorčić je svojim osobnim radom i umješnim političkim govorima stekao nemalu popularnost i povjerenje građanstva. Kao talentirani pučki pjesnik (na tragu prvog takve vrste u našem korpusu – Šime Ivića) zadobio je naklonost predstavnika vlasti, ali je te pogodnosti koristio za poboljšavanje egzistencijalnih uvjeta mnogih bunjevačkih Hrvata. Posebice se isticao u pjesmama socijalnoga naboja (»Poslidnja utiha sidoga radnika«, primjerice).