Arhiv tekstova

Značajne promjene u husarskim pukovnijama započinju početkom 70-tih godina 18. stoljeća kada dolazi do promjene propisa u svezi s naoružanjem i odijevanjem, gdje se točno određuju tipovi oružja i odora. Najznačajnije promjene vidjele su se u promjeni pokrivala za glavu gdje kalpake od krzna, koji su predstavljaju stoljetnu tradiciju, zamjenjuje »čako«, visoka vojnička kapa od kože. Ostali dijelovi odjeće razlikovani su po boji u zavisnosti od pukovnije, dok su boje odjeće u graničarskim pukovnijama namjerno ostale međusobno usklađene. Sve graničarske pukovnije su nosile crvene hlače, dok je boja dolama i kaputa bila zelena, ali različitih nijansi. Pripadnici karlovačke i varaždinske pukovnije su imali dolame i kapute boje zelene trave, banska pukovnija čelično zelene boje, dok je slavonska pukovnija imala dolame i kapute papagaj zeleno. Od naoružanja jedinstveni konjički karabin uvodi se u sve husarske pukovnije 1770. godine, njegova dužina je iznosila 90 cm, a kalibar 18,3 mm. Karabin se nosio s cijevi prema dolje zakvačen o grudni remen, u zasebnoj torbici nošeni su naboji i prateća puščana oprema. Po propisu je svaki husar posjedovao i dva pištolja duljine 45 cm čiji je promjer kalibra bio kao kod puške, pištolji su se nosili u futrolama obješenim o unkaš (prednji i zadnji uzdignuti dio sedla). Godine 1768. uveden je jedinstveni tip sablje za sve pripadnike husarskih postrojbi. Sablje na čijem je sječivu bio ugraviran habsburški orao proizvodile su se u Pottensteinu (Njemačka) i austrijskom Weitzu. Sječivo je bilo jednako na svim sabljama, no postojala je razlika u opremi, odnosno dekoraciji sablje, koja je ovisila od položaja u pukovniji. Časnici u tom periodu nisu imali tipizirane sablje.

 

Promjene u pješaštvu

 

Promjene u pješaštvu započinju 1808. godine promjenama u odijevanju, gdje se nova odora sastoji od kape tipa »čako«, prsluka bijele boje, dok je vojni haljetak (kaput) bio tamnosmeđi čime su se graničarski pješaci razlikovali od ostalih pješaka kod kojih je bijela boja bila dominantna. Vojne hlače su bile plave boje ukrašene žuto-crnim gajtanima, dok je zimi graničar dobivao kao dodatak odori rukavice bez prstiju i ogrtač. Kao oružje koristi se puška M. 1798 s trobridnom bajunetom.  Model puške M.1798 predstavlja poboljšani model »legendarne« francuske puške modele 1777, čiji je domet bio više od 250 metara, za razliku dometa od 100 metara koji je imala većina drugih pušaka. Razlika između »modele« 1777 i M.1798 je bila u kalibru, sustavu za nišanjenje i sustavu za paljenje barutnog punjenja.

 

Početak hrvatskog domobranstva

 

Poraz habsburške vojske kod Koniggratza 1866. godine (Austrijsko-pruski rat) doveo je do značajnih promjena u samoj monarhiji kad je Habsburška Monarhija putem Austro-ugarske nagodbe 1867. godine pretvorena u Austro-Ugarsku Monarhiju. To je dovelo i do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine. Jedan dio ove nagodbe uvjetuje osnivanja hrvatskog domobranstva, a u nekoliko točaka reguliraju se pojedini uvjeti poput obilježja na odorama, zapovjednog jezika te naziva domobranskih postrojbi. Nakon nagodbe na području hrvatske postoje četiri pješačke i konjičke bojne: 79. bojna – Varaždin, 80. bojna – Zagreb, 81. bojna – Virovitica, i  82. bojna sa sjedištem u Vinkovcima. Nakon 1873. godine osnivaju se još osam domobranskih bojni: 83. – Sisak, 87. – Gospić, 88. – Ogulin, 89. –Švarča, 84. – Bjelovar, 90. – Glina, 91. – Nova Gradiška i 92. – Srijemska Mitrovica, kao i domobranskih dočasničkih škola u Zagrebu, Karlovcu i Srijemskoj Mitrovici.

 

Odore i naoružanje  domobrana

 

Domobranska kapa 1868. godine je bila tipa »Mutzer« crvene boje s ispisanim brojem pukovnije na desnoj strani. Ova je kapa nakon 1873. godine zamijenjena plavom kapom s kožnim štitnikom. Gornji dio vojničke odore je bio plave boje s crvenim detaljima, dok su hlače u cjelini bile crvene boje, a umjesto čizama nošene su vojničke cipele. Jedan od glavnih razloga austrijskog poraza u Autrijsko-pruskom ratu je bio što su austrijski vojnici koristili puške s punjenjem na prednjoj strani cijevi - takozvane sprednjače, dok su pruski vojnici bili naoružani novim puškama - takozvanim ostragušama, koje su se punile sa stražnje strane, odnosno kroz zatvarač. Glavna odlika ostraguša je bila tri do četiri puta veća brzina punjenja, odnosno paljbe, kao i novi sustav uporabe udarne igle za aktivaciju barutnog punjenja, za razliku od austrijskog perkusionog sustava aktivacije barutnog punjenja. Ove prednosti su omogućavale uporabu puške u klečećem i ležećem stavu. Nakon rata Austrijanci prerađuju stare modele »sprednjača« Wanzel u »ostraguše« i ubrzo proizvode pušku »ostragušu« Werndl M.1867. Velika većina domobranskih postrojbi je posjedovala pušku novog tipa Werndl, a samo nekolicina postrojbi prerađeni i osuvremenjeni stariji tip Wanzel. Svaka puška je imala bajunetu sa zakrivljenim sječivom. Ove bajunete po prvi put imaju i dršku - zato su se mogle koristiti i kao ratni nož, a ne samo kao oružje za ubadanje pričvršćeno za vrh puške.