Arhiv tekstova

U članku Mirka Štefkovića, tajnika Subotičke biskupije, »Shvatiti na odgovarajući način«, pisac članka želi poručiti svima onima, koji se poput Pučke kasine 1878. bave tematikom povrata crkvene imovine, tj. Zadužbine biskupa Lajče Budanovića, kako je dosta dizanja prašine i da mu je dosta pijeska u očima. Posebice se osvrnuo na izjavu Josipa Ivankovića u intervjuu danom listu Hrvatska riječ u broju 305 od 9. siječnja 2009. godine.

Pučka kasina 1878. je prozvana iznijeti svoje stavove, zalaganje i radnje poduzete u svezi s vraćanjem imovine Zadužbine biskupa Lajče Budanovića isključivo Rimokatoličkoj crkvi. Žao nam je što vlč. Mirko Štefković, tajnik Subotičke biskupije, nije u cijelosti shvatio i ušao u problematiku vraćanja ove imovine, nego je bezrazložno napao Pučku kasinu 1878. smatrajući da Pučka kasina 1878. po ustaljenom klišeu poteže pitanje vraćanja imovine Crkvi. Vlč. Mirko Štefković smatra da je zalaganje Pučke kasine 1878. za vraćanje imovine Crkvi ispad, te da podignuta prašina već svima dovoljno grebe oči, ne navodeći pri tome tko su to svi.

Nama u Pučkoj kasini 1878. dobro je poznata procedura vraćanja crkvene imovine te smo se u tom smislu i zalagali i zalažemo se onoliko koliko je to moguće. Ne vidimo što je to u našem zalaganju tako loše da bi nas se trebalo okvalificirati onako kako to vlč. Mirko Štefković čini.

Pučka kasina 1878. nikada nije, niti će ikada svojatati imovinu Rimokatoličke crkve, odnosno uvijek je smatrala da se imovina iz Zadužbine biskupa Lajče Budanovića ima vratiti Rimokatoličkoj crkvi. Ta će imovina sigurno biti vraćena Rimokatoličkoj crkvi i služit će potrebama Slavena katolika na području Bačke, Baranje i Banata, kako je biskup Lajčo Budanović, osnivač Zadužbine, odredio njenu svrhu.

Pokojni vlč. Lazar Ivan Krmpotić je došao u posjed kopije oporuke biskupa Lajče Budanovića. Nije mi poznato postoji li i zna li se gdje je original oporuke. Ukoliko to zna vlč. Mirko Štefković, najljepše ga molim da nam ga prikaže. Tragom te oporuke sam vlč. Lazar Ivan Krmpotić, te članovi Pučke kasine 1878. dolaze do dijela potrebnih dokumenata kojim se dokazuje postojanje Zadužbine biskupa Lajče Budanovića, a većinu potrebnih dokumenta sakupio je pok. vlč. Josip Temunović. U dogovoru s Pučkom kasinom 1878., odnosno s vlč. Lazarom Ivanom Krmpotićem, napisane su veoma vrijedne knjige: Zadužbina biskupa Budanovića i Subotička matica. Pučka kasina 1878. je bila izdavač ovih knjiga, i ne samo to – ona je u cijelosti financirala objavljivanje ovih knjiga. Svakako najveća zahvalnost pripada vlč. Josipu Temunoviću, čija je silna želja bila vratiti zadužbinsku imovinu onome od koga je oduzeta.

Zadužbinska imovina su: kuća i dvorište u Subotici, Braće Radića 9, koja je prodana i u kojoj se sada još uvijek nalazi kino, te prodavaonica dječjih igračaka, kiosk i dr., kuća i dvorište u Subotici, Harambašićeva 5, kuća i dvorište u Subotici, Harambašićeva 7, kuća i dvorište u Subotici, Matije Gupca 8 i 10, u bajmočkom ataru 54 kj. zemlje i u ataru Svetozara Miletića 53 kj. zemlje. Svakako je to danas veoma vrijedna imovina.

Imajući u vidu tko je vlasnik, a tko korisnik zadužbinske imovine Pučka kasina 1878. se zalagala da se ta imovina što prije vrati stvarnom vlasniku, te da se koristi onako kako je to u oporuci želio biskup Lajčo Budanović.

Pitam vlč. Mirka Štefkovića, što je loše u zalaganju Pučke kasine 1878. za povrat ove imovine i je li zalaganje Pučke kasine 1878. za objavljivanjem dvije spomenute knjige loš potez, te je li bilo potrebe da se tako piše o Pučkoj kasini 1878.?

Ja sam u dva navrata pisao u »Subotičkim« u svezi s vraćanjem i prodajom zgrade Subotičke matice (u to vrijeme zgrade u kojoj je bilo smješteno kino Zvijezda) u Subotici, Braće Radića 9. Tekstovi su objavljeni u tim novinama 7. lipnja 2007. godine i 21. prosinca 2007. godine. Svoje mišljenje i stavove iznio sam kao član Pučke kasine 1878 i kao član Zadužbinskog odbora kojeg je DEKRETOM imenovao msgr. dr. Ivan Penzeš, subotički biskup dana 4. travnja 2003. godine.

»Čvrsto uvjeren da dolazi vrijeme kada će se moći u potpunosti ostvariti namjera i želja biskupa Budanovića glede njegove Zadužbine, donosim sljedeći DEKRET kojim oživljavam Zadužbinu biskupa Lajče Budanovića, koja je crkveno-pravno ustanovljena osnovnim listom iz 1941. godine i oporukom iz 1942. godine, a s crkvene strane nikad nije ukinuta, nego je višom silom njen rad onemogućen oduzimanjem cjelokupne imovine, osim zgrade u Harambašićevoj 7. Želim da se sve u potpunosti ostvari po želji osnivača. U tu svrhu, snagom ovog dekreta, imenujem Zadužbinski odbor od šest članova, koji će stvar voditi do potpunog ostvarenja: msgr. Bela Stantić, preč. g. Julije Bašić, vlč. Josip Temunović, mr. Ivan Rudinski, Dražen Prćić, pravnik, Milka Filipović, pravnica. Ovaj Zadužbinski odbor će raditi do potpunog ostvarenja Zadužbine, a onda će se oblikovati nova radna tijela i napraviti statut i pravila rada.« U cijelosti sam citirao dekret.

Napominjem da sam danas dopredsjednik Pučke Kasine 1878. a u vrijeme donošenja dekreta bio sam predsjednik. Na strani 137 i 138 knjige »Subotička matica« prikazan je pravilnik »Subotičke matice« kao zadužbinskog odbora, koji je biskup Lajčo Budanović proslijedio upravi »Subotičke matic«, gdje stoji kako su, između ostalih, članovi Upravnog odbora i predstavnici Bunjevačkog odjela, subotičkog Katoličkog kruga, Hrvatske kulturne zajednice i Pučke kasine, svaki s po jednim glasom. Taj dokument je od 27. ožujka 1941. godine. Koliko znam, od navedenih institucija ili udruga danas jedino postoji Pučka kasina 1878., koja je sljednik Pučke kasine osnovane 15. prosinca 1878. godine. Zato sam ponosan što me je msgr. dr. Ivan Penzeš svojim dekretom imenovao u Zadužbinski odbor. Zadužbinski odbor je radio ono što mu je i bilo naloženo da radi. O radu Zadužbinskog odbora moguće je saznati uvidom u zapisnike o održanim sjednicama.

Nakladnik knjige »Zbornik radova o biskupu Lajči Budanović« bio je Zadužbinski odbor Zadužbine biskupa Lajče Budanovića, a urednik vlč. Josip Temunović. U Zborniku je dosta prikaza o Zadužbini biskupa Budanovića. U referatu »Zadužbina biskupa Budanovića« Milka Filipović-Ljubić daje pravni status Zadužbine biskupa Lajče Budanovića, te uspoređuje danas važeći Zakon o zadužbinama, fundacijama i fondovima s dokumentacijom sakupljenoj u knjizi Josipa Temunovića i formulira mišljenje kako bi i pod kojim uvjetima Zadužbina mogla »oživjetis« i djelovati, kako je to bila želja iz oporuke biskupa Budanovića. Na kraju referata Milka Filipović-Ljubić navodi: »U savjesti smo obvezni obnoviti zadužbinu, a time ujedno obnoviti i sačuvati uspomenu na jednog velikana, zaslužnog i u  narodu omiljenog čovjeka i dobročinitelja, svećenika i biskupa Lajču Budanovića.«

Sve što sam naveo, i ne samo to, navelo me je da se zalažem za što brži povrat imovine Zadužbine biskupa Lajče Budanovića, prema svojim mogućnostima. Smatram da se zalaganje Pučke kasine 1878. ne treba i ne smije shvatiti onako kako to u članku navodi vlč. Mirko Štefković, da je to dizanje prašine od koje svima grebu oči. Pučka kasina 1878. naravno nije mogla raditi i uraditi ono što joj vlč. Mirko Štefković spočitava da je trebala. Službene zahtjeve za povrat imovine mogao je i može  podnijeti vlasnik, nasljednici ili ovlašteni. Pučka kasina 1878. nije ta, jer ju Katolička crkva nije ovlastila, niti ju je trebala ovlastiti. Nadam se da će se ipak pozitivno shvatiti i ocijeniti uloga i zalaganje Pučke kasine 1878. u vraćanju imovine, koju je činila Zadužbina biskupa Lajče Budanovića, koja se treba i mora vratiti Katoličkoj crkvi.

mr. Ivan Rudinski, 

dopredsjednik Pučke kasine 1878.