Arhiv tekstova

Zanimljivo je kako se periodično u lokalnim medijima, izuzev Glasnika Pučke kasine u kojemu je to evergreen tema, gotovo po ustaljenom klišeu poteže pitanje povrata crkvene imovine. Otkako je Skupština Srbije izglasovala Zakon o vraćanju (restituciji) imovine crkvama i vjerskim zajednicama (Službeni glasnik RS, 46/2006) – Zakon je stupio na snagu 10. lipnja, a primjenjuje se od 1. listopada 2006. godine – bilo je za očekivati da se u tim istupanjima uspije pronaći i kakav konstruktivan prijedlog učinkovitijem pristupanju procesu prikupljanja potrebne dokumentacije za podnošenje zahtjeva. Međutim, to se nažalost nije dogodilo. Ta istupanja uglavnom odišu gorčinom i redovito optužuju crkvene službenike kako po tom pitanju ne čine ništa. Sumnjam da bi bilo koja reakcija na takve »ispade« pridonijela otvaranju plodne rasprave, nego još većem dizanju prašine koja nam ionako već svima dovoljno grebe oči. Iako ne očekujem osobit učinak ovog svojeg osobnog javljanja, želim samo poručiti svima onima koji se poput Pučke kasine 1878. bave spomenutom tematikom, da mi je dosta pijeska u očima. Smeta mi, osobito zato što ga bacaju naši ljudi!

Sada se pak želim osvrnuti na ono što je gospodin Josip Ivanković u intervjuu izjavio glede zalaganja oko povrata crkvene imovine od strane Pučke kasine 1878. i nerazumijevanja Subotičke biskupije, tj. Biskupskog oridnarijata, za njihovu pruženu pomoć. Naime, proceduru povrata crkvene imovne tek je definirao gore spomenuti Zakon. Otkako je on na snazi – kao djelatnik Biskupskog ordinarijata – odgovorno tvrdim da na adresu Ordinarijata nije stigla bilo kakva ponuda pomoći od strane Pučke kasine 1878. Ukoliko gospodin Ivanković svojom zaslugom smatra prikupljanje dokumentacije za objavljivanje knjige »Zadužbina biskupa Budanovića« blagopokojnog vlč. Josipa Temu-novića, moram ga podsjetiti da su svi relevantni dokumenti za restituciju nekretnina o kojima se tamo govori izvađeni upravo iz biskupijskog arhiva. Budući da je ta arhivska građa bila stavljena na raspolaganje vlč. Temunoviću, pitam se u čemu se sastojao angaž-man ljudi iz Pučke kasine 1878.? Vjerujem ipak da će mi gospodin Ivanković i ostali članovi Pučke kasine 1878. dopustiti tu ignoranciju, budući da sam u vrijeme priprave i objavljivanja spomenute knjige bio odsutan s ovih prostora. No, pitam se kako u vrijeme kada je krajnji termin za predaju zahtjeva za restituciju (radi podsjećanja 31. rujna 2008.; čl. 25 spomenutog Zakona) već bio poznat, nitko od spomenute gospode nije se udostojio staviti nam na raspolaganje plodove svoga dugogodišnjeg rada na povratu oduzete crkvene imovine? Ne sumnjam da im je poznato kako zahtjev za povrat imovine podnosi subjekt od kojega je ista oduzeta – u ovom slučaju to je Rimokatolička crkva u Subotici, kako se to jasno vidi na B listu ZK uložaka spomenutih nekretnina, osim u slučaju Harambašićeve br. 5, gdje je to Rimokatolička župa sv. Terezije – odnosno pravni zastupnik dotičnog subjekta. Kako Pučka kasina 1878. nije očitovala spremnost i sposobnost po predmetu zastupati Katoličku crkvu u Subotici, niti je od strane Ordinarijata od nje to itko tražio, opet mi nije jasno njezino zalaganje za povrat crkvene imovine, kad u državi postoji samo jedna institucija za rješavanje tog problema, a to je Direkcija za restituciju. Ista je primala zahtjeve za restituciju do gore spomenutog roka u pisanoj, a ne u verbalnoj formi.

Kada je pak riječ o prodaji Društvenog poduzeća za prikazivanje filmova »Subotica film«, koje je koristilo bivšu crkvenu zgradu u Ulici Braće Radića 9, poznate kako kino »Zvezda«, opet se pojavljuju nejasnoće po pitanju izvikanog angažmana Pučke kasine 1878. Aukcija pod šifrom 280507 od 28. svibnja 2007. u novosadskom Sportsko-poslovnom centru Vojvodina-SPENS na kojoj je u sklopu »Subotica filma« prodana i ta zgrada, bila je najavljena puno prije nego se odigrala. Zato se Biskupski ordinarijat dopisom 1184/2006 od 31. listopada 2006. obratio Ministarstvu privrede RS, Agenciji za privatizaciju, DP za prikazivanje filmova »Subotica film« i tadašnjem gradonačelniku Subotice Gézi Kucseri. Direkciji za restituciju dopis nije upućen iz jednostavnog razloga što do tada još nije bila uspostavljena. To je inače šesti dopis u posljednjih petnaest godina kojim se Ordinarijat obraćao mjerodavnim institucijama u svezi s tom nekretninom. Glavni argument tog najnovijeg zahtjeva za izuzimanje zgrade u Braće Radića 9 iz aukcije »Subotica filma« bio je čl. 36 Zakona o vraćanju (restituciji), u kojem jasno stoji: »Od 1. svibnja 2006. godine nije dopušteno bilo kakvo raspolaganje imovinom koja je po odredbama ovog zakona predmet vraćanja, niti zasnivanje hipoteke, zaloge ili zakupa na toj imovini. Pravni poslovi i pravni akti koji su u suprotnosti s odredbom stavka 1. ovog članka ništavni su.« Međutim, na taj dopis Ordinarijat je dobio samo jedan dodatni upit od strane gradske uprave i ništa više. Pitam se zašto Pučka kasina 1878., kada je već – kako tvrdi gospodin Ivanković – dobila odgovor od Agencije za privatizaciju, to nije objelodanila javnosti, nego ga tek sad hrabro iznosi? Iz osobne znatiželje volio bih dobiti uvid u taj spis, kad već spomenuta Agencija nije našla za shodno bilo što odgovoriti Ordinarijatu na vrlo argumentirani zahtjev. Bit će da je dopis Pučke kasine 1878. imao veću težinu od onoga što ga je Agenciji uputio Ordinarijat. Iako se radi o povratu crkvene imovine čiji bi povraćaj služio na dobro svih njezinih vjernika među kojima su i članovi Pučke kasine 1878., ovi posljednji svojim utjecajem nisu niti malo pridonijeli da se ta aukcija spriječi. Usuđujem se stoga uopćeno ustvrditi kako su jednako toliko učinili kada je riječ o tome da se sveopći proces restitucije olakša ili ubrza.

Na kraju se samo pitam koliku težinu imaju tolike prazne riječi plasirane u medijski prostor naše lokalne zajednice, kad iza njih ne stoje činjenice i argumenti? Ako pak postoje, onda ih treba iznijeti u javnost, jer je inače svako pozivanje na njih poput bacanja pijeska u oči onima koji još nisu odustali od avanture da nešto vide u pravom svjetlu. Zato ipak mislim – to je moje osobno mišljenje – da gospodin Ivanković ima pravo kad kaže kako Subotička biskupija odnosno Biskupski ordinarijat nije na odgovarajući način shvatio ponuđenu pomoć Pučke kasine 1878., jer od prozivanja i rasipanja floskula od te institucije ništa drugo nije stiglo na njegovu adresu.

 

Mirko Štefković, 

tajnik subotičkog biskupa