Arhiv tekstova

Iako je vrijeme velikih hladnoća, a živa u termometru već tjednima stanuje daleko u minusu, bicikli kao opće prometno sredstvo i dalje se nesmiljeno voze. Jer, naznake svjetske krize i usmjeravanja na štednju idealno se uklapaju u koncept najjeftinijeg prijevoza na dva kotača uz angažman osobnog »pogona«. Unatoč netipičnoj sezoni biciklizma, razgovor sa Zlatkom Prćićem (1976.), tehničarem u gradskoj službi Hitne pomoći i glavnim mehaničarom biciklističkog kluba »Spartak« iz Subotice, u ovakvim okolnostima postao je posve smislenim.

»U svijet bicikala ušao sam spletom određenih okolnosti koje su bile usko povezane, najprije, mojim odustajanjem od nogometa i prijelazom na treniranje veslanja na Paliću. S obzirom na to da sam razdaljinu do jezera svakodnevno morao prevaljivati svojim ‚skromnim‘ mini biciklom, kojeg sam u to vrijeme posjedovao, u trinaestoj godini sam od roditelja zatražio trkaći bicikl. Kako u ondašnje vrijeme takav bicikl nije bio baš previše financijski dostupan obiteljskom proračunu, nagodio sam se s roditeljima i polovicu potrebnog novca zaradio na poljskim radovima tijekom ljetnih ferija. Dobivši suvremeno prometalo postupno sam upoznavao čari biciklističkog sporta, ali se problem javio kada je bicikl trebalo servisirati. U gradu su bila samo dva specijalizirana servisa u kojima je gotovo uvijek bila gužva i trebalo je previše čekati. Nekako u isto vrijeme često sam imao priliku viđati se s biciklistima Spartaka, koji su trenirali na zaobilaznom putu na Paliću. Jednom sam ih zapitao da li bih mogao doći u njihov klub i gledati kako održavaju i popravljaju svoja natjecateljska sredstva. On su me primili i počeo sam postupno učiti sve tajne mehaničarskog zanata«, započeo je svoju biciklističku priču Zlatko Prćić.

EKSPERT ZA DVA KOTAČA: Gledajući i učeći, Zlatko je ubrzo postao ekspert za bicikle i prijatelji iz kluba su ga pozvali da bude njihov mehaničar. Svoju prvu službenu zadaću imao je na Utrci kroz Jugoslaviju 1997. godine, i od tada na svim mogućim natjecanjima, sve do danas, brine se kontinuirano o ispravnosti bicikala klupskih natjecatelja.

»Samo dotjerivanje bicikla u tehničku ispravnost iziskuje svega pola sata osnovne pripreme, ali njegovo prilagođavanje fiziološko-anatomskim karakteristikama pojedinog vozača traži i do dva tjedna pojedinačnoga rada na određenom natjecateljskom modelu. No, današnji modeli tzv. profesionalnih bicikala daleko su odmakli u tehnološkom smislu, osobito glede materijala od kojih se proizvode najmoderniji dvokotači. Najbolji modeli rade se od karbona i kevlara, specijalnih laganih a čvrstih materijala, dok je najnoviji hit i keramika koja se rabi kod određenih pojedinačnih dijelova«.

IZBOR BICIKLA: Unatoč jakoj zimi koja vlada bicikli se i dalje kupuju, te svakodnevno voze po gradskim ulicama. Zahvaljujući svom velikom znanju iz oblasti »bicikl-mehanike«, Zlatko Prćić angažiran je i kao stručni savjetnik u trgovini »Capriolo« u Subotici, a evo i nekoliko savjeta našim čitateljima, ukoliko se odluče kupiti novi dvokotač.

»U biti postoje tri osnovne kategorije bicikala. Profesionalni, kojima se koriste natjecatelji u biciklizmu, zatim bicikli za sportsku rekreaciju i konačno tzv. obični bicikli. Prilikom izbora, a najčešće ljudi kupuju upravo ove sportsko-rekreacijske modele, najvažnije je obratiti pažnju na pojedine karakteristike osobnog afiniteta i izabrati model koji vama odgovara, a ne kupovati zbog ‚mode‘. Bicikl je ipak prometno sredstvo i vrlo je važno dobro ga kontrolirati u svim situacijama na cesti. Također, prigodom kasnijeg održavanja, važno je uvijek voditi brigu o ispravnosti upravljačkog i kočionog mehanizma, jer oni predstavljaju osnovu rada svakog bicikla. Glede kupovine određenog dječjeg modela, uz već spomenute karakteristike dva glavna mehanizma, iznimno je važno uz određenu starosnu dob djeteta birati i određenu težinu bicikla, primjerenu njegovom budućem vozaču«, zaključio je Zlatko priču o biciklima, koji su već godinama neraskidivi dio njegovog života.