Kultura

Trukuj ti bać-Ivo

Bać-Iva se baš navadijo na trukovanje. Lipo se otpravijo, pa mu slova na mašine iskaču sve brže i brže. Bome, počeli mu se i javljat koikaki. Te, bać-Ivo, pročito sam to i to, te pročito sam no i no. Samo, znade se ko se kako javlja. Mali ljudi, naki ko što je i on, kažu mu da je baš lipo što kogod i kadgod smije natrukovat no što on trukuje. Eto, kažu, baš si to lipo natrukovo, ko da si mi iz srca iščupo, samo, ja to ne znam tako nakitit. Ni što triba da pazu na red, kogod da se uneredijo, samo ništa vazdan pazu šta to bać-Iva radi. Šta će, vada jim tako kažu njevi. A više put mu nako ko malo u šale, rekli i da ne mora baš svud turat nos, jel bi koišta moglo malo i zasmrdit, a onda, zna se, po nosu bi mogo dobit naj čiji je najbliži. Najlipše se nasmijo kad se sa familijom vratijo iz Opatije. Bili jedno dvi nedilje kod ženinoga čike, pa kad su se trefili, naj držo pendrek za pojasom, pa ko naslonijo ruku na njega i dosađiva se, veli mu, vada opet kroz šalu, da baš lipo trukuje, kad su mu ni za koje trukuje, cilu familiju poslali zabadva na more. Bome, ni njegovi veliki, opet, nisu baš uvik voljili sve što bi on natrukovo. Al tapšali su ga po ramena, pa još kad ji gledu ni malo veći od nji, sve se istopu od milina, jedino se nako dosta oštro, a kadgoda  pomalo i tužno znadu zagledat u njega. A usta bi jim, da ni ušiju, napravila cili krug kolikogod jim glave bile velike. Samo bi jim oči ostale nikake mutne, ladne. »Ko zna, možda se sumiru zbog čegagod što je bilo kadgoda prija, a nisu baš najbolje oprali ruke, pa se boju da štogoda ne ufleku. A ko zna i koliko su jim čiste gaće i brog čega, pa se boju da i to ne dojde u divan, ko će ji znat? A ne bi baš jako voljili da to znade puno čeljadi«, kaže bać-Iva njegove. „Ta idi, Ivo, vada vidiš šta je od nji natrukovano u ni novina što nam ji dilu prid crkvom, vidiš da su to naši najveći, da na svitu ni nema veći od nji, vada ji ni što su od nji trukovali poznaju bolje neg Ti. Neće vada svako ko ti uvik gledat ništa i nikoga naopako«, miri ga njegova. »Hm... možu oni bit i naši i njevi, al kad se sitim čiji su bili do pri nikoliko godina ne bi se baš mogo zakunit jesu li i koliko su moji. A i kad bi se štogoda priokrenilo, istom onda bi se pravoga vidlo ko je čiji!«, ne da se bać-Iva, jel ščim se otpravi divan od nji, oma ga počme derat ljutina, pa ne može ni beknit, neg samo jako glasno duše kroz nos. I onda, što je još bolje, što je duže i više trukovo, taki svakaki su ga sve više počimali tapšat po ramenu. I  livomu i desnomu. A niki i livom i desnom, sve se otecavali ko će više i dužje. Istom potli je vidijo da je to samo prid drugima i da je to samo istom nako. Samo, kad su ga tapšali ni veliki i ni najveći, znali su ga lipo i podbost, da mu je sve bučilo još puno vrimena potli tapšanja. Ajd da je rame, al duša. Koliko je samo put potli takoga tapšanja sorovo bać-Ivin Taksa, a siroma ni kriv, ni dužan. Bać-Iva bi se naslonijo na vraca od stražnjega dvora, jako se zaštodiro, š vrimena na vrime bi tako otpljunijo, da se prav digne po metera, a Taksa ko Taksa, samo bi mu se umiljavo oko noga, dok ne bi dobijo taki šljokac, da otfrkne do šljive. Pa opet, kolikogod mu bilo teško, ne mož reč da bać-Iva ni bijo zadovoljan trukovanjem. »Bome, ženo, baš voljim trukovat. Nek je i zabadva, kad vidim da je zabadva još puno toga. Eto, dite nam lane išlo u cimu pri Kirbaja, a novce dobilo potli Božića. Eno i komšinica se cilu jesen i zimu smrzavala u ladnjače, a novce će, ako Bog da, dobit za Kirbaj. Pa eto i ti, svaki dan uredno ideš u tu tvoju fabriku, a već po godine nisi dobila ni filera«, kaže on njegove. E, tu je već metnila ruke na bokove, oma je zno šta će bit. Samo je promrndžala ništa što ni razumijo, digla nos do plafona i šljoknila mačka što je se moto oko nogu. »Eto ti ti tvoji! Samo žuru na koikake koferencije, tako najlakše zaradu nadnice, a za nas ji ni malo ni briga, nisu nas nigdi ni spomenili, ko da ni nismo naši! A saće izbori, onda će nas opet lipo tapšat po ramena, usta će jim bit puna meda i samo će nam divanit koliko će nam bit bolje ako ji opet izbirnemo da idu pod ruku sonima najvećima i da lipo slušu i radu kako oni kažu«, izalje njegova svaj jad i jid, a bać-Iva je samo izdunijo bukaricu katarke i ošo naranit Taksu, on barem ne zna pripovidat.

Najave

30. 05. – Komedija »Zajednički stan« u Subotici

D. B. P. | 30. svibnja 2026.

U okviru projekta Teatar u Kolu, u subotu, 30. svibnja, u HKC-u Bunjevačko kolo gostovat će predstava Zajednički stan, nastala u produkciji Kulturnog centra Vlastimir Pavlović Carevac i Amaterskog pozorišta Žanka Stokić iz Velikog Gradišta.

30. 1. – 1. 6. Snimi kratki film mobitelom o materijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji

(ZKVH) | 1. lipnja 2026.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata raspisuje nagradni natječaj za učenike srednjih škola

SNIMI KRATKI FILM MOBITELOM O MATERIJALNOJ KULTURNOJ BAŠTINI HRVATA U SRBIJI 

Predstavite materijalnu kulturnu baštinu svoje sredine!

Natječaj traje od 30. siječnja 2026. do 1. lipnja 2026.

05. 06. – Književni salon s Lajčom Perušićem

D. B. P. | 5. lipnja 2026.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organizira Književni salon na kojem će biti predstavljena poetska zbirka Lajče Perušića Vrijeme u čaši.

06. 07. - 11. 07. XV. Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu

H. R. | 11. srpnja 2026.

Seminar bunjevačkog stvaralaštva, koji se organizira petnaesti put, bit će održan od 6. do 11. srpnja u Tavankutu u organizaciji HKPD-a Matija Gubec. Tema ovogodišnjeg seminara je Dužijanca.