Arhiv tekstova

Pred nama je svetkovina Obraćenja svetoga Pavla. On je zaštitnik subotičke biskupije ali i cijele pokrajine Vojvodine. Njegov lik se nalazi u grbu. Dobro je da se u Jubilarnoj godini koja je njemu posvećena suočimo bar u jednom članku sa likom ovog »Orijaša kršćanstva«. Pavao nije samo povijesna osoba vrijedna poštovanja, njegova je riječ i danas vrlo aktualna. Papa je Godinu sv. Pavla proglasio kako bismo danas iznova razmišljali o teološkoj i duhovnoj baštini apostola naroda, te produbili njegovu poruku vjere i istine. Za Pavla vjera nije bila samo teorija, puko razmišljanje o Bogu i svijetu, već osobno iskustvo Božje ljubavi koje je progonitelja kršćana sasvim proželo i obratilo. Radi istine bio je spreman odreći se izvanjskog uspjeha, podnijeti progone i mučenja. U svijetu u kojemu laž ima moć, istina se plaća trpljenjem. Tko želi izbjeći patnju, držati je daleko od sebe, udaljava se i od samog života i njegove veličine; on ne može biti služitelj istine, a ni vjere. Crkvu Pavao nije shvaćao kao neko udruženje koje želi provesti svoje zamisli, u njoj je riječ o jednoj osobi – osobi Isusa Krista. 

Podsjetimo se da je papa Benedikt XVI prošle godine na svečanoj večernjoj u bazilici Sv. Pavla izvan Zidina na kraju propovijedi službeno proglasio jubilarnu Pavlovu godinu posvećenu tom apostolu naroda, koja traje od 28. lipnja 2008. do 28. lipnja 2009. Ta se godina uzima kao 2000. obljetnica apostolova rođenja. Papa je naglasio da će to biti prigoda za niz liturgijskih, kulturnih i ekumenskih susreta, kao i za različite pastoralne i društvene inicijative, sve nadahnute »pavlovskom duhovnošću«, za hodočašća na apostolov grob koji se nalazi ispod glavnog oltara veličanstvene rimske bazilike, za objavljivanje posebnih izdanja posvećenih svecu i njegovim poslanicama, za stručne skupove… Jedno je papa tom zgodom ipak posebno istaknuo: »Govorim o ekumenskoj dimenziji. Apostol naroda koji se osobito trudio da Radosnu vijest donese svim narodima, potpuno se posvetio jedinstvu i slozi svih kršćana. Neka nas on vodi i čuva… te nam pomogne kako bismo napredovali u poniznom i iskrenom traženju potpunoga jedinstva svih udova otajstvenoga Kristova Tijela.«  

Josef Holzner, čije je djelo »Pavao, život i poslanice« prevedeno i često tiskano na mnogim svjetskim jezicima, pa tako i na hrvatskom, pri kraju toga monumentalnog spisa zaokružuje svoje viđenje apostola naroda ovim zaključkom: »Pavao nesumnjivo pripada među velikane i tvorce kršćanske Europe. U čemu je njegova osobna veličina? Sve je veliko jednostavno i pojednostavljuje šarenilo života. Židovsko-helenistički svijet, u kojemu je Pavao živio, davno je propao i zaboravljen. Problemi i razlozi koji su izazvali Pavlovu životnu borbu nisu više suvremeni. Ali duh u kojemu je riješio sva pitanja ostao je na životu i postao duhom europske kršćanske kulture… Čovjek sam po sebi nije velik. Jedino nas božanski poziv i predanost nadljudskoj zadaći čini doista velikima. A u tome nitko nije veći od Pavla.«

Proučavatelji sv. Pavla i njegova djela otkrili su da je on bio doista posebna i značajna osoba. Zbog toga su u svojim spisima ili govorima tražili najprikladniji izraz kojim bi ga što vjerodostojnije prikazali. Tako čitamo ili čujemo da je Pavao bio: velikan, div, orijaš, gigant kršćanstva, vizionar, borac za kršćansku slobodu, kršćanski revolucionar, mislilac… Pavao iz Tarza, kaže sadašnji papa, najveća je zvijezda koja svijetli u povijesti Crkve, a ne samo u povijesti prve Crkve. On je zaista veliki svetac koji je današnjim kršćanima izazov. »Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za Evanđelje Božje« (Rim 1,1), izazov je u ovoj njegovoj godini svima nama. 

Što nam je dakle činiti u ovoj godini? Potrebno je posegnuti za Svetim pismom, skinuti ga s police i obrisati eventualno nakupljenu prašinu, ili ga izvući negdje iz hrpe knjiga, otvoriti Djela apostolska i Pavlove poslanice. Treba dakle osobno ili u biblijskim skupinama čitati i nad njima razmišljati. Ne samo zato da se Pavlu kao velikom Kristovu apostolu divimo, jer i on sam, kako čitamo u poslanicama, sebe ne hvali niti uzvisuje: »Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti« (2 Kor 11,30). On je oruđe u Božjim rukama, da se po njemu raširi Radosna vijest među poganima. Stoga kaže: »Ali milošću Božjom jesam što jesam, i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom« (1 Kor 15,10). »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist« (Gal 2,20). Meni je živjeti Krist, a smrt dobitak (Fil 1,21). Ne, dakle, da mu se samo divimo, nego da njega poniznoga mi u svojoj poniznosti slijedimo u naviještanju Krista raspetoga i uskrsloga današnjem svijetu. Želja je pape Benedikta XVI da u ovoj godini otkrijemo i bolje upoznamo život i djelo apostola Pavla, kako bi prvo nama, a onda po nama taj isti Pavao progovorio »poganima« današnjega svijeta. Na tom smo putu.

g