Arhiv tekstova

Blagdansko ozračje nas polagano napušta, vraćamo se u neizvjesnu svakodnevicu. U  sjećanju ostaje samo ljepota trenutaka kojima se radujemo dolaskom svakog Božića. Od tri sonćanske institucije kulture najveći kršćanski blagdan obilježile su dvije. Pjevački zbor i tamburaški sastav KPZH »Šokadija« malim koncertom u crkvi sv. Lovre, pola sata prije polnoćke, dali su svoj doprinos proslavi dolaska Spasitelja. Članovi najstarije sonćanske institucije kulture, OKUD-a »Ivo Lola Ribar«, božićni koncert »Večer mira i ljubavi« priredili su 28. prosinca u velikoj dvorani Doma kulture. Dramska i folklorna skupina, te pjevački zbor OKUD-a, prikazali su pjesmom, plesom i glumom običaje Badnje večeri prije i veselje poslije polnoćke. Poznato je kako u Sonti postoji još jedna institucija, KUD »Mažoret«, kombinacija mažoretkinja, tamburaškog sastava i ritmičkog plesa. 

ISTE NOŠNJE: Po nazivu, vidljivo je kako OKUD »Ivo Lola Ribar« i dalje u nazivu nosi odrednicu »omladinsko«, tečevinu prošlih, socijalističkih vremena. Ova je udruga osnovana 26. srpnja 1968. godine. Za protekla četiri desetljeća postojanja i rada dala je bitan doprinos uzajamnom upoznavanju i zbližavanju kultura nacionalnih zajednica Vojvodine, Srbije i zemalja iz okruženja.  Pokraj izvornih pjesama i plesova iz bogate zaostavštine sonćanskih Šokaca, članovi »Lole« publici su se predstavljali i igrama iz Banata, Šumadije i Timočke krajine. Prepoznatljiva manifestacija OKUD-a »Ivo Lola Ribar«, »Grožđe bal«, uvrštena u red najstarijih turističkih manifestacija Republike Srbije, ove godine je održana 77. put. Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata »Šokadija«  formirana je u siječnju 2002. godine tako što se dio članstva »Lole« izdvojio i utemeljio novu udrugu, nacionalno opredijeljenu, sukladno pravnim normama Republike Srbije. Djelatnost im je ista, očuvanje tradicije Sonte. Narodne nošnje su im iste, s tim što »Lola«, pokraj šokačke, posjeduje još i banatske i srbijanske nošnje. U dramskoj, literarnoj i recitatorskoj djelatnosti »Šokadija« rabi, pokraj šokačkog narječja i hrvatski književni jezik. U dramskoj i recitatorskoj interpretaciji običaja od strane »Lole« dala se zamijetiti, unutar jednoga prikaza, najnes(p)retnija kombinacija – smješa šokačkog narječja i srpskog književnog jezika, uz uporabu većeg broja riječi iz hrvatskog književnog govora. Tko je htio, zamijetio je i nešto što bi trebalo zabrinuti sve mjesne  kulturološke djelatnike. Broj članova srednjeg uzrasta, koji bi trebali biti nositelji aktivnosti na pozornici i kod »Lole« i kod »Šokadije« bilježi negativan trend. Obje udruge imaju relativno stabilne dječje sekcije i solidan broj članova zrele životne dobi. No, nema onih koji su u naponu snage, nema upravo »omladinaca«. Po izlasku iz dječjih sekcija i upisom u srednje škole, članovi u većini bivaju izgubljeni i za »Šokadiju« i za »Lolu«. Završetkom srednje izobrazbe i beskrajnim čekanjem uposlenja, gube svako zanimanje za kulturološke djelatnosti. Eventualnim upošljavanjem, osobito ukoliko rade u smjenama, sami sebe uvjeravaju kako zbog novih obveza nemaju vremena za probe, nastupe, putovanja. Više ih ne mogu privući ni najatraktivnija gostovanja. 

LUTANJA: Najveći neuspjeh »Šokadije« je taj što i pokraj sedmogodišnjih aktivnosti još uvijek nije uspjela zaživjeti kod dobrog dijela Sonćana, osobito kod seoske intelektualne elite. Početna zatvorenost i tajnovitost, umjesto javnog objašnjavanja Sonćanima tko je, što je i što radi »Šokadija«, vjerojatno su i doveli do odbojnosti jednoga dijela Sonćana prema ovoj mladoj instituciji s jasnim nacionalnim opredjeljenjem. Upravo zbog te tajnovitosti mnogi su okrenuli leđa Zajednici, a krenule su i priče »podmazane« epitetima »ujkice, kockicari«. Peh »Ive Lole Ribara« je taj što se jedan dio dužnosnika i članstva nikako ne uspijeva riješiti jugonostalgije i socijalističkih ideja, što nikako ne uspijevaju »natjerati« sebe na priznanje tko su i što su i za to se i deklarativno opredijeliti. Ovako lebdje negdje u vakuumu između Ministarstva kulture Vlade Srbije i Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji. Financijskih problema trenutačno nemaju, miljenici su lokalne vlasti, tako da su za organizaciju »Grožđe bala« na raspolaganju imali sredstva u visini cjelogodišnjeg »Šokadijinog« proračuna. Što će biti ukoliko se vlast na sljedećim izborima promijeni, pokazat će vrijeme. A u cijeloj ovoj temi najtužnije je to što je djece u Sonti sve manje, mladi u sve većem broju odlaze trbuhom za kruhom, zasnivaju obitelji u drugim sredinama i tako sami za sobom ruše mostove povratka, slabeći svoju već ionako slabu nacionalnu zajednicu. »Šokadija« i »Lola« likuju zbog svakog novopridošlog člana, tenzije među njima čas jačaju, čas slabe, a sveukupan broj članova kod jednih i drugih bio bi dovoljan samo za jednu solidnu udrugu.                                            g