Arhiv tekstova

Naravno da je ovaj naslov tek metafora, jer tamo nas već odavno nije, no nikada nismo pjevali – neću više ići na tu stranu. Ovako bi se u samo jednoj rečenici mogao sažeti smisao okupljanja Gibarčana za spomendan Sv. Vinka, sveca kojega su štovali i u svojemu Gibarcu, a jednako tako i dan danas, raseljeni u 66 gradova i sela diljem Hrvatske. Tradicijski je skup, 13. po redu, održan u subotu 17. siječnja u dvorani Classic u Osijeku.

S TORBOM NA LEĐIMA: »Na Svetoga Vinka, s prvom zorom, odlazili smo u vinograd s torbom na leđima, a u torbi je obvezno moralo biti slanine, kruha i luka, kobasice, rakije, vina i svete vode«, sjeća se Željko Mutavdžić, Gibarčanin koji je već deset – dvanaest godina u Osijeku. »Dida Stanko, ja, čika Boža, tetak Ćurčija, a znalo nas je biti po desetak, pa prtimo snijeg do vinograda. Tamo malko predahnemo, stariji se krijepe rakijom, onako iz poliča, pa naložimo vatru, zgrijemo se, a onda dida prebaci kobasicu preko loze, da tako i grožđe visi, oreže čokot, dva, zalije to vinom, pa posveti svetom vodom – koliko kapljica, toliko bobica. Onda se prekrižimo i izmolimo Očenaš da zazovemo Božji blagoslov za dobar urod vinograda, obilje grožđa i vina, a kod nas u Gibarcu bilo je i kulina, pa gdje ćeš veće sreće za Šokca«. Ovako je Željko na ovogodišnjem skupu Gibarčana i prijatelja izveo prikaz rezidbe vinove loze, baš kako se nekad radilo u Gibarcu, a svaka je kuća imala vinograd, svaki domaćin podrum, a vina je bilo »k‘o u priči«. 

Tako se za Vincenciju svake godine odlazilo u planinu, i po kiši i po snijegu, posvetila bi se loza i molio Očenaš, a onda bi se na vatri pekla slanina, kobasica, krmenadla, a bogami, posljednjih godina znalo se prase ili janje okrenuti na ražnju, i onda pjesma, lagana, tiha, prava šokačka. Malo Gibarčana ovdje ima svoje vinograde, zato se i okupe ovako da uz slastan zalogaj i bijelo vino proslave svojega sveca, zazovu dobar urod za sve vinogradare, ma gdje bili, i vesele se uz dobru glazbu. Gibarčanima su ove godine svirali TS Dike iz Vinkovaca.

SVOJI NA SVOME: Ove se godine u Osijeku okupilo tristotinjak Gibarčana i gostiju, što je ganulo svećenika vlč. Nikicu Bošnjakovića, koji se ovako obratio skupu: »Draga braćo i sestre, dolazim iz župe Presvetog Srca Isusovog u Šidu, iz župe Presvetog trojstva u Kukujevcima, župe sv. Roka u Moroviću, župe sv. Ivana Krstitelja u Vašici i župe sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, dolazim iz vašeg zavičaja, iz vašeg rodnog kraja, gdje sam župnik i pastir puka koji je tamo ostao, a dolazim k vama jer znam što znači progonstvo, jer znam što znači kad nisi u rodnoj kući, jer i sam sam iskusio progonstvo. Prognan sam iz rodnih Nijemaca i sedam sam godina živio poput vas, otišao sam kao dijete, a vratio se kao svećenik i kada mi je biskup priopćio da idem u Srijem, drage sam volje pristao okupiti desetkovano stado, da tim ljudima pružim utjehu. Drago mi je da ste me pozvali u Osijek na ovaj lijepi skup Gibarčana, da vam poručim isto ono što je sv. Petar poručio vjernicima: ‚Ne nosiš ti korijen, već korijen nosi tebe‘. Gdje god da ste – vi ste Gibarčani po Gibarcu, a taj vaš Gibarac je još živ, egzistira, on je tek sedamdeset i koji kilometar od ove lijepe dvorane i taj vas Gibarac čeka. A da ne kažem grobovi vaših otaca, vaših djedova i baka i svih koji su pokopani na mjesnom groblju u Gibarcu. Dakle, taj Gibarac čeka na vas i vi u njemu niste gosti, vi ste tamo svoj na svome, osobito kada kročite u crkvu sv. Ivana Nepomuka, jer vi ste u toj crkvi primili svete sakramente, vi ste u toj crkvi kršteni, tu ste primili prvu pričest, u toj ste crkvi krizmani i u toj su crkvi mnogi od vas primili sakrament ženidbe. Temeljem toga, vi ste u Gibarcu svoj na svome«.

Pitali smo župnika kako danas žive Hrvati u Srijemu? Odgovorio je da pomaka ima, nabolje svakako, više je slobode, više je samopouzdanja, samosvijesti da smo Hrvati i katolici. Taj osjećaj slobode budi i snagu u srcu svakoga tko danas živi u spomenutim mjestima, što se očituje na svetoj misi, u susretima s ljudima u prijateljskom razgovoru, a baš nedavno je išao u blagoslov kuća. Istina, u Srijemu je danas malo stado, ali kaže, malo je stado Kristu omiljelo.

Upriličili su Gibarčani i prigodan program, pa je, osim govora predsjednika udruge i vlč. Nikice Bošnjakovića i već spomenutog prikaza rezidbe vinove loze, najveći pljesak zavrijedio nastup dječje grupe, najmlađih Gibarčana, kako ih od milja zovemo, mada su sva ta djeca rođena ovdje u Hrvatskoj i danas su mali Osječani, Čepinčani, Poganovčani, Našičani, Virovitičani ili Zagrepčani. 

ČUVATI TRADICIJU I OBIČAJE: Unatoč tomu, stariji im nastoje prenijeti osjećaj za čuvanje zavičajne tradicije i lijepih šokačkih običaja i obvezu da te vrijednosti i oni zavole i promiču, jer jedino tako naslijeđe će dulje živjeti i biti otrgnuto od zaborava. Podijeljena su i priznanja – ženskoj ekipi Zavičajne udruge za rezultate na prošlogodišnjim aktivnostima i manifestacijama, a toga je tijekom godine baš bilo. Gibarčani su osvojili I. mjesto na tradicijskoj manifestaciji Grada »Šarana jaja bojama grada« za najbolje uređeni štand i prikaz nošenja uskršnjeg jela na blagoslov u crkvu, »Gibaračka tucijada« bila je vrlo uspjela, a od 150 sudionika gotovo je polovica djece. Na »Slavonskom sajmu« u Tvrđi, gibaračka je djevojka Aneta Josić imala čast darivati šokački ručnik gradonačelniku Matkoviću, a na »Žetvenim svečanostima« u Petrijevcima djevojka Jelena Proleta promicala je gibaračko narodno ruho i običaje. Ljetos su Gibarčani tri dana boravili u Polači na 10. jubilarnoj smotri povratničkih društava »Oj Polačo, nek ti ime traje« i ostavila dobar dojam, a za blagdan Sv. Antuna Padovanskog Gibarčani su išli u Novigrad Podravski k prijateljima iz Nikinaca i osvojili prvo mjestu na malonogometnom turniru.

Na Memorijalnom malonogometnom turniru »Martin Fišer« u Čepinu prošloga je ljeta sudjelovalo 16 ekipa s više od dvjesto sudionika, a barem je dva puta više bilo posjetitelja i svi su bili zadovoljni i organizacijom i prikazanom igrom. Na »Olimpijadi starih športova« u Brođancima Gibarčani su ponovno bili jedna od najbrojnijih ekipa, baš kao i na Skupu Srijemaca u Požegi, kada je cijela Zlatna dolina pjevala gibaračke svatovce i bečarce. Gibarčani su doista dali toj manifestaciji onaj pravi šokački štih, a cjelovečernji nastup tamburaša KUD-a »Matija Gubec« iz Rume bio je još šlag na kraju.

Kako je i običaj na ovakvim skupovima, Gibarčane su pohvalili Tomislav Petričević, upravitelj PZ »Ilača« iz Ilače, Zvonimir Liščić, predsjednik »Vinkovačkih šokačkih rodova«, Josip Špehar, predsjednik ogranka Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata za Koprivničko-križevačku i Varaždinsku županiju sa sjedištem u Novigradu Podravskom, Veljko Gudelj, predsjednik Olimpijade starih športova u Brođancima, Dubravka Sudar, predsjednica KUD-a u Čepinskim Martincima, Ivan Nikolić, predsjednik udruge Eko-centar u Osijeku, Katica Leko, predstavnica Šokačke grane u Osijeku i Dragan Kutija, predsjednik KUD-a »Gradina« u Polači, koji je nagrađen snažnim pljeskom za zdravicu iz Ravnih Kotara. 

I za kraj izdvajamo mišljenje Željka Kraljička, pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu i gospodarstvo Osječko-baranjske županije, Mitrovčana koji se snašao u Osijeku. Poželio je najprije svim Srijemcima, a bilo je tu osim Gibarčana i – Šiđana, Morovičana, Vaščana, Sočana, Erdevičana, i naravno svim posjetiteljima puno zdravlja, sreće i Božjeg blagoslova u novoj godini i izrazio zadovoljstvo da je pozvan na jedan ovako lijep skup Srijemaca, tim prije, kada znamo kako smo i što smo sve prošli, o čemu je dosta govorio i gibarački župnik, i poručio da trebamo čuvati, gajiti i njegovati sve to dobro što smo ponijeli sa sobom i tako oplemeniti ovu Slavoniju u kojoj smo našli utočište i svoj novi dom. »Ta naša tradicija, ta kulturna baština i ljepota običaja koje smo gajili, dakako da mogu obogatiti i kulturni život novoga boravišta, ovu našu Slavoniju, i mi te vrijednosti trebamo čuvati i promicati, a vi Gibarčani to već jako lijepo radite i okupljate se evo već 13. put o blagdanu Svetoga Vinka slaveći Vincenciju. I ovdje slave Vincelovo, Vincekovo, Vincešku, no sve je to sinonim za jedno te isto – molenje zagovora sv. Vinka i traženje Božjeg blagoslova za bolji urod gožđa i obilje vina. Ako se za desetak, dvadesetak godina ponovno sretnemo na ovoj manifestaciji ili sličnom skupu, onda možemo reći da sve ovo što radimo nije uzaludno, da ovakvi susreti nisu samo zabava, nego i učilica, educiranje naše djece, a večeras ovdje vidim baš dosta djece, a to je zalog očuvanja svih tih vrjednosti, ljepote običaja i zavičajne baštine«.