Arhiv tekstova

Već dulji niz godina svojim političkim nastupima Marijana Petir, saborska zastupnica i vodeća političarka Hrvatske seljačke stranke, privlači pozornost hrvatske javnosti. Nastupa odlučno i, za mnoge, čak i drsko jer beskompromisno ukazuje na sve negativnosti u društvu ne štedeći pri tome ni kolege političare ili pripadnike vlastite stranke. Kod izglasavanja nekih zakona nije bila stranački poslušnik, nego se zbog vlastitih uvjerenja javno usprotivila vladajućoj garnituri kojoj i sama pripada (jer je njezina stranka članica vladajuće koalicije), što je izazvalo mnoštvo simpatija u širokim slojevima ljudi, ali i oštrih kritika i s lijeva i s desna. 

 

HR: Kako je biti žena u politici, javnoj djelatnosti za koju se još uvijek smatra, barem na ovim područjima, da je rezervirana uglavnom za muškarce? 

Nije lako biti niti žena niti muškarac ako svoj posao radiš odgovorno, savjesno, ne savijaš kičmu, ne klanjaš se raznim idolima, nisi spreman na trule kompromise… Politika je onakva kakvi su ljudi koji je čine a moj je stav da sa više dobrih ljudi u politici i politika može biti bolja. Zbog toga treba težiti uključivanju i što većeg broja angažiranih kršćana u politiku. Sigurno je da žene imaju podosta poteškoća unatoč svom obrazovanju i sposobnosti doći na upravljačke pozicije bilo u tvrtkama bilo u politici jer okruženje još uvijek nije prijateljski raspoloženo prema ženama koje izlaze izvan prosječnog okvira percepcije žene u društvu. Zbog toga se često i govori da je politika posao rezerviran za muškarce. Žene se još uvijek promatra kroz njihov vanjski izgled a ne kroz ono što govore i rade. Točno je i to da su neke žene u politici poprimile muški način vođenja politike što svakako nije dobro. Dakle, nisam za to da netko ima prednost samo zato što je žena ili muškarac već zato što je najbolja osoba za to mjesto a ako je već najbolja ili najbolji onda njoj ili njemu treba dati šansu da pokaže što može i zna.

HR: Koja je uloga Hrvatske seljačke stranke na sadašnjoj političkoj pozornici Hrvatske?

HSS je dio vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj što nam je otvorilo prostor da počnemo provoditi naš program Preporod hrvatskog sela. Cilj tog programa jest omogućavanje održivog razvoja sela i seoskog prostora i trajnog ulaganja u razvojne projekte na selu. Ljudi koji žive na selu čuvari su tog prostora i da bi sela živjela potrebno je tim ljudima osigurati dostojne uvjete za ostanak na selu. Kroz proračun smo osigurali sredstva potrebna za gradnju škola, ambulanti, kanalizacije, vodovoda i drugih javnih sadržaja potrebnih za normalan život na selu ali naravno i za snažniji razvoj poljoprivredne proizvodnje s kojom možemo biti konkurentni na tržištu.  Mi u HSS-u radimo na povezivanju sektora poljoprivrede i turizma, tzv. zelene i plave njive kako bi se osigurao prostor za plasman kvalitetnih domaćih poljoprivrednih proizvoda i spriječio uvoz hrane loše kakvoće. Smatram da Hrvatska ima mogućnost pozicionirati se, ne samo kao destinacija koja plijeni prirodnim ljepotama i starim povijesnim gradovima već i zaokruživanjem ponude kroz  tradicionalna, kvalitetna i ukusna jela i vina. Mnogobrojni turisti već sada otkrivaju Hrvatsku kroz taj segment. Osim toga Hrvatska ima predivne nacionalne parkove i parkove prirode, u samom smo vrhu u svijetu po biološkoj raznolikosti i kakvoći pitke vode i to je naša strateška prednost koju ne smijemo prokockati već je iskoristiti kao razvojnu šansu.

HR: Recite nam ukratko: koje su temeljne stranačke odrednice u odnosu prema susjednim zemljama, posebice prema Republici Srbiji?

U odnosima prema susjednim zemljama Hrvatska se službena politika može opisati kao principijelna, u europskom duhu suradnje, pri čemu kod otvorenih pitanja inzistira na primjeni međunarodnog prava. Za ovakvo držanje, Hrvatska dobiva priznanje unutar Europske Unije, a inzistiranje na europskom duhu suradnje i primjeni normi međunarodnog prava predstavljaju najjače argumente u dobro poznatom sporu sa Slovenijom.

Hrvatska sa Srbijom ima još niz otvornih pitanja. Prije svega to je problem nestalih osoba, zatim problem zajedničke granice te pitanja koja su posljedica agresije na suverenu Republike Hrvatsku. Tu su i podignute tužbe za genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu. Hrvatsko priznanje neovisnosti Kosova nije dobro primljeno od strane Srbije, ali kako sam već spomenula, ovdje se Hrvatska svrstala uz većinu država EU i to je po mom mišljenju bilo ispravno. Odnosi Hrvatske sa Srbijom stabilizirat će se postupno i bit će još bolji tijekom vremena. 

HR: Kako tumačite činjenicu da su Slavonija i Vojvodina »izmišljeni« za poljoprivredu, a i jedna i druga država uvoze veliki broj poljoprivrednih proizvoda? 

Plasman vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržište ili pak uvoz osim neizbježnog globalnog okruženja ovisi i o nama samima tj. o političkoj volji i poljoprivrednoj politici koju smo spremni zagovarati i provoditi. Poljoprivredna politika treba stvoriti uvjete pod kojima će naša poljoprivredna proizvodnja postati dugoročno održiva. Stoga strateško opredjeljenje naše seljačke poljoprivredne politike je proizvodnja posebno vrijednih proizvoda i usluga koje će osigurati njen opstanak na globalnom tržištu. Iako se do prije nekoliko godina činilo da se sve može kupiti na svjetskom tržištu i da samodostatnost u proizvodnji hrane nije važna, najnoviji događaji  vezani uz financijsku krizu i terorizam u prvi plan strateških interesa stavljaju  prehrambenu sigurnost. Stoga Hrvatska treba osigurati najmanje 95 postotnu pokrivenost potreba za temeljnim prehrambenim proizvodima iz vlastite proizvodnje. A upravo tu hranu treba plasirati u turizmu, u našim hotelima i restoranima. Nedopustivo je da zbog loše organizacije i rupa u sustavu, ugostitelji kupuju hranu iz uvoza u trgovačkim lancima i to prodaju u turizmu a naš seljak svoj proizvod nema kome prodati. Nedostaju nam tržnice, nedostaje i burza robe i zadatak je svih razina vlasti da pomognu u organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda. No, za kontrolu uvoza važno je uspostaviti nadzor odmah na granici, te putem inspekcija i ovlaštenih laboratorija treba spriječiti ulazak hrane sumnjivog porijekla, hrane kojoj je istekao rok trajanja ili koja sadrži štetne supstance u Hrvatsku. Isto tako i informiranjem i obrazovanjem potrošača i pozivom da kupuju hrvatsko može se smanjiti potrošnja uvezene hrane u Hrvatskoj. Mislim da se isti princip može primijeniti i u Vojvodini.

HR: Vaši nastupi u javnome životu posebice su vezani za ekološke probleme. Što Vas je na to ponukalo?

Kao malu su me roditelji naučili jednoj mudrosti a to je: da jedino seljak zna živjeti u skladu s čovjekom, Bogom i prirodom, jer jedino seljak zna da Bog oprašta svakome, čovjek nekome a priroda nikome. Hrvatska je mala zemlja sa relativno dobro očuvanim okolišem. Mali smo zagađivač u regionalnom i u globalnom smislu. Preko 15 posto površine Hrvatske je zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode, Jadran je najčišće more na Mediteranu, u samom smo svjetskom vrhu po biološkoj raznolikosti i kakvoći pitke vode, naši seljaci još uvijek hranu proizvode na tradicionalan način i smatram da su to dovoljno jaki argumenti da Hrvatsku sačuvamo takvom kakva jest i dobro očuvan okoliš i prirodu pretvorimo u svoju razvojnu šansu. Naši prirodni resursi su naša najveća prednost. Ne možemo dobro štiti nacionalne interese ako ne štitimo naše prirodne resurse.

HR: Kako objašnjavate pomalo apsurdnu situaciju da u političkom životu Hrvatske, zemlje koja se toliko voli hvaliti s više od 90 posto vjernika (svih vjerskih zajednica), nema vjernika!? Vi ste jedina iznimka jer svjedočenje vjerskog uvjerenja nekoga političara nije njegovo paradiranje u prvim redovima tijekom bilo kojih vjerskih skupova, nego npr. njegov glas kod donošenja zakonskih odredbi, koje su izravno protivne vjerskome poimanju stvarnosti.

Mene takva slika više uopće ne začuđuje a sami smo za to odgovorni jer kršćani svojim »izmicanjem« iz politike ostavljaju slobodan prostor manje sposobnima, manje poštenima ili manje stručnima koji vide politiku kao plodan medij za ostvarenje osobnih interesa. Kako možemo očekivati od takvih ljudi da nas istinski zastupaju? Vidljivo je da oni jedno pričaju a drugo rade. Nije dovoljno zvati se katolikom a onda podržavati zakone koji dokidaju sve što ima veze s katoličanstvom i zdravim razumom. U politici nisu dovoljni samo lijepo sročeni programi, važna je i vjerodostojnost osobe koja stoji iza tog programa. Političar vjernik mora znati spojiti vlastiti interes i opće dobro a to je danas rijetkost u politici općenito.  

HR: Premda zvuči nevjerojatno, činjenica je da ste se u današnjoj toliko razvikanoj demokraciji morali čak i »boriti« protiv onih kojima je smetao Vaš križić oko vrata. Što je to zapravo bilo?

Cilj mojih neistomišljenika je uvjeriti javnost da  moji stavovi nisu »moderni« kao njihovi jer se ja za razliku od njih borim za dostojanstvo ljudskog života, ja volim svoju domovinu, ja se ponosim svoje kulturom, vjerom, jezikom, nošnjom. Križ oko vrata nosim od kada znam za sebe i nosit ću ga dok ću znati za sebe. Križ je izraz moje vjere i to mi licemjeri i farizeji kojima ništa nije sveto ne mogu oduzeti. 

HR: Na kraju, Vaša poruka čitateljima »Hrvatske riječi«...    

U vrijeme kada zbog globalne financijske krize i recesije mnogi strahuju od gubitka radnog mjesta a svi govore o potrebi štednje, jedno je sigurno. U ljubavi ne smijemo biti štedljivi. To je moja poruka Vašim čitateljicama i čitateljima, ljubav koja se daje usprkos, i unatoč svemu, koja nije slijepa za  ljudske slabosti ali zbog njih ne odbacuje čovjeka već je uvijek spremna dati više. Ne jedan za jedan, već uvijek više. Takvu ljubav mi Hrvati iz domovine osjećamo za vas Hrvate u našim susjednim zemljama i u iseljeništvu; i zato nemojte klonuti duhom.