Arhiv tekstova

Čitanje. U današnjem svijetu elektroničkih medija lijepa tiskana riječ često zna biti potisnuta sve većim utjecajem suvremenog »nemanja vremena«, ali ipak literarno-književna djela uspijevaju pronaći put do svojih čitatelja. Da bismo mogli čitati i stvaraoce drugih naroda pomažu nam prevoditelji, koji svojim umijećem i poznavanjem drugih jezika prenose umjetnički izraz autora koji su odlučili učiniti čitalački dostupnima. Subotičanin Matija Molcer (1935.) dugogodišnji je prevoditelj hrvatskih autora na mađarski i njemački jezik, a zahvaljujući njegovoj umjetničkoj multitalentiranosti »hrvatska riječ« pronašla je put do brojnih čitatelja na ova dva jezika.

»Prevođenjem se bavim već mnogo godina, točnije od konca šezdesetih prošlog stoljeća, kada sam preveo, točnije prepjevao knjigu pjesama Jakova Kopilovića ‚Medaljoni‘ (Medaliak). Najveći utjecaj  na moje daljnje stvaralaštvo u domeni prevođenja učinio je Lazar Merković od kojeg sam ‚učio tajne‘ ovoga svojevrsnoga literarnoga zanata«, kazuje Molcer o svojim prevoditeljskim početcima.

Kako sam kaže, isprva je mnogo čitao druge prevoditelje i analizirao način njihova rada i odnosa prema originalnom djelu kojeg prevode, te zamijetio kako se većina vrlo nemarno, pa čak i bezobzirno, odnosi prema tekstovima na kojima rade i koji na drugom jeziku uopće nemaju smisla s originalnom idejom autora. Kako je i sam pjesnik, ali istovremeno i skladatelj, Molcer je uvijek nastojao ponajprije uhvatiti ritam, melodiju i harmoniju pjesme koju bi prevodio s hrvatskog i pokušao je što vjernije prenijeti na mađarski i njemački jezik.

HRVATSKI I DRUGI JEZICI: »Konkretno govoreći, dosta je teško i složeno pronaći sličnosti između hrvatskog i mađarskog jezika, dok je, primjerice, prijevod s hrvatskog na njemački jezik u velikoj mjeri pristupačniji za rad. Imate situacije kada je za tri riječi u hrvatskom ili njemačkom jeziku na mađarskom dovoljna jedna jedina riječ, što u najboljoj mjeri ocrtava karakterističnost mađarskog jezika. Izuzetno cijenim nastojanje hrvatskog jezika za očuvanjem vlastitih riječi, sa što manje rabljenja tuđica, jer se samo tako može postići čistota i osobnost, a uvijek se i prilikom prijevoda nastojim držati tog načela«.

Kao najdražu, Molcer ističe tzv. misaonu poeziju, a za primjer navodi ponovno Lazara Merkovića i  njegov ciklus pjesama »Između dva kamena«, za koji smatra kako je jedan od njegovih najboljih prijevoda na mađarski jezik, ali koji je zbog političkih razloga u sedamdesetima dugo bio daleko od javnosti, te dodaje i prijevod na njemački »Bez svlaka mraka«, autora Tomislava Žigmanova, konstatirajući kako mu je često znatno lakše prevoditi hrvatski na njemački nego na mađarski jezik.

KAKO NASTAJE PRIJEVOD: »Djelo najprije pročitam i ‚pustim‘ ga u sebe, te ono počinje svoj drugi život u mojim nastojanjima da ga prevedem što autentičnije i vjernije osnovnoj autorovoj zamisli. Isprva prevodim najlakše dijelove i slično atletičaru na duge pruge, postupno hvatam zalet prema finišu. U biti vrlo brzo prevodim, jer nemam mira dok ne zgotovim započeti posao na određenom djelu. S obzirom kako u najvećoj mjeri, gotovo isključivo prevodim poeziju, pjesme na kojima radim postaju mojom cjelodnevnom preokupacijom i jednostavno živim s njima.

Mnoge pjesme sam i uglazbio, te prilagodio potrebama određenog ritma i melodije za kazališne komade na kojima sam radio, što mi je dodatno pomoglo u ‚učenju‘ prevoditeljstva«, ističe Matija Molcer i nastavlja:

»Za vrijeme Janosa Urbana, glasovitog mađarskog književnika koji je obnašao mjesto glavnog urednika časopisa za kulturu i umjetnost ‚Uzenet‘, a potom i Zoltana Devevarija, dobivao sam puno literarnih zadaća za prijevod na mađarski jezik, ponajviše subotičkih pjesnika koji su stvarali na hrvatskom jeziku. Za potrebe objavljivanja u časopisu preveo sam: Jakova Kopilovića, Balinta Vujkova, Lazara Merkovića, Milovana Mikovića, Ivana Pančića, Petra Vukova, Slavka Matkovića, Pavla Bačića, Zvonka Sarića, Zvjezdana Asića, Mariju Došen, Tomislava Žigmanova, Mirka Kopunovića, Vojislava Sekelja, Lazara Franciškovića, Milivoja Prćića.

PREVOĐENI PREVODITELJ: Kako je i sam pjesnik, poezija Matije Molcera prevedena je na nekoliko jezika, između ostalih na: engleski, njemački, francuski, ruski, te naravno hrvatski i srpski jezik. Zanimljivo je kako u svom opusu ima i zbirku pjesama na romskom jeziku »Dema miro«, a neke njegove pjesme prevedene su i na romski jezik. Na hrvatskom jeziku Molcer je objavio i sljedeće zbirke poezije: »Kako da se nadam povratku čuda«, »Plahovita livada«, »U dašku vjetra«, »Nepozvani poziv«, te »Haiku ‚03«, koja je prevedena na mađarski i njemački jezik.